INTERVJU S IVANOM ŠIMONOVIĆEM 'Ići ću u Siriju i tražiti od Asada i opozicije da ne ubijaju nedužne!'

Bivši hrvatski veleposlanik pri UN-u i ministar pravosuđa, a sada pomoćnik glavnog tajnika UN-a za ljudska prava Ivan Šimonović ovog je tjedna Vijeće sigurnosti izvijestio o dramatičnoj situaciji u Siriji. Za Jutarnji govori o tome postoje li u tom sukobu dobri i loši momci, tko se sve bori i tko tamo gine.

Želim ići u Damask

- Tri mjeseca pokušavate ući u Siriju. Kako izgledaju ti pregovori?

- Kada mi je visoki predstavnik sirijske vlade spočitnuo da moj Ured UN-a za ljudska prava nije neutralan u odnosu na sukob u Siriji, odgovorio sam mu da se mi bavimo ljudskim pravima i ne trebamo ni biti neutralni, nego na strani žrtve. Dakle, kada su vladine snage ubijale mirne prosvjednike, bili smo na njihovoj strani. Ali kada sada sunitski ekstremisti ubijaju, pa i prijete masakrom alavita i drugih manjina, jasno da nam je stalo i do njihove zaštite. Objema stranama bilo bi korisno da nas puste u Siriju, barem onima koji žele mirno rješenje.

- Što biste radili u Siriji i kamo biste išli ako vas puste?

- Sukob u Siriji vrlo je kompleksan, s mnogo regionalnih razlika i specifičnosti. Zato bih, uz Damask, svakako htio posjetiti još neka mjesta, pri čemu me zbog opsega stradanja i razine rizika za civile ponajviše zanimaju Homs i Alep. Zanimaju me otvoreni razgovori s obje strane o tome kako smanjiti stradanja i olakšati politički dogovor. Ljudska su prava u tom smislu dobro polazište. Iskustva s humanitarnim pregovorima tijekom našeg rata za to su mi vrlo korisna. Zaraćene strane u Siriji trenutno se trude kontrolirati što širi prostor, prometnice i gradove kako bi ojačale svoju poziciju uoči pregovora. Za nas je sve to već viđeno: i kod nas se najviše ginulo uoči pregovora. A to odgađa pregovore i vodi brzom porastu broja žrtava. Ali strane u Siriji trenutno gotovo uopće ne razgovaraju, što kod nas nije bio slučaj. Zašto ne razgovarati o primjeni humanitarnog prava na ratni sukob, dogovorati humanitarne koridore ili zaštitu zdravstvenih ustanova? Na obje strane ima mnogo onih koji bi htjeli nešto doznati o sudbini nestalih osoba. A pregovori o humanitarnim pitanjima stvaraju bolju atmosferu i naviku pregovaranja, pa tako olakšavaju i političke pregovore.

Tiranin za stabilnost?

- Trenutačno se čini da je teško znati što se u Siriji zbiva, a ima i dosta optužbi da Zapad, posebno SAD, pretjerano pojednostavljuje situaciju. Je li Asad tiranin ili faktor stabilnosti u Siriji?

- A nije li moguće da je Asad barem u određenoj mjeri i jedno i drugo? Režim je bio vrlo represivan i teško kršio ljudska prava. Ali je bio sekularan i u određenoj mjeri štitio manjine od vjerskih radikala. Opozicija je šarena: od obrazovanih, mladih boraca za ljudske slobode do netolerantnih vjerskih ekstremista povezanih s al-Qa’idom. Znamo otprilike tko je tko u Siriji, ali je puno teže dogovoriti tko će na strani opozicije biti legitimni pregovarač .

- Postoje li, dakle, u Siriji dobri i loši momci?

- Da, i to na obje strane. Istražno povjerenstvo je, međutim, u svojim nalazima jasno: vladine postrojbe i pridružene milicije još uvijek su odgovorne za većinu zločina. Ali, sve češće, pogotovo ekstremisti u opozicijskim redovima, također su uključeni u zločine. Ceh, naravno, na obje strane plaćaju civili. Ali dobrih i loših momaka ima i izvan Sirije: onih koji raspiruju ili pokušavaju zaustaviti sukob i stradanja koja prouzročuje!

