Hrvatska svake godine sve lošija po pitanju rodne ravnopravnosti: sada smo na 24. mjestu od 27 zemalja

Marko Vešligaj zastupnik je SDP-a u Europskom parlamentu, gdje je, među ostalim, potpredsjednik Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost. Uz političko iskustvo koje uključuje mandat zastupnika u Hrvatskom saboru i članstvo u Odboru regija EU-a, Vešligaj je od 2013. gradonačelnik Grada Pregrade u tri mandata. Kao jedan od inicijatora programa Safe Space for Women, zagovornik je borbe za rodnu ravnopravnost, suzbijanja nasilja nad ženama i smanjenja rodnog jaza u plaćama. Razgovarali smo s njim uoči njegovog gostovanja na Women‘s Weekendu u Rijeci, konferenciji koja okuplja istaknuta imena regionalne i svjetske scene s ciljem doprinosa jačanju ravnopravnosti žena. Ovogodišnje treće izdanje održat će se od 6. do 9. ožujka u prostoru Muzeja moderne i suvremene umjetnosti riječkog Art kvarta.

Je li vam neobično da o rodnoj ravnopravnosti razgovaraju dva muškarca, novinar i političar? Što to govori o rodnoj ravnopravnosti?

- To govori glasnije od nekih drugih stvari. I govori da je još uvijek dug put pred nama kada je ravnopravnost u pitanju. Jedan od koraka koje je napravio SDP, govoreći o ženama u politici, je zip model na listama, dakle jednaki je broj muškaraca i žena na svakoj listi i tako treba biti. Ja sam ponosan što imam također jednaki broj žena i muškaraca i u svom timu u Europskom parlamentu, a i u gradu Pregradi. No i muškarci moraju razgovarati o ravnopravnosti i biti svjesni diskriminacije i nesvjesnih predrasuda koje žene doživljavaju, ali i ne samo žene. To je tema koja se tiče svih nas bez obzira na spol. Stoga, pozdravljam ovaj naš razgovor.

S obzirom na to da SDP u EU parlamentu ima dvije zastupnice, zašto ste dužnost u Odboru za prava žena i rodnu ravnopravnost preuzeli Vi, a ne jedna od njih?

- Igrom sudbine sam u Odboru za rodnu ravnopravnost naslijedio dragog, prerano preminulog kolegu i prijatelja Freda Matića, pravog borca protiv diskriminacije. Da parafraziram Anglosaksonce, velike su to cipele u koje sam morao ući. Stoga osjećam veliku odgovornosti, ali i zadovoljstvo što mogu dati svoj doprinos borbi za ravnopravnost. Već sam i kao član Odbora regija i gradonačelnik Pregrade radio na inicijativi Sigurnih mjesta za žene. Gradovi i općine obavezali su se prihvaćanjem rezolucije učiniti konkretne mjere za zaštitu žena i borbu protiv diskriminacije. Tako da sada nastavljam taj svoj dosadašnji rad. Ukazana mi je čast i da sam postao potpredsjednik tog Odbora, a i izvjestitelj Parlamenta za novu strategiju rodne ravnopravnosti.

U 35 godina demokracije u Hrvatskoj, SDP nikada nije imao predsjednicu stranke ni predsjednicu države. HDZ je, barem nakratko, imao i predsjednicu stranke i predsjednicu Vlade, Jadranku Kosor, a i predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović bila je njihova kandidatkinja. Mislite li da je vrijeme da se to promijeni? Što Vi, kao član stranke i europski zastupnik, činite po tom pitanju?

- SDP je imao kandidatkinje za predsjednicu stranke, i vjerujem da kolege tada nisu birale prema spolu, nego drugim kriterijima. Ipak, činjenica je da se nije dogodilo da SDP ima predsjednicu iako su dio stranke kroz sve to vrijeme bile mnoge izvrsne političarke, odlične ministrice, zastupnice i članice. Ono što svakako mislim da moramo napraviti jest stvoriti za žene adekvatne društvene okvire, jednakost u svakom smislu, kako ne bi više postojali stakleni stropovi. Problem je to dubok i širok i zahtjeva neprestani rad. To će svakako biti jedna od tema u mojem izvještaju za novu strategiju rodne ravnopravnosti. Radimo na tome, razgovaramo i predložit ćemo potencijalna rješenja kako bi više žena bilo na najvišim razinama politike, između ostalog.

