'VEČER ŠIŠMIŠA'

Josipović: Ne proklinjem Boga što nisam genijalan kao Mozart

Predsjednik Josipović gostovao je u emisiji Zlatka Madžara na Radio Sljemenu gdje su ga kulturnjaci ‘rešetali’ pitanjima
 Bruno Konjević/CROPIX

ZAGREB - Ivo Josipović u subotu navečer bio je gost emisije “Klasična večer zagrebačkih šišmiša” koju vodi Zlatko Madžar na Radio Sljemenu. U prvih sat vremena novoizabrani predsjednik razgovarao je s Madžarom o glazbi, o tome zašto misli da je za glazbu evolucija važnija od revolucije te o svom autorskom opusu. Nakon razgovora o glazbi uslijedio je set pitanja koja su Josipoviću postavili javni djelatnici iz područja kulture i znanosti. Izdvajemo neke dijelove razgovora.

Ivo Goldstein: Kako komentirate rezultate izbora koji su pokazali da je biračko tijelo u Hrvatskoj i dijaspori, pogotovo u Bosni i Hercegovini, podijeljeno više nego ikada. Mislim da to nije dobro, da je to rezultat krive, katastrofalne politike posljednjih dvadeset godina koja tom narodu nije donijela ništa dobro, nego upravo suprotno i da ovo antagonizranje uistinu nema smisla.

Ivo Josipović: Ustroj, stabilnost i prosperitet BiH u prvom redu je pitanje triju naroda koji tamo žive, ali je i strateško pitanje i Hrvattske jer o stabilnosti te susjedne i prijateljske zemlje ovise i naša stabilnost, sigurnost i gospodarski prosperitet. Slažem se, u BiH je vođena pogrešna politika koja je pothranjivala apetite koji su nerealn i koja je dovela doveli do monolitnog uvjerenja da se samo jedna političak opcija u Hrvatskoj kao brine o Hrvatima u BiH i štiti ih. Na izborima sam u BiH dobio oko sedam posto, s tim da sam u nekim dijelovima dobio i 26 posto, što pokazuje da možda potencijala za neke promjene ima. Naime, neprirodno je da se cijeli jedan korpus u cijelosti izjašnjava za samo jednu političku opciju. To nije dobro jer je disperzija normalna. Puno sam putovao po BiH tijekom ovih izbora, čak sam i bio kritiziran od jednog dijela politike, ali uvjeren sam da se sve političke stranke iz Hrvatske trebaju tamo predstaviti jer treba razbiti tu monolitnost. Pokazalo se da ta monolitnost nije čak vezana neposredno samo za HDZ, što je i dobro da se razbija ta teorija, da i u HDZ-u vide kako nemaju baš uvijek zagarantirana ta tri ili četiri mjesta u Saboru. Nadalje, ovi rezultati su uvjetovani sa dva faktora. Naime, jedan je strah i nesigurnost tih ljudi jer dio hrvatskog naroda tamo zaista teško živi i ima problem kako s ravnopravnošću tako i s ekonomskim problemima. Postoji i jedna oligarhija koja dobro živi, ali isto tako je činjenica da se ti ljudi i iracionalno boje drugih opcija i svjetonazora. Meni je razumljivo što su se oni u prvom redu odlučivali za svoje gore list, za gospodina Bandića, ali isto tako mislim da je napravljen dobar posao, prvi put je neki ‘crveni’ normalno boravio i razgovorao s ljudima u različitim mjestima i tako ću raditi i dalje. Zadovoljan sam i što u ovim izborima nije bilo većih nepravilnosti u izborima.

BiH se sada nalazi pred vrlo ozbiljnim trenutkom, pokazalo se da Dayton nije trajno rješenje i traži se novi ustroj. Problem je kako naći formulu jednakopravnosti svih triju naroda, svakog pojedinca, da BiH bude stabilna i prosperitetna zemlja, pogotovo zato što u hrvatskom korpusu o tome nema jedinstvenog stava.

Miljenko Jergović: U jednom intervjuu izjavili ste da se nikad niste u potpunosti posvetili glazbi jer ste znali da niste Mozart. E sad, kako čovjek može biti siguran da nije Mozart ako se nije u potpunosti posvetio glazbi?

Ivo Josipović: Postoji neki unutaranji osjećaj koji vam to kaže, iracionalni dio koji prepoznaje takve stvari. Postoji ona scena u filmu ‘Amadeus’ u kojoj Salieri, koji je tamo vrlo nepravedno prikazan, proklinje Boga i kaže: ‘Dao si mi dara da prepoznajem genijalnost, ali mi nisi dao dar genijalnosti’. Ja, naravno, ne proklinjem Boga, svjestan sam da se moje skladbe izvode i nadam se da će tako ostati, ali Mozart nisam, kao što to nije ni 99 posto suvremenih skladatelja. Uostalom, nisam ni takav karakter da bih bio u stanju posvetiti se samo jednom području.

Biserka Cvjetičanin: Pripremate li program međureligijskog i interkulturnog zbližavanja, osobito sa zemljama jugoistočne Europe?

Ivo Josipović: Cijeli svoj život sudjelujem u takvim programima i to je dio moje kulture i mog obrazovanja. Naravno, sad to treba pretočiti u političku praksu. Već sam rekao kako se ne mislim baviti tzv. ping-pong, nego kulturnom diplomacijom. Želja mi je da kultura i razumijevanje različitih kultura bude jedan od stupova politike koju ću voditi.

