ISPRAVLJENA NEPRAVDA NAKON PISANJA NEDJELJNOG JUTARNJEG Država preuzima brigu o grobu Josipa Runjanina

Hrvatska će, nakon teksta u Nedjeljnom Jutarnjem, ipak preuzeti brigu o grobu skladatelja hrvatske himne, Josipu Runjaninu.

- Eppur si muove, rekao bi Galileo Galilei da je danas živ - prvi je komentar Šandora Dembitza koji posljednjih dvadesetak godina plaća zakupninu za grob Josipa Runjanina. Istodobno, Zvonko Milas, državni tajnik za Hrvate izvan Hrvatske, jučer je, istina, drugim povodom u Novom Sadu, zbog obilježavanja rođendana bana Josipa Jelačića, ali je dio svog posjeta odvojio da prikupi sve potrebne i dostupne podatke kako bi zakupninu za grob plaćala Hrvatska, a ne autor digitalnog korektora hrvatskog jezika pod nazivom Hašek, Šandor Dembitz.

Reakcija i plan

“Ministarstvo kulture kontaktirat će gospodina Dembitza koji plaća grobnu naknadu i pozvati ga na razgovor kako bismo utvrdili kako je došlo do toga”, navedeno je u mailu Ministarstva kulture kojim nas obavještavaju kako misle riješiti neobičnu situaciju u kojoj je jedan čovjek umjesto cijele države došao u situaciju da plaćanjem zakupnine za grobno mjesto na novosadskom Uspenskom groblju, čuva grob u kojem je pokopan Runjanin.

- Čovjek, gonjen svojom unutarnjom logikom, radi ono što mora, ako može. U konkretnom slučaju sam mogao, pa sam i napravio. Ne želim da se oko toga pravi misa. Puno više držim do svoje brige za budućnost Hrvata i Hrvatske negoli do brige o prošlosti, premda ni prve nema bez razumijevanja i poštovanja druge - rekao je Dembitz nakon što smo ga obavijestili o reakciji i planu Ministarstva kulture. Dembitz je, a o tome je Nedjeljni pisao, od 2001. godine podmirivao troškove zakupnine grobnog mjesta jer to nitko nije činio, zato što je Runjanin umro bez nasljednika.

Nekoliko je puta o tome obavijestio i Milana Bandića, gradonačelnika Zagreba, i Božu Biškupića, ondašnjeg ministra kulture, ali je sve i dalje ostalo na Dembitzu i njegovoj dobroj volji.

Modalitet

On je odrastao u Novom Sadu, a informacije o Mihanoviću, Jelačiću i tom dijelu hrvatskog naslijeđa saznavao je u obiteljskom krugu. Nakon odlaska na Mihanovićev grob 2001. godine je otišao i u upravu tvrtke koja brine o tom groblju, na kojem više nema pokopa, i doznao da postoje nepodmireni računi.

Plativši dugove, platio je i za sljedećih deset godina, pa potom za još deset te je zakupnina plaćena do 2024. godine. “Nakon što prikupimo sve podatke i utvrdimo činjenice, u dogovoru s Ministarstvom vanjskih i europskih poslova i Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan RH, naći će se modalitet za buduće plaćanje naknade”, stoji dalje u mailu Ministarstva.

- Iskreno rečeno, nitko nije znao za ovu situaciju - rekao nam je državni tajnik Milas, potvrdivši da ga je u ponedjeljak nazvala ministrica dr. Nina Obuljen Koržinek i da su dogovorili daljnje poteze vezane uz očuvanje groba.

Autorstvo

- Vidjet ćemo i što je s kućom, postoji li ikakva šansa da se i o tome pobrine Hrvatska - kazao je Milas koji u Novi Sad odlazi u povodu obljetnice rođendana bana Jelačića.

Josip Runjanin, skladatelj hrvatske himne, služio je pod Jelačićem i bio, kao i mnogi u ono doba, oduševljen njegovim stajalištima i hrvatstvom te je, iako samouk, uglazbio neke hrvatske pjesme. Stihove pjesme “Lijepa naša” Antuna Mihanovića, objavljene 1835. godine u Danici hrvatskoj, Runjanin je uglazbio 1846. godine.

Runjanin je poslije vojne karijere koju je završio u činu potpukovnika, a u kojoj je bio u nekoliko vojnih pohoda, bio u hrvatskom Saboru i nakon toga se umirovio. Pretkraj života živio je u Novom Sadu, gdje je i umro 1878. godine te je pokopan na Uspenskom groblju u dobi od 67 godina.

Trinaest godine kasnije “Lijepa naša domovino” izvedena je pod nazivom “Hrvatska himna” 1891. godine u Zagrebu, u povodu otvaranja “Hrvatsko-slavonske izložbe”. Skladba je doživjela i neke izmjene, ali je autorstvo i dalje ostalo Runjaninovo, po kojem je ulica u kojoj se, koincidentno, nalazi Ministarstvo kulture, i dobila naziv.

Runjaninova ulica u Novom Sadu, u kojoj je bila i kuća u kojoj je skladatelj živio do smrti, izgubila je naziv kad se zbog dotrajalosti srušila posljednja kuća u njoj, baš Runjaninova. Na tom je mjestu danas parkiralište za šoping-centar.