I ove godine su upitni bodovi za upis u srednju školu

Tko god se pita kojim će se aktivnostima školarci baviti tijekom zimskih praznika dugih 25 dana (ako pod aktivnost ne ubrojimo Playstation), odgovor najbliži sportu glasi: online vježbanjem atletike, virtualnim tangom, kuglanjem ili skvošom na daljinu. Na takve su ekranske pouke prisiljeni sportski klubovi koji su nakon mjera Nacionalnog stožera civilne zaštite krajem studenoga morali zaustaviti praktički kompletnu planiranu nevirtualnu sportsku ponudu za učenike i ostale.

Pitanje je da li je Stožer baš morao tako udariti mjerama po školskom sportu i kako će se odgovorni snaći dođe li na stol tužba zbog diskriminacije? Prošle školske godine dio učenika uspio je dobiti dodatne bodove za upis u srednju školu na temelju plasmana na državnom sportskom natjecanju. Riječ je o prvenstvima koja su se uspjela provući prije mjera u ožujku, a većina ostalih je zaustavljena. Tako je sportaš Fićo uspio dobiti tri boda na judu, a sportaš Mišo nije imao ni šansu jer je njegovo rukometno natjecanje ukinuto covid-dekretom. Jedan je glatko upisao gimnazijski smjer, drugi nije, jer slučaj je mogao ispasti - "falila mu baš tri boda".

Što će biti ove školske godine s natjecanjima, bog-te-pitaj, a o posljedicama prorijeđene, prečesto i nikakve, tjelesne aktivnosti djece školske dobi bolje je i ne promišljati.

Potkraj studenoga je Splitski savez sportova, očito frapiran mjerama, nadležnima uputio dopis sa šest prilično logičnih pitanja. Kako to da učenici mogu biti u svakodnevnom kontaktu u razredu pet-šest sati, a ne mogu dva sata tjedno na treningu? Po čemu je veća opasnost za prijenos covida u sportskim aktivnostima u prirodi nego u zatvorenom prostoru s razmakom? U trećem pitanju ih je zanimalo tko je od sportaša sudjelovao u donošenju mjera, zbog kojih se nametnuo zaključak kako nije razborito onemogućavati sportsku aktivnost djece dok se ne donese mjera ukidanja nastave u razredu.

Četvrto, jesu li predlagatelji uopće upoznati s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije kojima se kretanje, tjelesna aktivnost i sport tretiraju kao alat u borbi protiv covida? Zgodno im je i peto pitanje (na koji su način predlagatelji mjera zamislili da sportaši kojima su dozvoljeni treninzi, oni u prve tri kategorije te seniorske ekipe, uopće treniraju ako je jedna od mjera zatvaranje sportskih centara?), a i zadnje - čime ste se rukovodili? Misle tu na također diskriminatornu odluku da se seniorima u odnosu na mlađe uzraste dozvole sportske aktivnosti usprkos dokazima da su posljedice covida značajno manje kod mlađe populacije.

Na pitanja, jasno, nije odgovoreno, a rezultat bi se mogao sažeti u sadašnjicu: sportski klubovi ne smiju održati niti program "Škola preživljavanja u prirodi", ali zato klinci mogu u Rijeci na klizalište, a u Slavonskom Brodu ne mogu. Ili, mlada judo nada Fićo ima trenera koji ilegalno održava treninge u podrumu zgrade, a rukometaš Mišo nema pa skapava od dosade ležeći potrbuške.

Nemoguće da je zagrebačkog Odmorka ovih zimskih praznika bilo nemoguće održati. Jasno je da se moglo. Samo je trebalo promisliti, dogovoriti i, valjda najvažnije, imati hrabrosti logično postaviti stvari.