ZAGREB - Bivši glasnogovornik HDZ-a i Sanaderove vlade Ratko Maček kontrolirao je sve hrvatske medije, izjavio je na suđenju u slučaju Fimi media bivši vlasnik Osječke televizije Dragutin Veselčić koji je nakon intervencije iz vrha HDZ-a tu postaju prodao za deset puta veći iznos nego što ju je kupio godinu dana ranije.
No i prije nego što je Osječku TV kupio poduzetnik odabran na sastanku kod tadašnjeg potpredsjednika Sabora Vladimira Šeksa, Veselčić je, tvrdi, imao dojam da se tom postajom, osim iz Osijeka, upravlja i iz Zagreba.
"Kada se trebao obaviti tehnički pregled Osječka TV nije imala gotovo ništa od opreme. Na pregled je došla ekipa iz Zagreba koja je izdala sve potvrde, a deset minuta ranije nazvao me Maček i pitao za ime naše tvrtke. Također, za ime tvrtke Maček se pitao i kada je Osječkoj TV trebala biti dodijeljena koncesija", posvjedočio je Veselčić.
Odvjetnik Pero Lozica
Pojašnjavajući svoj odnos s tada vladajućim HDZ-om kazao je da je morao biti naklonjen toj stranci ako je želio osigurati novac od oglašivača. Posebno jer je najjača lokalna postaja na tom području bila Slavonska TV kojom je upravljao HDSSB.
Kako su svakoga dana poslovali s gubitkom Veselčić se obratio za pomoć HDZ-u s čijim je predstavnicima održao dva sastanka, prvi u središnjici stranke, a drugi u saborskom uredu Vladimira Šeksa. Uz Šeksa i Mačeka na drugom su sastanku bili i čelnici slavonskog HDZ-a, kazao je svjedok, dodajući da ga je nekoliko dana kasnije nazvao poduzetnik Željko Biloš i ponudio da će postaju kupiti za pola milijuna kuna.
Glavni urednik Hrvatskog lista Ivica Marijačić i odvjetnik Pero Lozica svjedočili su o Mačekovoj kupnji tog tjednika koji je, po Marijačićevim riječima, bio jedini kritički nastrojen prema Sanaderovoj vladi.
Lozica je ispričao da ga je nakon odlaska s dužnosti prijatelj Maček zatražio da mu kao odvjetnik pronađe osobu koja bi na svoje ime za njega kupila Hrvatski list.
Nakon nekoliko sastanka s Marijačićem i dogovora da se kao fiktivna vlasnica naznači Marica Vajdić, Maček je Lozici u svom uredu predao "plavu torbu" s 416 tisuća eura za 80 posto dionica. Među novčanicama je bilo dosta "sitnih apoena od 50 i 100 eura", a na nekim je snopovima bila oznaka podružnice Raiffeisen banke iz BiH, prisjetio se Lozica.
"Cijena mi se učinila prevelikom, ali nisam imao razloga sumnjati jer sam znao da je Maček čovjek iz medija i da već ima neke udjele u lokalnim medijima", kazao je Lozica.
Marijačić, međutim, tvrdi da cijelo vrijeme nije znao da iza kupovine njegova lista stoji Maček, kojega kao kolegu novinara poznaje duže od 20 godina.
"Lozica mi je rekao da želi kupiti list zbog mogućnosti stvaranja hrvatskog holdinga medija jer već ima nekoliko lokalnih medija, što je mene oduševilo", kazao je Marijačić. Na pitanje sudskog vijeća kazao je da nikada ranije nije čuo da je Lozica na bilo koji način povezan s medijima.
Marijan Primorac
Bivši suvlasnik Prve sportske kladionice Marijan Primorac posvjedočio je da je na ime donacija HDZ-u Sanaderu 2003. predao 30 tisuća njemačkih maraka, godinu kasnije 200 tisuća kuna, a krajem 2004. i 300 tisuća eura za kupnju blindiranom BMW-a.
Iako je u istrazi rekao da je morao pomagati jer se nije bilo dobro zamjeriti ljudima iz politike, danas je ustvrdio da se nikada nije tako osjećao, već da je na ispitivanju u USKOK-u "samo potvrđivao što su mu sugerirali".
Sanader je prigovorio njegovu iskazu rekavši da Primorca ne poznaje i da od njega nikada nije primio 30 tisuća maraka i 200 tisuća kuna. Novac za blindirani BMW nije spomenuo.
Suđenje se nastavlja u ponedjeljak kada bi trebali svjedočiti Vjekoslav Mikuljan, Željko Bilić, Vedran Miše, Vesna Kadić Komadina i Zvonko Biljecki.
Kaznu mu smanjili jer je iz 'dobre obitelji'
ZAGREB - Marijan Primorac, poznatiji po nadimku Prndelj, u vrijeme kad je kupio Sanaderu BMW bio je suočen sa sudskim postupkom svom sinu. Ivan Primorac, upravljajući BMW Z3, u Makarskoj je 2002. izazvao nesreću u kojoj su poginule dvije srednjoškolke, koje su stajale na nogostupu. Primorac mlađi, koji je tada imao 17 godina, stoga nije posjedovao vozačku dozvolu, u raskrižje je uletio brzinom od 93 km/h, što je dvostruko brže od dopuštenog.
Tijekom suđenja vozač je bio na slobodi, gdje je dočekao prvostupanjsku presudu - 2,5 godine zatvora, što je polovica maksimalne kazne. Premda je u travnju 2003. splitski Županijski sud poništio tu presudu i, posve mimo običaja, oduzeo predmet sutkinji Luketin, potkraj iduće godine novo je sudsko vijeće također odlučilo da Ivan Primorac mora iza rešetaka na 2,5 godine. No, nekoliko mjeseci poslije stigla je nova presuda koja je skandalizirala javnost - Primorcu je kazna smanjena za 6 mjeseci uz obrazloženje da”dolazi iz obitelji društveno prihvatljivog ponašanja”. Sin moćnog tajkuna kaznu je odslužio u zatvoru otvorenog tipa kod Pule, a ravnatelj ga je nagradio ranijim otpustom - nakon 22 mjeseca postao je slobodan čovjek. (JL)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....