Iako misli da je hrvatski pravopisni pomiritelj, dr. Jozić je antagonizirao našu jezičnu scenu

Piše Dr. Tomislav Stojanov, počasni gostujući istraživač Sveučilišta u Nottinghamu.

Ravnatelj Instituta za hrvatski jezik, dr. Željko Jozić, reagirao je difamacijski polemično u Jutarnjem listu 23. 12. 2023. na intervju Tanje Rudež sa mnom. "Znanstvena" argumentacija dr. Jozića toliko je promašena da je očito da mu je nešto drugo bio motiv za tako agresivni ad hominem napad na mene. Da je dr. Jozić želio polemizirati o znanosti, pisao bi u znanstvenom časopisu, ali on za svoj pravi cilj – opstanak na čelu Instituta – treba široku publiku kakvu mu Jutarnji list i moja tema istraživanja omogućuje.

Dr. Jozić rekao je da se u mom upitniku nalaze pitanja o jeziku "na koja već imamo daleko relevantnije odgovore" (po njemu to je popis stanovništva RH). Popis ne kaže ništa o tom govorimo li istim/različitim jezikom. Kao što nisu svi oni koji se deklariraju pripadnicima neke konfesije ujedno i praktični vjernici, tako nisu svi koji deklariraju svoj jezik hrvatskim ujedno uvjereni da je on isti/različit od drugih bliskih jezika. Pritom mi zamjera diskrepanciju u odnosu na podatke Državnog zavoda za statistiku (DZS; 88% prema 95%; on ga dvaput pogrešno imenuje kao Hrvatski zavod za statistiku), te čak zaključuje da to činim "za nečiji račun"! Time dr. Jozić pokazuje da nije pročitao moj rad i da je pobrkao pojmove: udio onih koji su se izjasnili da govore hrvatskim u RH u mom istraživanju je 97% (više nego DZS), a ne 88%. Potonji postotak odnosi se na mišljenje o različitosti hrvatskog.

Moj pokazatelj o 68% religioznih u RH opisuje kao "katastrofalno veliko postotno razilaženje u odnosu na popis stanovništva iz 2021." (prema kojem je oko 90% religioznih). Stoga zaključuje da je to dovoljno "da se cjelokupno istraživanje potpuno odbaci kao neutemeljeno", zanemarujući pritom drukčiju metodologiju istraživanja. Moju metodologiju sa skalom od 11 stupnjeva religioznosti koristi i European Social Survey (ESS), dio Konzorcija europske istraživačke infrastrukture (ERIC) koji prikuplja statističke podatke u 38 zemalja. Pokazatelj ESS-a nad 1800 građana RH usporediv je mom ishodu: 62% prema 68%. Navodeći da baratam "kontraintuitivnim podatcima", dr. Jozić javnosti otkriva svoju akademsku logiku – "kontraintuitivne podatke" treba "odbaciti kao neutemeljene", kao i sve ono što odudara od naših očekivanja ili što nam se manje sviđa.

Formu anketnih pitanja ocjenjuje "vrlo dvojbeno" i "amaterski i neznanstveno". Pitanja su sročena da budu najmanje sugestivna (oblik jedni misle… a drugi misle…, umjesto mislite li…), a evaluiralo ih je 20 stručnjaka iz 7 zemalja podijeljenih po jeziku i struci (lingvisti, povjesničari, novinari i dr.). Svi komentari anonimizirani su i objavljeni s napomenom o prihvaćenosti i drugim objašnjenjima.

Neznanstenost i kontradiktornost

Moj članak naziva "glupošću koja dolazi sa sveučilišta u Nottinghamu" i "glupost objavljena u visokorangiranom časopisu". Riječi istraživanje i studija piše s navodnicima implicirajući preneseno značenje. Spominje da sam za objavu članka "platio nekoliko tisuća eura" navodeći čitatelja na pogrešan zaključak da je Lingua predatorski časopis kojem se plaća da bi rukopis bio objavljen. Iznos koji Lingua traži da rad bude otvoren nisam platio ja, kako insinuira dr. Jozić, nego postoji ugovor između izdavača Elsevier i sveučilišta koji to regulira. Kritiku da su "rezultati posve bezvrijedni" dr. Jozić upućuje neodmjereno ne samo meni, nego i mojoj mentorici iz UK, te čak anonimnim recenzentima u časopisu. Usputno dodajem da Lingua objavljuje tek 11% zaprimljenih rukopisa, dok je financiranje MSCA-IF u 2019. dobilo samo 13,1% prijavljenih.

Svoju neznanstvenost i kontradiktornost dr. Jozić zorno pokazuje iščuđavanjem što mi je Europska komisija financirala istraživanje: "Zar je moguće da se nekome financira da na malenome uzorku provodi istraživanje koje je već provedeno na najrelevantnijem mogućem uzorku, tj. na cjelokupnome stanovništvu?" Ako je popis stanovništva dovoljan izvor za znanstvene zaključke, zašto je onda dr. Jozić proveo anketno istraživanje u BiH s pitanjem o imenovanju jezika i o tome objavio rad 2012.?! Dr. Jozić, vidimo, ipak nije popisao cjelokupnu populaciju u BiH nego je imao, kako navodi, "više od 300" ispitanika (toliko o njegovoj znanstvenoj preciznosti). Pritom nije predočio točan popis svojih pitanja, pa ne možemo znati jesu li ona bila sugestivna. Anketne ishode nije kvantitativno opisao, nego je koristio izraze kao "veliki postotak" ili "ispitanici uglavnom misle". Najavio je da će upitnike objaviti u kasnijoj publikaciji, ali unatoč proteku više od desetljeća, čini se da ih još čekamo. Dakle, osim što dr. Jozić traljavo polemizira jer mu nedostaju elementarna znanja znanstvene metodologije, ima prilično visoko mišljenje o kvaliteti vlastitih anketnih istraživanja kada se osjeća pozvanim druge prozivati za znanstveni amaterizam.