Sjetite se Srebrenice

- Koga je najviše među žrtvama?

- Podaci o žrtvama samo su djelomični. Nema dovoljno podataka da bismo mogli precizno govoriti o omjeru civilnih i vojnih stradanja, ali svakako stradava puno civila. Zanimljiv je podatak da su oko 90% stradalih muškarci. Ali to još ne znači da su žrtve uglavnom poginule u borbi. Imamo također podatak da su većina izbjeglica žene i djeca, što upućuje na to da muškarci često ostaju u sukobima zahvaćenim područjima čuvati kuće i imovinu, a tako češće i stradavaju. Ima indicija i da su u nekim masakrima prvenstveno mete muškarci, odnosno muška djeca. Uostalom, sjetite se Srebrenice.

- Možete li objasniti kako se otprilike radi procjena broja mrtvih? Koji su izvori, koliko ljudi radi na tome?

- Mi ne radimo procjene, nego sastavljamo liste poginulih na temelju usporedbe podataka iz različitih izvora. Da bi žrtva došla na listu, treba znati točno ime i prezime, mjesto i vrijeme smrti, i to iz više izvora. Ako neki od tih podataka nedostaje, ne uvrštava se na listu. Zbog toga na zadnju listu nije uvršteno više od 37.000 slučajeva u kojima nismo imali tražene podatke. Broj poginulih je, dakle, predvidljivo znatno veći od onih koji su trenutno na našoj listi i već je davno prešao 100.000. Trenutno mjesečno gine oko 5000 ljudi.

- Kakva je uloga plaćenika?

- Radije bih izbjegao pojam plaćenika jer njegova međunarodnopravna definicija podrazumijeva strance koji za novčanu nagradu sudjeluju u sukobima. U Siriji je u sukob uključeno mnogo stranaca, ali ne nužno zbog novca. Na obje strane vojno najučinkovitije postrojbe uglavnom su sastavljene od stranaca: s al-Qa’idom povezana Džabhat al Nusra na strani pobunjenika, a Hezbolah, povezan sa šijitima u susjedstvu u Libanonu i Iranu, na strani vlade.

- U govoru u Vijeću sigurnosti predložili ste da se ‘sirijska situacija’ prijavi ICC-u. Koga bi se u tom slučaju točno prijavilo?

- Točno, tražio sam da Vijeće sigurnosti zbog počinjenih zločina sirijsku situaciju prijavi Međunarodnom kaznenom sudu. A Sud neka onda nakon istrage odluči protiv koga dizati opružnice. Naravno da imamo određena saznanja. Istražno povjerenstvo za Siriju već je sastavilo tajne liste vjerojatnih počinitelja i one su u zapečaćenim kuvertama predane mom uredu.

Liste mrtvih

- Fotografije iz, primjerice, Homsa podsjećaju na slike iz Vukovara. Mislite li da će na kraju u Siriji ipak biti strane intervencije?

- Vjerujem da će na kraju ipak biti postignut politički dogovor, pitanje nakon koliko još mrtvih, ali će nakon njega biti potrebna robusna mirovna misija da bi se spriječila odmazda i ponovno razbuktavanje neprijateljstava. Bojim se da barem neke skupine na obje strane neće prihvatiti dogovor i da će nastaviti s aktivnostima koje mogu poprimiti i teroristički oblik. Sukob se već prelio na susjedne zemlje, dobio regionalne dimenzije i bojim se da će nastaviti tinjati.

- Koje bi rješenje, po vašem mišljenju, bilo najbolje?

- Umjesto razbuktavanja sukoba uoči pregovora, primirje za ramazan. Paralelno s pripremama za političke pregovore, bez odgađanja početka humanitarnih pregovora. Dogovor o tranzicijskoj vladi uz uzajamno obećanje poštivanja ljudskih prava svih. Amnestija za sudjelovanje u sukobima, uz učinkoviti progon počinitelja zločina. Robusna međunarodna mirovna operacija i izdašna pomoć za oporavak. Ustavne i zakonske promjene, priprema izbora i… puno, puno sreće.