BIVŠI ŠEF HDZ-a

Je li Karamarko nepovratno ideološki raskolio društvo?

Ima li što pozitivno u političkoj ostavštini dojučerašnjeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka? Je li on politiku koja se temeljila na prekopavanju tema iz Drugoga svjetskog rata te obračunu s komunizmom i Jugoslavijom, koji su zajednički nestali prije 26 godina, eksploatirao do te mjere da ju je potrošio za sva vremena? Jesu li birači nakon ministra kulture Zlatka Hasanbegovića i njegova povijesnog revizionizma te spoznaje da stranka, čiji se politički program pretežno temelji na prošlosti, teško rješava probleme sadašnjosti, a kamoli budućnosti, zauvijek okrenuli leđa političkim opcijama u čijem su programu lustracija, temeljita duhovna obnova i ispravljanje povijesti u školskim udžbenicima?

Suprotan predznak

Ili je učinak Karamarkove politike, kojom je usmjeravao HDZ u protekle četiri, godine suprotan? Je li on nepovratno ideološki raskolio društvo, a krajnju desnicu, koja je do njegova stupanja na čelo HDZ-a uvijek bila na marginama, trajno uveo u mainstream politiku? O Karamarkovoj ostavštini s kojom se trenutačno bore i u samom HDZ-u, u prvom koraku odabirom osobe koja će ga naslijediti, razgovarali smo s političarima te politologom i sociologom. Mišljenja su podijeljena, ali ipak prevladava stav da je Karamarko na duge staze društvu napravio puno štete, a nikakvu ili vrlo malu korist.

- Mislim da Karamarkova ostavština ima suprotan predznak. Ozbiljna desnica ne može biti retro desnica, pa ni u Hrvatskoj. To nije igra na duge staze - kaže Šime Lučin, bivši SDP-ov ministar i saborski zastupnik u više mandata, te napominje kako bi za HDZ bilo dobro da prihvate takav zaključak jer bi on mogao značiti početak tranzicije HDZ-a u modernu demokršćansku stranku.

Goran Čular, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, nije siguran kakva je Karamarkova ostavština kod birača. - Pokazalo se da je skretanje desno, koje je donio Karamarko, politika koja je prijemčljivija za članstvo HDZ-a nego za građane. To se vidjelo i po glasanju na unutarstranačkim izborima i po tome koliko su pojedini kandidati dobili glasova kada se biralo Predsjedništvo - napominje Čular koji ne dvoji da je Karamarkova politika mnogo više odgovarala HDZ-ovoj bazi nego što je to bila politika Jadranke Kosor, Ive Sanadera, pa i Franje Tuđmana, koji su desno krilo držali pod kontrolom.

‘Ništa dobro’

S njim se slaže i Jadranka Kosor, bivša predsjednica HDZ-a koju je Karamarko izbacio iz stranke. - Karamarko nije napravio ništa dobro. Svojim je potezima udario na vrednote hrvatskog Ustava. To je ostavio u stranci i politici. A najtragičnije je to što je upravo on, koji se kao nitko prije pozivao na Tuđmana, revidirao Tuđmanovu politiku. Kazao je da je Tuđman bio naivan - ističe Jadranka Kosor i kao dva najeklatantnija primjera odstupanja od politike prvog predsjednika navodi Karamarkovu najavu lustracije i nastojanje da se antifašizam izbaci iz Ustava. Najgore joj je, ipak, što je izazvao podjele na “naše i njihove”.

- Izbori su pokazali da takva politika ne omogućava maksimalnu mobilizaciju birača. Pred HDZ-om je da odluči želi li imati čišću stranačku situaciju, ali onda moraju biti svjesni da na izborima neće ostvarivati najbolje rezultate - kaže Čular koji podsjeća kako su se predsjednici HDZ-a i prije Karamarka stranci nametnuli zapaljivim temama, počevši od Franje Tuđmana pa preko Ive Sanadera, ali su kasnije okrenuli ploču. Karamarko, međutim, nije napravio zaokret. Zato se Čular pita je li uopće moguće da Andrej Plenković dođe na čelo HDZ-a s umjerenom politikom. - Ipak, valja imati na umu da je HDZ-ovo članstvo pokazalo da im je od ideologije i vođe važnija jedino stranka. Čini mi se da je HDZ najspremniji podnijeti ideološke promjene - zaključio je Čular.

Bez nagrade

U takvu tezu manje vjeruje Dragan Bagić s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. - Mislim da je Karamarko napravio dugoročnu štetu jer je HDZ dao izraziti legitimitet radikalnoj desnici. To HDZ nije činio ni 90-ih. Radikalna desnica je uvijek bila na margini, a ovaj put je došla na mainstream i sigurno će se boriti da ostane na sceni - kaže Bagić. Dodaje da je zbog toga HDZ sada u jako teškoj situaciji jer ih on mora izgurati sa scene. - A upravo je to negativni dio naslijeđa Tomislava Karamarka - ističe Bagić i svoju tezu argumentira time da je Karamarko krajnjoj desnici pomogao izgraditi infrastrukturu koja će i dalje nastaviti funkcionirati.