Što za vas znači rodna ravnopravnost u praksi?

- Prava rodna ravnopravnost bi postojala kada uopće ne bismo morali razgovarati o rodnoj ravnopravnosti, kada bi onda bila sveprisutna i samorazumljiva, kada ne bi postojala nijedna osoba koja se osjeća diskriminirano ili uznemireno na temelju spola i roda i tako na svim razinama, od kućanstva, preko radnog mjesta do ulice i, ako hoćete, politike. Evo jedan jednostavni primjer rodne ravnopravnost u praksi - da nijedna žena ne prima manju plaću od muškarca za istovjetno radno mjesto. A to je naša stvarnost. U Europskoj uniji rodni jaz u plaćama u prosjeku iznosi 13 posto. To znači da žene zarađuju samo 87 centi za svaki euro koji zaradi muškarac. Hrvatska je među zemljama s izraženim rodnim nejednakostima u plaćama. U praksi, to bi značilo da žene od sredine studenog do kraja godine rade besplatno. Kako bi se taj problem riješio, donesena je direktiva koju Hrvatska treba implementirati u manje od dvije godine. Ekonomska ravnopravnost je, naravno, jedan od preduvjeta rodne ravnopravnosti.

S čime se Europski parlament suočava u borbi za rodnu ravnopravnost?

- Situacija se u odnosu na prošli sastav jako promijenila i svi smo svjesni da su neke nove desne snage stigle u Europski parlament te da pokušavaju u potpunosti zaokrenuti tijek kada govorimo o unaprjeđenju ženskih prava i rodnoj ravnopravnosti. Stoga trenutačno interno vodimo mnoge bitke, od pokušaja da se redefinira stav EP-a o pravu na pobačaj pa do zaista svakakvih tekstova koji nam dolaze na stol, a koji kao da za cilj imaju ukinuti sve ono što smo proteklih desetljeća izborili. To je jedna nova dimenzija kada postoji dio onih koji svoj mandat vide kao borbu protiv izmišljenog koncepta tzv. "rodne ideologije" i dio nas koji pokušavamo ići korak dalje i ispraviti neke greške iz prošlog mandata. Tu prvenstveno mislim na definiranje silovanja kao kaznenog djela na razini Europske unije i formalnu i institucionalnu zaštitu prava na pobačaj. Neće biti lako i siguran sam da nam predstoje neke teške borbe, ali zato smo tu i mene će to samo motivirati da djelujem snažnije i glasnije u borbi za ženska prava.

Kako ocjenjujete trenutačnu situaciju u Hrvatskoj u usporedbi s ostatkom EU-a?

- U posljednjem Indeksu rodne ravnopravnosti za 2024. godinu, Hrvatska stoji još lošije, iz godine u godinu ostvaruje sve slabiji rezultat, tako da se sada nalazimo na 24. mjestu u EU-u, od 27 zemalja, i to je pad za četiri mjesta u odnosu na prošlogodišnje rezultate. Prema objavljenim podacima 31 posto žena doživjelo je neki oblik fizičkog ili psihičkog zlostavljanja. Porazno je da je Hrvatska od posljednjeg izvješća pala za četiri mjesta. Iza nas su trenutačno samo Grčka, Rumunjska i Mađarska. Prestigle su nas Češka, Slovačka i Latvija. Što se tiče Hrvatske, definitivno nije dobar smjer kojim idemo, a to je prije svega rezultat nečinjenja institucija. Naime, nije dovoljno samo usvojiti određene zakonske odredbe, već ih treba i provoditi. Pozitivno je da je femicid postao zasebno kazneno djelo unutar Kaznenog zakona, no to ne rješava stvari, čemu je dokaz i broj ubijenih žena od strane njihovih partnera ili članova obitelji u prošloj godini. Zakonski okvir je samo sredstvo. Ali – mora postojati prije svega politička volja da se on i provodi na svim razinama – od policije do pravosudnih institucija. Mislim da u Hrvatskoj to baš i nije slučaj, zato i raste nasilje nad ženama.

Kako osigurati usklađenu primjenu europskih politika u državama članicama, među ostalima i u Hrvatskoj?

