HRVATSKO ISKUSTVO IZ KATARA Plaće su prepolovljene, radi se i na +50 Celzijevaca po deset sati dnevno

Vlada je ovog tjedna dala zeleno svjetlo pokretanju postupka sklapanja sporazuma između Hrvatske i Katara o zapošljavanju hrvatskih državljana u toj naftom i plinom bogatoj zemlji. U nedostatku dobrih vijesti, to je pretenciozno protumačeno kao slamka spasa za dio velike armije nezaposlenih Hrvata.

Optimisti su lakonski procijenili da bi posao u Kataru uglavnom mogli dobiti građevinari, koji bi gradili sportske i druge objekte za Svjetsko nogometno prvenstvo 2022. Upućeniji samo odmahuju rukom na takva očekivanja.

– Radio sam u Kataru, poznajem dobro tamošnju situaciju i ne čini mi se da će Hrvati baš tamo pohrliti i naći sebi primamljiv posao – kaže dipl. ing. Marsel Friedl, direktor Sektora za inozemne projekte splitskoga "Konstruktora".

Možda je pretjerano reći da je i Katar osjetio krizu, ali investicijski vrhunac iz 2008. i 2009., uoči Azijskih igara, slavna je prošlost. Obujam megalomanskih investicija bitno je manji, a ponuda stručne radne snage nikad veća.

Puno je Europljana, posebno Talijana i Španjolaca, koji su kod kuće ostali bez posla. Rezultat je porazan – inženjerska plaća od 8000 dolara u četiri godine doslovno je prepolovljena. Srednji menadžment iz EU-a još je jeftiniji od Amerikanaca, kojima se najviše vjeruje.

– Iskusni inženjeri i tehničari jedini mogu konkurirati za posao. Proizvodna radna snaga iz Hrvatske tamo apsolutno nema što tražiti. Čak ni manje iskusni inženjeri, jer se itekako gleda CV i stvarno stečeno iskustvo – pojašnjava Marsel Friedl.

U paklenim uvjetima radi se šest dana u tjednu (osim petkom), i to 8-10 sati na dan. Na gradilištima je to najčešće od 7 do 18 sati, s pauzom za ručak. Ljeti se može raditi jedino od 18 do 10 sati idućeg dana jer se temperatura noću prepolovi. Zanimljivo, službeno se najčešće objavljuje temperatura od 49 stupnjeva, čak i kad je stvarno desetak stupnjeva viša. Vjerojatno stoga jer se na 50 stupnjeva rad prekida.

Zanimljivi Srbijancima

Rad u Kataru, zbog odnosa uvjeta i zarade, nije atraktivan ni lukrativnijim zanimanjima. Prije tri godine Katarci su na sličan način pokušali naći djelatnike iz turizma, no odaziv je bio zanemariv, kao i kad je Qatar Airways raspisao natječaj za stjuardese. Vrlo malo djevojaka iz Hrvatske je bilo spremno prihvatiti ponuđene uvjete. To je bilo zanimljivije Bugarima, Makedoncima, Bosancima i Srbijancima gdje je puno veća nezaposlenost, a plaće bitno niže od hrvatskih.

Za naše posrnule građevinske tvrtke sve je još nedostupnije. I kad bi imali snage uhvatiti se u koštac s konkurencijom koja ima po nekoliko desetaka tisuća zaposlenih, bez kvalitetnoga bankarskog praćenja svaka priča je uzaludna. Jer, radi se po sistemu ključ u ruke, a prvi novac se naplaćuje tek nakon tri mjeseca rada.

Danas o tome mogu sanjati još možda samo u "Viaduktu", iako ni ta tvrtka nije imuna na probleme.

– Da bi radio u Kataru, moraš naći domaćeg partnera, s tim da on ima 51 posto vlasništva. Mi smo do prije tri godine dolje imali oko tisuću radnika na jednom zahtjevnom poslu, a danas ih je još četrdesetak. Planiramo se natjecati i za gradnju autoceste u mini konzorciju s katarskim partnerom i indijskom tvrtkom – kaže ing. Friedl i objašnjava kako naše tvrtke nisu stimulirane za rad vani jer, dok svi drugi imaju velike olakšice, nama su doprinosi za rad čak uvećani za 20 posto.

Mi dobro živimo

Koliko su građevinci daleko od mogućeg ulaska u Katar, sugerira i priča iz novije prošlosti. Sjetimo se zaboravljene vijesti da je dan prije odlaska s funkcije "prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić, tijekom iznimno uspješnog posjeta Kataru, uspio dogovoriti posao vrijedan 100 milijuna eura za konzorcij hrvatskih građevinskih tvrtki. Riječ je o gradnji sportskih dvorana za predstojeće svjetsko prvenstvo u rukometu u siječnju 2015. godine".

Sva je prilika da ni ovaj put sunce katarskog neba neće pržiti velik broj Hrvata. No, nad tim možda i ne treba žaliti kao za još jednom propalom slamkom spasa. Svi koji sanjaju o hrpi pustinjskih dolara neka najprije razmisle o poruci ing. Marsela Friedla koji kaže:

– Treba otići u Katar vidjeti i doživjeti kako se radi i živi da bi se shvatilo koliko mi zapravo dobro živimo. Čak i oni kojima je ovdje doista loše.