INFOGRAFIKA, BROJKE RAZDORA Granica probijena u 2012.: Više od3000 rastava, svaki 3. brak se razvodi!

Naš brak nije bio osobito dobar, ni ja ni žena nismo bili sretni, ali smo tehnički funkcionirali. Kao roditelji dvoje djece bili smo funkcionalna obitelj, bez svađa, bez scena.

Odlučila je da je dosta!

Obaveze su nas nosile, djeca su nas držala. A onda je došla kriza. Imali smo dobar standard i htjeli smo ga održati. Umjesto da sam rekao: ‘Dosta, neke su druge stvari važnije’, sve svoje snage uložio sam u materijalno osiguravanje obitelji. Počeo sam raditi puno više, bilo mi je puno teže, dolazio sam kući sve kasnije, u cijelu se obitelj uvukla nervoza, frustracija je bila sve veća. Moja supruga od mene nije imala ništa, imao sam osjećaj da radim i spavam, da sam zgažen. Životi su nam se razišli i ona je jednostavno odlučila da je dosta - priča Ivan, 40-godišnji vlasnik jedne manje tvrtke, koji se proljetos, nakon sedam godina braka, rastao. Bi li njihov brak opstao da nije došlo do velike krize, srozavanja standarda na koji su bili navikli i njegova sve većeg izbivanja od kuće zbog posla, ne može reći. - Naš brak nije bio dobar, ali je opstajao. Možda bi preživio da nije došlo i do te financijske frustracije, a možda ne bi - kaže Ivan.

Dramatičnih 15 posto!

On i njegova bivša žena jedan su od više od 3000 bračnih parova koji su se, prema prvim podacima Državnog zavoda za statistiku, ove godine rastali. Broj razvoda u tom razdoblju, u odnosu na isto razdoblje lani, porastao je za dramatičnih 15 posto! Ta je brojka u promatranom razdoblju prvi put, otkad se statistički prati, veća od 3000, dok je istovremeno broj sklopljenih brakova praktički ostao na lanjskoj razini, odnosno povećao se za zanemariva tri posto. - Podaci su očekivani jer u doba krize broj razvoda uvijek dramatično raste. Nezaposlenost, ekonomska nesigurnost i financijski problemi ‘pogoduju’ razvodima. U takvim se uvjetima raspadaju nestabilniji, već načeti brakovi, iako je sasvim sigurno da bi dio njih ozdravio i preživio u drugačijim, boljim ekonomskim okolnostima. Dakle, brakovi u kojima već postoje problemi u krizi, kad se dodatno opterete ozbiljnim financijskim poteškoćama, ne uspiju opstati - kaže dr. Anđelko Akrap, ugledni demograf s Katedre za demografiju zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.

Osim što se sve više rastaju, ljudi su sve manje spremni i za ulazak u brak. U odnosu na pretkriznu 2007., u Hrvatskoj je u prvih sedam mjeseci ove godine broj sklopljenih brakova bio manji čak 25 posto, a broj razvoda veći 17 posto. Najveći “potop” Hrvatska je zabilježila lani, kad se tijekom cijele godine vjenčalo tek nešto više od 20.000 parova, što je najmanja brojka ikad, manja i od broja onih koji su sudbonosno “da” odlučili reći najgore ratne 1991.

Katastrofalan omjer

- Podaci za 2012. tek su preliminarni i do kraja godine moglo bi doći do promjene, ali trend se aposlutno neće promijeniti. Činjenica je da je broj sklopljenih brakova strelovito pao i u odnosu na rastuće razvode doveo je do krajnje zabrinjavajuće situacije za cijelo društvo. Tijekom 2007. godine bilježili smo 19 razvoda na svakih 100 sklopljenih brakova, a ove godine skočili smo na čak 28 razvoda na 100 novih brakova - objašnjava dr. Josip Obradović, sveučilišni profesor i autor knjige “Psihologija braka i obitelji”.

Drugim riječima, dok je jednostavna metoda podjele novih brakova s brojem razvoda pokazivala da se 2007. raspadao svaki peti brak, ove se godine raspadao gotovo svaki treći.

- Taj je omjer katastrofalan i svi odgovorni bi trebali protrljati glavu - kaže dr. Obradović.

Hrvatska, dodaje, još dobro stoji u odnosu na sjeverne i zapadnoeuropske zemlje, gdje je omjer još nepovoljniji: u Austriji, primjerice, dolazi 40 razvoda na 100 brakova, a u Mađarskoj 35.

- Mi smo još uvijek tradicionalnije društvo i nemamo takvu kaskadu, ali definitivno slijedimo taj trend - kaže dr. Obradović.

Za takav razvoj situacije, kaže, postoji nekoliko teorija. Demografi objašnjavaju da je u predindustrijskom društvu brak bio obaveza, nešto što se mora učiniti s oko 20 godina. Jer djeca su se morala roditi u braku, a obitelj je bila to jača što je imala više ruku. U djecu se vrlo malo ulagalo, a ona su vrlo brzo postajala korisna. S industrijalizacijom i odlaskom u grad, djeca su sve manje korisna, traže velika ulaganja, a malo ili ništa ne pridonose. Ljudi postaju manje zainteresirani za djecu, a time i za brak, koji više nije obveza, nego izbor. Pa mnogi biraju da se ožene, a sve su popularnije labavije, izvanbračne veze.

Razmaženi pojedinci

- Mi psiholozi to pak objašnjavamo činjenicom da se korjenito promijenio sustav vrijednosti. Ljudi više nisu orijentirani na brak, obitelj i zajednicu, nego na karijeru i hedonizam. Prevladava individualistički princip. Nema ni društvenog i obiteljskog pritiska da se mladi žene, a razvod je sve manja stigma.

U manjim sredinama ta stigma još djelomično postoji, još je ponegdje razvod sramota za obitelj, no u većim je gradovima gotovo uopće nema.

Razvod je mnogima postao nešto normalno. Mladi nisu spremni na kompromis i kad u braku imate dva takva ‘razmažena’ pojedinca, i najmanji konflikt može voditi do razvoda - smatra dr. Obradović. Kriza je to, kaže, obilno pospješila. Psihološki osjećaj nesigurnosti mnoge odvraća od toga da se vjenčaju, a onima koji su već u braku ozbiljno poljulja odnose.