ODGOVOR KRITIZERIMA

JEDAN OD VOĐA PROSVJEDNIKA U ŠATORU U SAVSKOJ 66 'Znate li da ćemo platiti odštetu i četnicima?'

Na prvi pogled, Dražimiru Jukiću (48) prosvjed nije trebao. On je 80-postotni ratni vojni invalid, umirovljeni časnik iz Zadra s pristojnom mirovinom, uhodanim obiteljskim biznisom u Stobreču i četvero djece. No, umjesto u svom domu, već gotovo četiri i pol mjeseca boravi u šatoru pred Ministarstvom branitelja.
 Marko Todorov / CROPIX

Na prvi pogled, Dražimiru Jukiću (48) prosvjed nije trebao. On je 80-postotni ratni vojni invalid, umirovljeni časnik iz Zadra s pristojnom mirovinom, uhodanim obiteljskim biznisom u Stobreču i četvero djece. No, umjesto u svom domu, već gotovo četiri i pol mjeseca boravi u šatoru pred Ministarstvom branitelja, piše Slobodna Dalmacija .

– I ostat ćemo pred zgradom Ministarstva dok se ne ispoštuju naši zahtjevi i dok Domovinski rat ne uđe u Ustav Republike Hrvatske kao temelj države. Bez obzira koja vlast bila. A ako to ne provedu, imamo mi i plan B – govori Jukić, žaleći da ih se danas gleda s popriličnim nerazumijevanjem. Baš zato bi objasnio neke stvari.

Đuro Glogoški, predsjednik Udruge stopostotnih ratnih invalida, to jutro bio je na razgovoru s ministrom branitelja Predragom Fredom Matićem. Pokušao se riješiti problem jednog stopostotnog ratnog invalida kojem šest mjeseci nisu iznašli potrebnu skrb, pola godine je čekao pomoć. I opet se nije ništa riješilo – vratio se Jukić na sam početak prosvjeda 20. listopada 2014.

– Tada se razgovaralo i o novom nacrtu zakona gdje se izjednačavala žrtva i agresor, pa negira Domovinski rat jer smo izgleda vodili građanski, a ne oslobodilački rat. Ujedno se naziv “hrvatski branitelji” pretvara u naziv “učesnici ratnih zbivanja”. Rasprave je bilo i o onom dijelu zakona gdje je trebalo doći do novog obračuna braniteljskih mirovina, što bi većini znatno smanjilo prihod. Đuro je razočaran ostao ispred ministarstva i dvojbe nije bilo – došli smo mu svi pomoći – ističe Jukić, kojega se, uz Glogoškoga i Josipa Klemma, drži i vođom prosvjeda.

– Poštujemo mi Freda kao branitelja, ne smeta nam on, nego njegov nerad. Dopustio je, primjerice, da 50 hrvatskih branitelja dobije otkaz u HŽ Cargu. Jedan od njih je ostao bez plaće, a šestero djece ima! Ministar Matić samo je dogovorio sastanak i – nikome ništa.

Pa onih 6000 hrvatskih branitelja koji su pet godina ratovali nisu išli u mirovine, nego su nastavili raditi nakon rata. Ostali su i oni, kao i mnogi Hrvati, bez posla, primajući opskrbninu za nezaposlene od 1100 kuna mjesečno. No sada ih se prebacilo u socijalu i dobivaju 800 kuna mjesečno. Zar to nije sramotno? A zašto se do sada nisu bunili?

Političari kupovali vrijeme

– Prijašnje vlade i politike, i HDZ-ove i SDP-ove, i dovele su do ove situacije, no bili su malo mudriji, obećavali su i sebi kupovali vrijeme. A nas razjedinjavali! Nitko se nije bavio našim problemima, te je sada zbog te nebrige i nerada sve eskaliralo. Braniteljskih mirovina je oko 72.000, od toga oko 42.000 zbog invaliditeta, zbog oboljenja. Kažu kako ima lažnih mirovina, pa, ljudi moji, zašto se ne napravi revizija? Nismo mi protiv istine – pojašnjava Jukić.

U svemu se pojavljuje još jedan problem.

– SAO Krajina je imala 40.000 Srba pod oružjem, uz njih još 100.000 spremnih za bitke. Prema podacima i istraživanjima u Srbiji, kod njih je bio veći postotak oboljelih od PTSP-a. Taj odnos je od 30 do 40 posto u redovima srpske vojske, dok je kod nas bio 25 posto. I sada bi ti isti vojnici trebali dobiti odštetu, prema prijedlogu zakona, kao civili – tvrdi Jukić za Slobodnu Dalmaciju , pojašnjavajući:

– Svi znamo kako je nas napadala, na našem teritoriju, jugoslavenska armija. I budući da nema registra vojnika koji su ratovali u Hrvatskoj, on se sada lijepo prijavi kao civilna žrtva rata i dobije odštetu od Hrvatske. Koju je napadao i ljude ubijao, palio, uništavao...

E, sad, tko je tu lud? I on kao četnik nema nama što dokazati, već se samo prijaviti kako je “ugroženi” civil koji je morao pobjeći pred hrvatskom vojskom? I mi ćemo ga na kraju nagraditi?! A ministar Matić je obećao registar agresora, ali ga nikada nije napravio.

Političari nisu ratovali

Prozivaju nas kako imamo velike mirovine. No nikome nismo smetali 1991. godine, da, kao i mi, uzmu oružje u ruke te odu u boj. Brojni su političari, kao i Glogoški, mogli imati “veliku” penziju, ali i takav život gdje sami, bez tuđe pomoći, ne mogu ni na zahod otići.

Milijarde za razne udruge

Godišnje iz proračuna 3,8 milijardi kuna ide na braniteljske mirovine, a 3,2 milijarde na aktivnosti raznih udruga. Samo 600 milijuna manje udruge imaju novca za svoje aktivnosti. I neka dobivaju taj novac, nismo mi protiv, no neka se zna da oni taj novac koriste za svoj rad, za aktivnosti u slobodno vrijeme, a mi od tog novca živimo.

Vojnička stega u šatoru

Prosvjednici ispred ministarstva djeluju onako kako su naučili na “čukama”, u obrani zemlje – vojnički. Svatko ima svoj zadatak, sve je organizirano. Jedan topli obrok nam dostavljaju donatori, oko tristo ih dnevno podijelimo. Cirkulira oko šatora od 300 do 500 ljudi svaki dan, a izmjenjuju se i smjene branitelja iz svih krajeva Hrvatske. Drže se straže 24 sata dnevno, pred večer posložimo spužve za spavanje na pod koji smo obložili drvenim paletama – govori Jukić te zahvaljuje brojnim donatorima na hrani.

Ratni put

1991. – uključio se u obranu domovine, najprije u 1. pa u 7. gardijskoj brigadi

1993. – izgubio lijevu nogu u akciji kod Pristega

1994. – sudjelovao u operaciji Zima \'94.; propješačio cijelu Dinaru s protezom

1995. – s postrojbom se borio u Oluji

1999. – umirovljen

Predani potpisi za Sabor

Okončano je i prikupljanje potpisa saborskih zastupnika, jedne trećine njih, kako bi se i za saborskom govornicom raspravljalo o braniteljskim problemima.

– Imamo 53 potpisa, predani su i sada čekamo daljnju proceduru – ističe Jukić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 22:57