U javnosti dr. Jozić plasira iskonstruiranu tezu o mom navodnom serbokroatizmu, te naglašava da mi je Sreto Tanasić, voditelj Odbora za standardizaciju srpskog, mentor istraživanja. To, dakako, nema veze sa zdravom pameću. Višemjesečno terensko istraživanje i upoznavanje s jezičnim normiranjem u 4 zemlje bili su predviđeni projektnim planom. Dr. Tanasić moj je mentor onoliko koliko su dr. Joziću mentori njegovi govornici koje je kao dijalektolog snimao. Serbokroatističkim etiketiranjem zapravo me želi diskreditirati u očima javnosti. Netko bi tako mogao dr. Jozića prozvati serbokroatistom jer je u radu iz 2012. upotrijebio izraze (u prijevodu) "dezintegracija srpskohrvatskog" ili "bivši srpskohrvatski". Krimen tih izraza leži u tumačenju da ako je nešto dezintegrirano i bivše, znači da je prije bilo integrirano i postojeće. Proglasiti nekoga serbokroatistom na temelju izvlačenja izraza iz znanstvenog konteksta obična je manipulacija kojom se služi dr. Jozić, zaboravivši pritom na vlastite riječi iz 2012. U svojim radovima hrvatski opisujem kao zasebni jezik i sociolingvistički entitet, ali istraživači koji polaze od suprotnog stava ne smiju zbog toga trpjeti javno denunciranje.

Neki se sada vjerojatno pitaju otkud tolika emocionalna angažiranost dr. Jozića. Antagonizam prema "serbokroatistima" nije pravi razlog. Čitateljima ću iznijeti svoje viđenje. Dr. Jozić burno reagira jer moje istraživanje uključuje aspekt "pravopisnog profita" s navođenjem izvora iz hrvatske i njemačke pravopisne prakse. Prenio sam podatak da je dr. Jozić, najavljujući početak rada na pravopisu IHJJ-a, dao intervju u Jutarnjem listu 28. 6. 2012. u čijem podnaslovu stoji da "na njemu [tj. pravopisu] prvi put nitko neće zaraditi ni kunu". Pritom javno dostupno Izvješće o proračunskom nadzoru Ministarstva financija u IHJJ-u od 2013. do 2015. pokazuje da je na Hrvatskom pravopisu IHJJ-a autorima isplaćeno oko 400 tisuća kuna neto. Izraz "nitko neće zaraditi ni kunu" ima i dodatno značenje ako spomenem da na autorskim ugovorima stoji datum 1. 7. 2012., tj. tri dana nakon intervjua dr. Jozića Jutarnjem.

Nervoza dr. Jozića

Nervoza dr. Jozića proizlazi i iz toga što se uskoro raspisuje natječaj za ravnatelja IHJ-a, a također se očekuje i izglasavanje Zakona o hrvatskom jeziku. Dr. Jozić snažan je protivnik tog Zakona, a upravo se institutu kojim ravna daje važna uloga u Zakonu. Pitanje gdje će biti sjedište Vijeća nije trivijalno i izaziva mnogobrojne reakcije (npr. Zahtjev HAZU-a Vladi RH 1. 12. 2023. da sjedište bude u HAZU-u). Dr. Jozić zna kakav je politički žulj u cipeli vladajućih, pa pokušava zadržati fotelju javnim performansom borbe za hrvatski i protiv "serbokroatista".

Sad je vjerojatno jasnije zašto neki vjeruju da je dr. Jozić jedan od najkontroverznijih hrvatskih jezikoslovaca novijeg vremena. Iako o sebi misli da je veliki hrvatski pravopisni pomiritelj, dr. Jozić zapravo je snažno antagonizirao hrvatsku jezičnu scenu. Znakovit je podatak da je dr. Jozić vjerojatno prvi jezikoslovac koji je dobio svoj 15-minutni vritnjak na 1. saborskom čitanju Zakona o hrvatskom jeziku od strane jednog zastupničkog kluba.

O onima koji mu se zamjere dr. Jozić javno piše osvetničkom retorikom da bi ponizio i obezvrijedio. Neprihvatljivo je da visokopozicionirani članovi hrvatske akademske zajednice etiketiraju i denunciraju ad hominem druge istraživače na temelju ishoda njihovih istraživanja objavljenih u prestižnim časopisima, kao što to čini dr. Jozić. Nažalost, njegova destruktivnost ne tiče se samo mene kao pojedinca. Dr. Jozić problem je cijelog hrvatskog društva jer takav znanstvenik u zemlji članici EU-a u 21. stoljeću vodi javni znanstveni institut i čak dijeli opomene pred otkaz sa sadržajem "vaša su stajališta u suprotnosti sa službenim stajalištima Instituta". Javni znanstveni instituti, dakako, nemaju i ne mogu imati popis službenih stajališta, ali njihovi ostrašćeni ravnatelji mogu takav popis zamišljati.

Svojim napadom dr. Jozić zapravo je postigao svoj pravi cilj: hrvatskoj javnosti zorno je predstavio svoje kvalifikacije za novi mandat u IHJ-u. Čitateljima ostavljam da procijene je li dr. Jozić najbolja osoba da vodi hrvatsku jezičnu politiku.