Praktični političar Šime Lučin smatra da u ozbiljnoj koaliciji mora biti jasna računica, a to je da najjači mora imati i najveću odgovornost. - Ne može se HDZ pravdati da je neke dvojbene stavove dao netko od partnera jer se zna da veliki uvijek snose odgovornost - kaže naš sugovornik iz SDP-a. No, kako Lučin ima pogled iz drugog političkog tabora, tako vidi kod Karamarka pozitivnu ostavštinu koju drugi naši sugovornici nisu izdvajali. - Sviđa mi se novi standard koji je uveo, a to je činjenica da je dao ostavku zbog neuspjeha. Onaj tko nije ispunio cilj, taj mora dati ostavku. A Karamarko je to učinio prvi - pohvalio je Lučin sam čin povlačenja predsjednika HDZ-a.

Izbori, koji će se održati već početkom rujna, ipak će najbolje odgovoriti na pitanja koja smo postavili, i to neovisno o tome hoće li u HDZ-u pobijediti Andrej Plenković ili netko tko je na tvrđoj liniji. Uostalom, u HDZ-u će morati najbolje proanalizirati kakva je Karamarkova ostavština kod birača. Činjenica je da je do parlamentarnih izbora HDZ dobro prolazio kod birača. Ali, isto tako stoji da na lokalnim izborima Karamarko nije promovirao radikalne političke stavove, kao i da je na europarlamentarnima bio iznimno mali odaziv birača (oko 24 posto), da je cijela Hrvatska bila jedna izborna jedinica i da se zastupnike u Europski parlament biralo preferencijalno. Karamarko je Domoljubnu koaliciju formirao oko godinu i pol prije parlamentarnih izbora, a iz njezina je sastava već bilo vidljivo da je napravio veliki iskorak prema radikalnoj desnici. Nadalje, pretkampanja je bila prepuna tema iz Drugoga svjetskog rata te prijetnji i obračuna s “crvenima”. Problem je, međutim, što birači takvu radikalizaciju nisu nagradili, barem ne onako kako je to HDZ želio i trebao. Premda su na izbore izašli u vrlo širokoj koaliciji, osvojili su isti broj mandata kao i lijeva koalicija i nisu mogli sami formirati vlast. Karamarkova politika nije donijela pobjedu na izborima, nego samo status najjače stranke u vladajućoj koaliciji, ali nedovoljno jake da ima svog premijera, nego su pristali na nestranačkog.

- HDZ je 25 godina uspijevao kontrolirati radikalnu desnicu, ali je to s Karamarkom stalo - kaže Čular i zaključuje da ipak u tome nije uspio jer ga birači nisu nagradili.

Novi prostor

Na pitanje je li Karamarko - ako je radikalnu desnicu zauvijek ogadio biračima - time otvorio prostor za novu konzervativnu desnicu, Čular kaže kako već određeni broj godina postoji novi konzervativni pokret koji nije opterećen reinterpretacijama Drugoga svjetskog rata, ali smatra da je još uvijek marginaliziran i pojavljuje se uglavnom kroz aktivnosti nevladinih udruga te manjih i slabijih političkih opcija. O tome koliko Most u svom političkom djelovanju sadrži konzervativnu desnu politiku Čular kaže da bi se moglo govoriti samo kroz pojedince koji su članovi Mosta, posebno Nacionalnog vijeća Mosta. Tu, kaže, sigurno spadaju Ivica Relković, Dario Čehić, Nikola Grmoja, a možda i Božo Petrov. - U Mostu konzervativni desni stavovi ipak ne dominiraju kao opcije, nego se uglavnom ide na to da su oni nestranačka politička platforma - ističe Čular.

Zanimljivo je da na nikad radikalnijoj desnoj političkoj sceni sada imamo dvije vrste desnice. To je radikalna, koju je do Karamarkova preuzimanja HDZ-a zastupao HSP, te konzervativna koja se javlja kroz udrugu U ime obitelji Željke Markić, Hrast Ladislava Ilčića... Hoće li jedna istisnuti drugu ili obje imaju političku budućnost? Čular i jednoj i drugoj predviđa opstanak, no hoće li one biti na margina. Dragan Bagić također smatra da će obje desne opcije opstati i djelovati paralelno.

Jadranka Kosor, pak, najveći problem vidi u samom HDZ-u koji će jako teško napraviti odmak od radikalne Karamarkove politike, i to zato što su je donedavno svi podržavali. Naprave li drastičan otklon to znači da su popljuvali i sami sebe.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 07:25