NORDIJSKI DALMATINAC

JEDINI NORVEŽANIN NASTANJEN U SPLITU 'Bio sam Kjell, a sada sam Šime...'

Kjell Thorp (54) Dalmaciju drži zemljom snova, a jedinu primjedbu ima na račun prometa: 'Budući da sam radio niz godina, između ostalog, i kao taksist, smatram se kompetentnim reći da nigdje nikad nisam vidio gore vozače nego u Splitu i Hrvatskoj!'
 Nikola Vilić/CROPIX

Norveška je moja rodna voljena zemlja, ali danas je Hrvatska moj dom! Tako zbori vjerojatno jedini Norvežanin nastanjen u Splitu, i to trajno: zove se Kjell Thorp i ima 54 godine, piše Slobodna Dalmacija.

Ono što je Hrvatima Norveška - ‘dreamland’ koji je doduše preskup za luksuzne izlaske i ‘život’, ali je (ne tako daleka!) zemlja koju naš svijet prepoznaje kao ‘toliko bogatu i stabilnu da joj nije bilo potrebno članstvo u Europskoj uniji’, Kjellu je pak Hrvatska.

Obećana zemlja, idealno stanište gdje kani provesti ostatak života. I to još nije čudak, hipik ili ekshibicionist, nego uspješan poslovni čovjek!

U nju se doselio u ožujku 2011. godine, i to nakon što ju je prethodno posjetio najmanje pedesetak puta, leteći kao stjuard tamošnjom aviokompanijom; no tada se nije maknuo dalje od aerodroma...

- Došao sam prvi put u Split na poziv prijatelja, koji je držao brod u Kaštelima, na dva tjedna odmora. Zapravo, prvo sam došao u Kaštela, proveo ta dva tjedna na brodu i toliko mi se svidjelo da sam - ostao, ali u Splitu - jednostavno prepričava Kjell, rodom iz gradića Lommeldalena pokraj Osla, koji je tamo završio Srednju ekonomsku školu, da bi potom radio tridesetak različitih poslova i proputovao skoro cijeli svijet.

- Mogao sam živjeti u Italiji jer je tamo lijepo vrijeme kao i u Hrvatskoj, ali eto nisam. Hrvatska je sigurnija i jeftinija za život. Mogao sam mirne duše izabrati i Kolumbiju, kao i Ukrajinu gdje sam i živio, proveo sjajno vrjeme i partijao i tulumario kao nikad u životu. No, unatoč blizini Dnjepra, meni je nedostajalo more - povjerava naš sugovornik, koji se danas morskog krajobraza i divnih splitskih veduta sa srednjodalmatinskim otocima u pozadini može nauživati svaki dan do mile volje - s vlastite terase: unajmio je prekrasan stan na Žnjanu, odakle se vidi more kao na dlanu, a kani u blizini uskoro kupiti još jedan ili čak dva stana.

Kjell Thorp, kojega hrvatski prijatelji zovu ‘Šell’, dok u restoranima rezervira stol pod imenom Šime kako bi izbjegao nesporazume, radi kao jedan od vodećih distributera za preparate-dodatke prehrani Herbalife. Zarađuje odlično, oko tri-četiri tisuće eura mjesečno bruto, nekad se cifra popne i do sedam tisuća eura na mjesec. S tim iznosom u Norveškoj bi također vjerojatno mogao normalno živjeti, no u Hrvatskoj je - ‘kralj’...

- Ljeti je promet nešto lošiji, ali sve u svemu moja je kompanija, inače američka, jako stabilna: zarađuje oko sedam milijardi dolara godišnje, proizvod ‘pokriva’ devedeset zemalja svijeta, a brend je star 35 godina, i promet ima tendenciju rasta. Ja radim koliko želim, zapravo moji ljudi i mreža distributera rade za mene.

Prvih šest godina jako sam naporno radio na edukaciji ljudi i pronalaženju partnera, bez ijednog slobodnog dana! Isplatilo se; danas, u svojim srednjim godinama mogu mirno živjeti, i još u lijepom Splitu, koji ima najljepšu klimu na svijetu! - vedro će Thorp, koji iza sebe ima dva braka u Skandinaviji, te dvoje izvanbračne djece, dvogodišnje blizance koje je dobio sa splitskom mamom.

- Oni su jedan od razloga zašto je Split danas moj dom. Dječaci žive s mamom u Velebitskoj ulici, a ja ovdje u ruralnom dijelu Žnjana (smijeh), ali viđam ih skoro svaki dan, a često ih dođe posjetiti i rodbina iz Norveške, baka, djed i moja sestra. Meni je upravo istekla putovnica, i nisam siguran hoću li je produžiti; sad ionako mogu putovati bez nje u Frankfurt, gdje volim otići u tajlandski restoran.

Imam petogodišnju dozvolu boravka u Hrvatskoj, a kad istekne poduzet ću korake za daljnju legalizaciju ostanka. Imam i European Health Insurance Card, zdravstvenu iskaznicu, ali ne treba mi jer me ovdje ništa ne boli. Kad odem u stomatologa, to je ionako privatno pa platim i miran sam - kazuje naš sugovornik, koji za Hrvatsku ipak ima neke sitne primjedbe.

- Budući da sam radio niz godina, između ostalog, i kao taksist, smatram se kompetentnim reći da nigdje nikad nisam vidio gore vozače nego u Splitu i Hrvatskoj! Dobro, nisam puno vozio po Italiji - dodao je, nešto pomirljivije.

Osim na kaotičan promet, Thorp ima primjedbe i na siromaštvo međunarodnih kuhinja po splitskim restoranima, no tu se nazire tendencija poboljšanja ponude. Dakako, komplimenata na račun Hrvatske splitski ‘Norveđin’ ima puno više.

- Ovdje svi govore engleski, pa nema potrebe ni da učim hrvatski (veoma težak jezik). Vrijeme je divno, more je blizu, ljudi su druželjubivi i dragi, život nije skup - neke od komparativnih prednosti života na Jadranu u odnosu na hladnu Skandinaviju, podneblje poznatih pisaca krimića Stiega Larssona (na žalost, pokojnog Šveda) i svoga sunarodnjaka, Norvežanina Joa Nesboa, navodi Thorp.

- Koliko znam, u Splitu ne živi ni jedan državljanin Norveške osim mene. No, ima nekoliko Šveđana s kojima sam uspostavio prijateljski odnos, a najbolji prijatelj među njima mi je Gunnar Wallner, inače suprug poznate poduzetnice Marine Wallner iz Splita - napominje Kjell zvani Šell.

Ili Šime, kako vam drago...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 22:01