- Mi imamo veliki problem u Hrvatskoj, ali i diljem Europske unije da se neki dokumenti donesu na europskoj razini, a onda zapinje implementacija u nacionalna zakonodavstva. To je osobito slučaj kod direktiva kojima utvrđujemo neki cilj koji se treba ostvariti, no na državama članicama je da same osmisle kako to zakonski postići. Kod uredba je druga priča, one su obvezujući zakonodavni akti koji se moraju u cijelosti primjenjivati u svim državama. Kod što bolje primjene europskih politika možemo svašta pokušavati, ali na kraju dana će uvijek ovisiti o državi članici i volji vladajućih struktura. Imamo za primjer relativno novu Direktivu o suzbijanju nasilja nad ženama koja ide korak dalje kada govorimo prevenciji nasilja i zaštiti žrtava. Europska unija je napravila maksimum kako bi se ovo područje zakonodavno unaprijedilo, ali ako primjerice Hrvatska nije spremna implementirati neke od tih mjera i odredba, imamo malo mogućnosti za djelovanje. One postoje, ali su limitirane. Upravo je zato važno približiti našim građanima sve što se odlučuje na razini EU-a i zajedničkim pritiskom s europske razine i razine građana osigurati provedbu tih dokumenata.

Kako Europski parlament surađuje s nacionalnim institucijama i organizacijama civilnog društva u provedbi politika rodne ravnopravnosti?

- Suradnja s nacionalnim institucijama bi trebala biti kontinuirana i to u svim područjima, bez obzira na razinu nadležnosti. Moramo osigurati da svaki dokument, osobito europska legislativa koja se potom implementira u nacionalna zakonodavstva, ocrtava i nacionalne interese. Primjerice, u mom dosadašnjem radu, ja sam već više puta kontaktirao Stalno predstavništvo Hrvatske pri EU kao i naše Ministarstvo vanjskih poslova jer smatram da je od izuzetne važnosti da dobro poznajem pozicije Hrvatske u sektorima kojima se bavim kako bih onda adekvatno mogao zastupati naše nacionalne interese. U pravilu, to rade i drugi kolege/ice te je to jedan od mehanizama kako se održava ta veza između EP-a i nacionalnih institucija. Što se tiče civilnog društva, oni su uključeni kao stručnjaci i dionici u različite faze donošenja odluka, od primjerice javnih konzultacija pa sve do direktnih sastanaka. Opet, da izdvojim jedan konkretni primjer: kao glavni izvjestitelj EP-a za Strategiju rodne ravnopravnosti, svoj rad počinjem upravo sastancima s civilnim sektorom. Prvo u Bruxellesu, gdje ćemo se na razini pregovaračkog tima sastati s najvećim europskim ženskim udrugama, a potom baš ovih dana sam organiziram sastanak sa ženskim udrugama iz Hrvatske jer želim osigurati da ono što će se na kraju naći u samoj Strategiji bude odraz prioriteta naših sugrađanka. U takvoj je suradnji ogroman potencijal i vjerujem kako zajedničkim radom možemo puno više, a na kraju dana mene su ovdje poslali hrvatski građani i građanke i odgovoran sam njima.

Nedavno su doneseni zakoni koji reguliraju veću zastupljenost žena u upravnim odborima. Što možemo očekivati kao sljedeći korak?

- Da, tzv. Women on Boards direktiva je donesena nakon što je 10 godina bila blokirana u Vijeću i stupila je na snagu početkom ove godine. To znači da će do kraja lipnja 2026. godine u upravnim i nadzornim odborima velikih kompanija morati biti 40 posto žena, odnosno 33 posto na svim direktorskim pozicijama. No, moram dodati da je takvih velikih kompanija, koje prema direktivi podliježu tim pravilima, jako malo u Hrvatskoj jer se radi o subjektima koji imaju više od 250 radnika/ica i čiji prihodi prelaze 50 milijuna eura. Ipak, ova direktiva je definitivno dobar korak i očekujem da će se tvrtke tome prilagoditi i neke prve mjere su svakako primjerice definiranje jasnih kriterija za spomenute pozicije, ali i sustavne edukacije unutar tvrtka vezano za sve što direktiva donosi i kako maksimalno doprinijeti njenoj implementaciji.

