RE:VIZIJA

HRVATSKA SKUPILA NOVAC ZA MILU, OSTALA SU JOŠ 23 MILIJUNA KUNA Jedna od onih kojima će se pomoći tim novcem je mala Nora, a što s ostatkom sredstava?

 
Nora
 Screenshot: YouTube

Na račun obitelji jedne petogodišnje djevojčice iz Zagreba ovih je dana sjelo 811.600 kuna. Taj joj je novac poslala jedna druga djevojčica, malo mlađa od nje, jer ga je imala viška. Njoj je trebalo stvarno puno novca da bi mogla platiti doktore, a dobri su joj ljudi uplatili još i više. Kad imaš viška - podijeliš: tako to ide u jednostavnom dječjem svijetu, ali i u svijetu roditelja koji su se morali naučiti nositi s najvećim roditeljskim strahom - ozbiljnom bolesti svojeg djeteta.

Djevojčica koja je novac dobila zove se Nora, ima pet godina i boluje od spastične cerebralne paralize. U posljednjih godinu dana napravila je nevjerojatne pomake u rehabilitaciji, zahvaljujući posebnim robotima s kojima svakodnevno vježba nekoliko sati. Cijena takvog vježbanja njezinim je roditeljima nedostižna pa s vremena na vrijeme organiziraju humanitarne akcije kako bi mala plavooka vragolanka mogla nastaviti s terapijom s ciljem da jednoga dana samostalno prohoda.

Djevojčica koja joj je, simbolično, poslala novac zove se Mila, ima dvije godine i liječi se u Americi od leukemije.

Odlični prvi nalazi

Humanitarna akcija “Norin prvi korak” bila je prva humanitarna akcija s namjenom liječenja djeteta prijavljena nadležnome Ministarstvu demografije, obitelji, mladih i socijalne politike nakon završetka akcije “Svi za Milu” u kojoj su građani za nekoliko dana prikupili 38,3 milijuna kuna za liječenje dvogodišnje djevojčice u Americi. Mila je u bolnici u Philadelphiji, prima terapiju i prvi su nalazi odlični.

Liječenje je, kako je za “Re:viziju”, autorsku emisiju redatelja i novinara Roberta Zubera koja je u ponedjeljak prikazana na televiziji Al Jazeera Balkans, otkrio Milin djed Vladimir Rončević, u konačnici koštalo 15,4 milijuna kuna koji su prebačeni na račun američke bolnice.

Ostalo je oko 22,9 milijuna kuna.

Novac se prikupljao na dva načina: preko računa Milina oca, koji je prvi otvoren i na kojem je skupljena velika većina novca (gotovo 33 milijuna kuna) te preko računa Zaklade Nore Šitum, “strašnog lava” koji je 2013., nažalost, izgubio bitku protiv zloćudne bolesti. Njezina majka Đana Atanasovska, koja vodi Zakladu, bila je, kažu u Milinoj obitelji, nezamjenjiva pomoć u organiziranju akcije, kao i u obavljanju svih onih nužnih, a roditeljima neizdrživih birokratskih i drugih stvari koje treba obaviti.

Na tom je računu ostalo oko 5,6 milijuna kuna.

Nalog gradskog ureda

Prema Zakonu o humanitarnoj pomoći - koji je donesen upravo nakon akcije za Noru Šitum nakon čije su smrti ostali milijuni prikupljenog novca kojim roditelji nisu mogli raspolagati, osnovati Zakladu niti ga dati drugoj oboljeloj djeci - novac koji ostane na računu prijavljene humanitarne akcije nakon što se podmire troškovi liječenja treba se uplatiti na račun prve sljedeće prijavljene akcije s istom namjerom: u ovom slučaju za liječenje djeteta. Račun prijavljene akcije “Svi za Milu” jest račun Zaklade Nora Šitum.

- Od nadležnoga Gradskog ureda dobila sam rješenje da uplatim 811.600 kuna na račun nove humanitarne akcije, što sam odmah učinila i poslala potvrdu o uplati. Na računu Zaklade sada je ostalo oko 4,8 milijuna kuna koji će se dalje raspodijeliti diljem Hrvatske na isti način, odnosno za sljedeće humanitarne akcije koje će biti pokrenute za liječenje djece - objašnjava za Jutarnji i “Re:viziju” Atanasovska. Redovito će objavljivati za koju je akciju uplaćivan novac dok ne bude potrošen i posljednji novčić, kaže.

Puno je više upitnika oko novca prikupljenog na računu Milina oca, a riječ je o gotovo 23 milijuna kuna. Kako to nije račun prijavljene humanitarne akcije, nigdje nije propisano kako se i za što taj novac može koristiti.

Teoretski, Milini ga roditelji mogu uzeti za sebe i raditi njime što hoće - samo trebaju platiti porez.

Gotovo je prljavo i pomisliti da bi to učinili, pogotovo znajući da je Milina obitelj založila i prodala svu svoju imovinu, uključujući i kuću u kojoj žive, i da to ni po koju cijenu ne namjeravaju povući te da prikupljenim novcem žele isključivo i jedino financirati liječenje druge djece. Cilj im je osnovati svoju zakladu - kako je objasnio njezin tata, prvo je bila akcija “Svi za Milu”, a sad je vrijeme za akciju koja će se zvati “Mila za sve” - i putem nje, po uzoru na Zakladu Nora Šitum, dati novac onima kojima je potreban.

