ZAGREB - Više ne poduzimam ništa. Lista je ista kao prije osam godina, još uvijek se traži 20 jednih te istih papira. To su stvari koje ja uglavnom ne mogu nabaviti, poput rodnog lista, jer bi za to trebalo otputovati u Teheran. Za nas bahai’e već je i odlazak u iransko veleposlanstvo rizičan pothvat - kaže 35-godišnja Bita Ebrahimzadah, Kanađanka iranskog podrijetla, koja ni nakon 10 godina u Hrvatskoj nema dozvolu stalnog boravka.
Priprema za povratak
Na trčanje za papirima koji su joj potrebni za privremenu vizu i za radnu dozvolu mlada direktorica zagrebačke škole stranih jezika Biz4Pro kaže da u prosjeku gubi oko šest mjeseci svake godine, u tu svrhu već je iskeširala oko 50.000 kuna (10.000 kuna godišnje), a kako ni nakon šest godina čekanja nije uspjela dobiti dozvolu stalnog boravka, više ne želi aplicirati ni za privremenu dozvolu te se ovih dana priprema na povratak u Kanadu.
Iako su njezini britanski partneri u Biz4Pro od pokušaja da si osiguraju vizu i boravak u Hrvatskoj odustali još prošlo ljeto, nakon što treći put nisu dobili dozvolu boravka, Bita je bila hrabrija i upornija. Pa ipak, kad je prošle srijede oko 22 sati digla ruke od vođenja škole stranih jezika, koju je u centru Zagreba osnovala 2006. s dvoje kolega iz Velike Britanije, nije se osjećala nimalo jednostavno: Hrvatsku obožava, a u Kanadi, u koju su njezini roditelji emigrirali iz Irana kada su joj bile samo dvije godine, i to zbog pobune gerilskih frakcija protiv kralja Muhameda Reze Pahlavija, svaki put iznova, kako kaže, prolazi kroz kulturni šok.
- Ako možeš živjeti u Hrvatskoj, možeš i u pustinji, ovdje ne radiš da bi živio, već živiš da bi radio… - uz poluglasan uzdah komentira prva iskustva u našoj zemlji.
- Nitko ne govori engleski. Nije puno pomoglo ni kad sam angažirala prevoditelja. Prvu godinu dana ulazila sam i izlazila iz zemlje svaka tri mjeseca, a onda se zakon promijenio i pojavila se lista stvari koje je potrebno napraviti za dobivanje vize i dozvole boravka. Donijela sam sve što su tražili, ali to opet nije bilo dovoljno. Tad smo odlučili osnovati vlastitu tvrtku pa su roditelji kupili poslovni prostor u kojem su otvorili Bita design galeriju, i tako, mislili smo, riješili problem. Nakon pet godina odbili su im dati radnu dozvolu. Obrazloženje: ‘sve su radili pogrešno’ i dozvolu ‘ne možeš dobiti kao direktor, već kao radnik’ - priča Bita Ebrahimzadah.
Bitini roditelji ipak su preko baha’i zajednice, gdje su volonteri, ishodili dozvole, a na isti način sada do nje pokušava doći i Bitina 33-godišnja sestra, s tim da su njezinoj mami bila potrebna četiri mjeseca da ponovno izvadi sve potrebne papire.
Sve u jednom danu
Stoga šest mjeseci, koliko je trebalo da ona i partneri otvore školu stranih jezika, ne smatra pretjerano lošim prosjekom. Osobito ne u usporedbi s teškoćama koje je imala s dobivanjem dozvole boravka, kaže. Sve to čovjek u Kanadi može obaviti u samo jednom danu. Dodamo li tome da su šanse za nalaženje posla već za dva tjedna prilično velike, te da jedna učiteljica jezika ondje može zarađivati i 70.000 do 80.000 dolara godišnje...
- Za pokretanje škole stranih jezika trebala nam je cijela knjiga papira, ali glavninu posla odradio je naš odvjetnik. Dobili smo matični broj, šifru djelatnosti i sve drugo u paketu. Za to su nam trebala oko tri mjeseca. Najvažnije je bilo pronaći dobrog računovođu. Takvog koji će te poštedjeti ‘mnogo boli, ako poznaje zakon. Recimo, ako želiš račun R1, da moraš imati radnika’ - priča Ebrahimzadah. Nije pretjerano oduševljena ni time što ako želiš promijeniti sjedište tvrtke, plaćaš isti iznos novca kao da otvaraš tvrtku.
