‘Iskreno, ne idem u srpske kafiće, ne družim se s njima, kao ni oni sa mnom‘

Damir Bilandžić kao 9-godišnjak je u ratnom vihoru otišao iz rodnoga grada i završio u Poreču, a onda se prije 10 godina vratio zbog ljubavi. Danas sa suprugom, također Vukovarkom, i dva sina, jednim 3,5-godišnjakom i drugim u dobi od šest mjeseci u Vukovaru gradi svoju sadašnjost i budućnost.

Mnoge je začudio moj odabir i odluka da se iz Poreča, u kojemu sam praktički odrastao, školovao se i radio, vratim u Vukovar. No, dolazio sam ovdje često, barem jednom u dva-tri mjeseca, ostajao po 10-ak dana i tako se dogodila ljubav koja me vratila u rodni grad. Istina, imali smo mogućnost živjeti i u Poreču, moji roditelji čak su nas i nagovarali da se skrasimo ondje, jer sam ja imao i posao, no supruga jednostavno nije mogla ostaviti Vukovar. Rekla...