Međutim, hrvatski zakoni svakome ostavljaju mogućnost da prikupi novac na svojem računu: ako plati oko 30 posto poreza državi, novac prikupljen od tisuća dobronamjernih građana je njegov. Prema Zakonu o porezu na dohodak i pripadajućem Pravilniku, sav višak novca prikupljenog za liječenje i druge zdravstvene usluge koje ne pokriva obavezno ni dodatno zdravstveno osiguranje, a koji preostane nakon podmirenja svih troškova, smatra se prihodom na koji se plaćaju porezi u iznosu od oko 30 posto. I koji se, nakon toga, može trošiti kako vlasnik hoće.

Slijedi li se striktno slovo zakona, i Milini su roditelji u ozbiljnim problemima: naime, zakonske odredbe nigdje ne propisuju nikakve iznimke tako da bi taj porez državi - a riječ je o oko sedam milijuna kuna prikupljenih od građana - morali platiti čak i ako prikupljeni novac namjeravaju preusmjeriti za drugu bolesnu djecu!

- Ovo je područje ostalo neuređeno i potrebno je u dohodovni zakon uvesti odredbu o tome što se i do koje razine oslobađa plaćanja poreza. Ovakvo stanje nije dobro - upozorava porezni stručnjak Vladimir Brkanić za “Re:viziju”.

Zamjenica ravnatelja Porezne uprave, Marijana Vuraić Kudeljan, tumači kako se porez neće naplatiti ako se skupljeni novac plasira dalje, na drugi račun, s istom namjenom. Međutim, činjenica je da to u postojećim zakonima - ne piše. Ministar financija može dati takvo tumačenje zakona ili naputak Poreznoj upravi, ali to je diskrecijska odluka koja ne mora vrijediti u svakom slučaju.

A da odluke ne vrijede uvijek, upozorava u “Re:viziji” i Marija Rukavina, majka pokojne Ane Rukavine, koja je prikupljenim novcem nakon kćerine smrti osnovala zakladu čije je vođenje uzor čestitosti na ovim prostorima. Naime, upozorava, na svu opremu, aparaturu, na svaki test za tipizaciju koji je zaklada ikada nabavila, a za potrebe državne bolnice, država je uredno naplatila PDV.

- Država ne može nikoga osloboditi PDV-a jer bi onda kršila zakonodavstvo EU. Međutim, što radi država? Država odluči sudjelovati u akciji tako da donira iznos sredstava koji odgovara iznosu obračunatog PDV-a - kaže zamjenica ravnatelja Porezne uprave, dodajući da tu nije riječ o diskrecijskoj odluci jer, “koliko je njoj poznato, u svim ovim slučajevima dosad postoji odluka Vlade kojom se Vlada uključuje u humanitarnu akciju i donira određena sredstva”.

Međutim, u slučaju Zaklade Ane Rukavine, koja je organizirala velik broj akcija, Vlada je to, čini se, učinila samo jednom.

- Jedina iznimka koju je napravila Vlada bila je prošle godine - kaže Marija Rukavina. Riječ je o Vladinoj odluci iz ožujka 2018., kojom se Zakladi Ana Rukavina iz proračunskih zaliha donira 316.363,87 kuna za nabavu 1500 testova za tipizaciju. Kako stoji u obrazloženju, Ministarstvo financija zaprimilo je zamolbu Zaklade Ana Rukavina kojom se moli donacija sredstava u iznosu od 316.363,87 kuna, a koji odgovara visini PDV-a plaćenog u humanitarnoj akciji “Želim život“, održanoj u razdoblju od 1. do 31. prosinca 2017., kao i tradicionalnom koncertu održanom 19. prosinca 2017. na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu.

- Zaklada Ana Rukavina je na pozive pristigle na humanitarni telefon ostvarila prihod od 1,265.456,46 kuna te, slijedom obračuna, PDV iznosi 316.363,87 kuna - objasnila je Vlada.

Upozorenje iz Rijeke

Vladinu odluku kojom bi isto učinila i nakon koncerta u prosincu 2018. godine nismo pronašli.

Liječenje djece putem humanitarnih akcija, upozorava djed Mile Rončević, u kojem se djeca i obitelj beskrajno izlažu javnosti, nije najbolji način: zdravstveni sustav ne može pokriti sve vidove mogućeg liječenja, ali postoje i bolji načini, poput osnivanja posebnog fonda u koji bi građani uplaćivali novac, a stručno povjerenstvo bi odlučivalo o njegovoj namjeni.

- Ne znam je li osnivanje takvog fonda nužno, ali je izuzetno dobro. Ponovila bih da se djeca oboljela od malignih bolesti u Hrvatskoj liječe prema međunarodno priznatim, suvremenim europskim protokolima liječenja. Ali, definitivno ima prostora za poboljšanje i mora ga biti. Lijekove imamo. Međutim, samo davanje lijekova djeci ne znači najkvalitetniju opskrbu djeteta s malignom bolešću - upozorava u “Re:viziji” dr. Jelena Roganović, voditeljica Odjela hematologije i onkologije na Klinici za pedijatriju KBC-a Rijeka. Prije svega, upozorava, to se odnosi na uvjete liječenja: veće sobe, bolju potpornu terapiju, stan za roditelje, više liječnika i medicinskih sestara, educiranih psihologa, socijalnih radnika.

- Naravno da boravak u sobi s većim brojem pacijenata povećava rizik za infekcije i izravno utječe na ishod liječenja. No, ne radi se samo o tome, radi se prije svega o kvaliteti života te djece koja zamjenjuju svoju sobu, vršnjačku igru, izlete, vrtić ili školu golom borbom za život, i to na godinu, dvije ili dulje - upozorava dr. Roganović.

Pogledajte emisiju Re:vizija u cijelosti:

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
08. studeni 2024 04:11