Bilježnici i punomoći
- Samo još jedan način da se uzme novac. Sada smo morali napraviti upis članova društva. Moraš otići javnom bilježniku prije 31. listopada kako bi on utvrdio tko su direktori tvrtke, iako njihova imena pišu u svim dokumentima. Nekidan smo na to potrošili oko 1700 kuna. Da nismo ispoštovali rok, kazna bi nas došla 5000 kuna. Da bih dobila te dokumente, najprije sam morala dobiti punomoć od partnera koji su sada u Engleskoj - kaže.
Naravno, punomoć je bila na hrvatskom, a to je onda trebalo prevesti na engleski. Kada je sve napokon stiglo do njezinih partnera u Engleskoj, oni su morali otići odvjetniku. Originale koji su stigli natrag u Hrvatsku Ebrahimzadah je opet morala prevesti na hrvatski, odnijeti sudskom tumaču na prijevod i pečačenje, a onda i javnom bilježniku. Da bi u poreznoj upravi dobila njihove OIB-e, morala je dobiti punomoć. Sve skupa operacija koja je, kako kaže, uz podosta novca značila i iz dana u dan trčati po uredima. Umorna je od svega i spremna za novi početak. U drugoj državi.
Iran za strance tiskao brošure
ZAGREB - Iako proces registracije tvrtke u Kanadi varira od pokrajine do pokrajine, manja tvrtki u Kanadi može se otvoriti i preko jednog od online formacijskih servisa, koji obično nude online pakete registracije. Potrebno je ispuniti formular (oko 30 minuta), a registracija košta 39 dolara.
Registracija novih imena manjih tvrtki traje između 30 minuta i tri sata. Obnova postojećih imena: 1-2 tjedna. Registracija imena manje tvrtke u, primjerice, Ontariju vrijedi 5 godina. Potrebno vrijeme za otvaranje tvrtke je jedan dan.
U rodnom Iranu Bita Ebrahimzadah tvrtku sa do 50 zaposlenih otvorila bi za najmanje 9 dana, a registracija košta oko 1 mil. riala (70 eura). Procedura se sastoji od niza koraka: biranja jedinstvenog naziva, registracije u uredu za registriranje kompanija, objave registracije tvrtke u nekoj od dnevnih novina, uključivanja zaposlenih u program socijalnog osiguranja…
Stranci mogu otvoriti tvrtku i preko konzultantske firme za osnivanje tvrtke u Iranu, a pravila su ista kao i za iranske džavljane: konzultant će za 400 dolara preuzeti na sebe cijeli posao, firma se osniva za pet dana, a budući vlasnik na kraju mora samo potpisati papire. Vladine organizacije za osnivanje tvrtki vrlo su susretljive prema stranom kapitalu i trgovanju sa strancima pa strancima odmah daju brošure u kojima je sve opisano korak po korak, uključujući i zakonske okvire o porezu, itd.
Za poslovnjake je najpametnije da dobiju poslovnu licencu jer su onda oslobođeni raznih poreza; ona se čeka tri tjedna, a toliko vremena treba i za otvaranje računa u banci. Što se tiče imena tvrtke, ono mora imati tri riječi na farsiju, a kada osniva tvrtku, osoba mora dati tri prijedloga, nakon čega Vlada provjerava da nisu preslični drugima. ( S. Romić, J. Komar)
Kako je u Kanadi
Porez:Godišnje ga obračunavaju konzultanti. Vlasnik tvrtke dobije jednu uvezanu knjižicu u koju je potrebno sve upisati. Konzultant će pronaći i dvije osobe koje se također potpisuju na papire za osnivanje firme, a koje ne smiju biti u rodu s vlasnikom. To se plaća oko 100 dolara.
Državljanstvo: Može se dobiti jednostavno, nakon razgovora s nadležnom osobom. Vlasti pomažu i da se dobije viza u slučaju da zemlja iz koje osoba dolazi radi probleme.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....