Jeste li zadovoljni omjerom zastupnica i zastupnika u Hrvatskom saboru? Trenutačno je prevaga u korist muškaraca. Hoće li se to promijeniti i kada?

- Ne možemo biti zadovoljni kada brojke govore da imamo oko jedne četvrtine zastupnica u Hrvatskom saboru. To je jedna od stvari u kojoj je Hrvatska među najlošijima i na europskoj razini. Europski institut za rodnu ravnopravnost nas kontinuirano upozorava da nam je rezultat vrlo loš u području sudjelovanja žena u procesima donošenja odluka, a to uključuje i broj zastupnica i ministrica. Imamo ozbiljne strukturne probleme, i ponavljam da mi je drago da je SDP Hrvatske implementirao zip sustav na listama za izbore jer time naše kolegice imaju jednake šanse. Mnogi se hvale kvotama, ali one nažalost ne funkcioniraju jer su političke strukture sklone žene stavljati na zadnja mjesta kako bi zadovoljili udio, ali ne i dali realnu šansu za ulazak u parlament. Bez zip sustava i osvještavanja drugih političkih dionika o važnosti rodne ravnopravnosti u političkom i javnom prostoru, ne možemo očekivati pomake. Ali na tome ćemo nastaviti raditi i to je jedna od stvari kojom ću se svakako baviti prilikom rada na novoj europskoj Strategiji rodne ravnopravnosti.

Koji su konkretni primjeri uspješnih politika i inicijativa iz drugih zemalja EU-a?

- U Europi postoje primjeri dobrih praksa i tu primjerice mogu istaknuti Island. Oni su prvi uveli tzv. "equal pay standard" između muškaraca i žena i to je na početku bilo na dobrovoljnoj bazi, no 2018. su ga uokvirili u zakon. To je sustav certifikacije koji se dobiva ako i kada poslodavci osiguravaju istu plaću za rad iste vrijednosti. Također, Island ima 12 mjeseci roditeljskog dopusta s obveznim sustavom rotacije nakon 6 mjeseci što osigurava da očevi ravnopravno preuzimaju brigu o djeci. Manji dio tog vremena je prenosiv, ali u suštini omogućava ravnopravnost. To su vrlo konkretne politike koje bi se trebale uvoditi u svim državama članice i koje bez sumnje dovode do većeg stupnja rodne ravnopravnosti.

Što biste poručili mladim ženama koje žele ući u politiku ili poduzetništvo? Kako osigurati da nove generacije imaju bolje uvjete i mogućnosti za ravnopravnost spolova?

- Poručio bih im da unatoč preprekama ne odustaju i da je snaga promjene upravo u njima. Vidjeli smo diljem svijeta da mlade žene mogu itekako utjecati na ključne procese, od primjerice Grete Thunberg koja je pitanje klimatskih promjena uvrstila u mainstream pa do Malale Yousafzai čija je borba za obrazovanje promijenila svijet. Njihove su priče ne samo inspiracija nego i obveza, posebice nama koji smo u politici i ono što mogu obećati djevojkama i ženama jest da ću sa svoje pozicije učiniti maksimalno što mogu da svaka iduća generacija ima veću razinu prava i da žive slobodno, sigurno, bez diskriminacije i nasilja.

Koju poruku želite prenijeti sudionicima Women‘s Weekenda?

- S obzirom na to da je fokus mog sudjelovanja na postizanju sinergije između europske i nacionalne razine, volio bih s kolegicama i kolegama raspraviti kako ostvariti što bolju suradnju u osiguravanju da se europska legislativa u potpunosti implementira u Hrvatskoj. Tu postoji veliki potencijal ako se okupe sve tri razine vlasti; europska, nacionalna i lokalna, kao i civilno društvo, privatni i akademski sektor, predstavnici medija i svi drugi dionici koji tome mogu doprinijeti. Meni je sudjelovanje na ovoj konferenciji izuzetno važno jer vjerujem da će rasprave i zaključci biti od velike važnosti za moj rad u FEMM Odboru, a osobito u svojstvu glavnog izvjestitelja EP-a za novu europsku strategiju rodne ravnopravnosti. U Hrvatskoj imamo izvanredne stručnjakinje u svim sektorima i velik broj njih će biti u Rijeci tako da se zaista veselim.