Miroslav Gašparović: Kako je vaš odnos prema promidžbi hrvatske kulture, koja, nažalost, nije dovoljno prezentirana na međunarodnoj sceni?

Ivo Josipović: Relativno dosta izdvajamo za kulturu, ali ne na pravi način, sredstva se rasipaju i nikad nismo uspjeli izdvojiti što bi to bio hrvatski kulturni brend te uložili napore da to sustavno reklamiramo i učinimo svjetski prepoznatljivim, kao što je to, primjerice, Poljska učinila s glazbom. Poticat ću takve napore.

Zdravko Zima: Svjesni smo da znanje u Hrvatskoj nije na pretjeranoj cijeni, da smo prihvatili logiku kapitala i pukog profita te vlada stav ‘što će ti znanje i pamet ako nemaš para’. Kako razviti svijest da nije samo profitabilno samo igrati nogomet i iznajmljivati apartmane na Jadranu?

Ivo Josipović: Trebamo se složiti u koje vrijednosti vrijedi ulagati. Nije dovoljno reći: djeco, morate učiti, a nemojte igrati nogomet. Država doista mora stati iza znanja i izvrsnosti. O tome se, uostalom, puno priča, ali je rezultat upitan. Poduzetnike moramo uvjeriti da svoje resurse ne fokusiraju samo, recimo pojednostavljeno, na neki NK, nego i na privatna sveučiliša, institute, znanost, obrazovanje i kulturu jer će tako obogatiti društvo i unaprijediti upravo ono zašto se oni bore - tržišta rada, biznis, poduzetništvo. Moramo senzibilizirati to poduzetničko društvo da se isplati ulagati u ta područja, što je praksa itekako prisutna u svijetu.

Branimir Pofuk: Kakva je vaša ocjena utjecaja politike na kulturu i obratno? Imate li ideju kako da se taj odnos promijeni?

Ivo Josipović: Kultura je upravo područje koje će odlučiti hoćemo li ili ne biti prepoznatljivi u Europi. Odnos politike i kulture je složeni mehanizam: imali smo slučajeve cenzure, korištenje kulture kao manifestacija moći, poticanja kulture i odricanja kulture u ime slobodnog tržišta. Moj stav je da politika mora biti motivator kulture, da se treba stati iza odabira struke i prepoznati da nam je kultura važan brend, posebno malim narodima. Za to bi bilo potrebno promijeniti i način financiranja koji je danas gotovo mehanički, trebalo bi biti hrabriji, raditi odlučnije odabire, doista odabrati ono što je najvažnije i s time krenuti u svijet. Politika ‘svakome po malo’ nije dobra politika.

Danica Ramljak: Što ćete učiniti da se hrvatsko gospodarstvo osloni na tehnologije nastale na temelju nacionalnih istraživanja, i da Hrvatska doista postane društvo znanja?

Ivo Josipović: Ponavljam, jako ću se založiti za te vrijednosti i da se one prepoznaje. Gospodarstvo mora shvatiti kako je to pitanje opstanka, da se neće moći napredovati ako se ne bude cijenilo rezultate znanosti, ako se ne ugrade nove tehnologije i ne privuče stručnjake koji su spremni pratiti svjetsku znanost. O svemu tim pitanjima, bi se trebala povesti ozbiljne rasprava, u koju treba uključiti i znanstvenu zajednicu, koja je, po meni, možda pretiha.

Urša Raukar: Zanimalo bi me pitanje jednakog vrednovanja vanjskih uspjeha kulture, gospodarstva i sporta te pitanje zaštite prostora, koje je kao, recimo, posljednje obiteljsko srebro ugroženo pred stampedom krupnog kapitala i interesa pojedinaca i pojedinih grupa - spomenut ću višestruko problematični problem projekt na Cvjetnom trgu i Zakon o golfu.

Ivo Josipović: Treba jednako vrednovati svaki uspjeh. Pomogao sam pisati prijedlog o ispitavanju ustavnosti Zakona o golfu - što dovoljno govori o mom odnosu prema tome Što se tiče Cvjetnog trga, bio sam član Skupšine u trenutku kad se o tome raspravljalo.. Ja sam bio faktički protiv, naime, bio sam suzdržan, ali ne uvijek uvjeren onima aspektima o kojima Urša voli govoriti. Taj slučaj povlači i pitanje moralnosti struke. Naime, mi smo laici, ja sam laik i želim se osloniti na struku a imali smo slučaj da je pola struke bilo za, a pola protiv. Kod svih struka postoje slični problemi etike jer nisu uvijek oni koji donose odluku u stanju vlastitim vrijednosnim stavom poduprijeti neku odluku. Osobno, bio sam suštinski protiv i nadam se da će se naći prava formula kad je riječ o prostoru, slušali smo slučajeve Beča, Varšave i Budimpešte jer nije dopustivo isključivo se baciti u ralje kapitala, nego treba voditi računa o javnim potrebama i javnim sadržajima.

Andrea Feldman: S kojom biste se povijesnom osobom najradije identificirali?

Ivo Josipović: Najlakši odgovor - ni s jednom. Iz istog razloga zbog kojeg ne znam odgovoriti na pitanje koji mi je najdraži skladatelj. Nema jednog, ima ih puno. (A. P.)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 03:38