KLJUČNI SVJEDOK PROTIV TIMOŠENKO

HRVATSKA ĆE IZRUČITI UKRAJINSKOG TAJKUNA KOJEG TRAŽI TAJNA SLUŽBA Ne može ga spasiti ni svjetski prvak Kličko

 AFP

Ukrajinski tajkun i vlasnik lanca restorana “Kozirna karta” Andrija Eduardovič Zadrožni, koji se od 29. srpnja prošle godine nalazi u osječkom zatvoru, a kojega ukrajinska tajna služba traži kao potencijalnog ključnog svjedoka u još jednom procesu protiv bivše ukrajinske premijerke Julije Timošenko, bit će izručen svojoj matičnoj državi Ukrajini, piše Slobodna Dalmacija.

Odlučio je tako Ustavni sud RH nakon što su i sve druge sudske instancije u Hrvatskoj donijele istu odluku. Naime, vukovarski Županijski sud je 18. rujna prošle godine odlučio da se Zadrožnog izruči Ukrajini, a on se potom žalio Vrhovnom sudu, koji, pak, 18. prosinca također odobrava izručenje. Nakon toga, 25. siječnja Zadrožni se preko odvjetnika Ljube Pavasovića Viskovića žali Ustavnom sudu, koji 28. veljače donosi odluku o odbijanju ustavne tužbe. Zadrožnog traži Okružni sud u Ševčenkivsku, i to na temelju uhidbenog naloga od 22. veljače 2012., a zbog kaznenog djela prijevare. Ukrajinski tajkun uhićen je 29. srpnja 2012. na prijelazu Bajakovo.

Pisma sudovima i HHO-u

U nastojanju da izbjegne izručenje Ukrajini, Zadrožni je, kako stoji u odluci Ustavnog suda, priložio preslike i prijevode pisama nekolicine uglednih građana Ukrajine koji ga osobno poznaju, a među kojima su i Vitalij Kličko, svjetski boksački prvak i čelnik stranke Udar, te protojerej Iguman sv. Irininske parafije Ukrajinske pravoslavne crkve. Spomenuta pisma, kako je naveo Zadrožni, upućena su nadležnim sudovima u Republici Hrvatskoj, odnosno predsjedniku Hrvatskog helsinškog odbora.

Kako piše u obrazloženju Ustavnog suda, “u njima se zagovara da podnositelj ne bude izručen Ukrajini, ukazuje se na iznimno visok poslovni ugled i osobno poštenje podnositelja, koji je jedan od najutjecajnijih ljudi u Ukrajini i gospodarstvenik s velikim kapitalom, na političku pozadinu cijelog slučaja, povezanu sa sudskim procesima protiv bivših najviših ukrajinskih dužnosnika, danas oporbenih političara”.

Ukazuje se i na to da je Ukrajina država u kojoj, u okviru pravosudnog i penalnog sustava, građanima nije zajamčen ni minimum temeljnih prava koja se inače redovito priznaju građanima europskih država − članica Vijeća Europe i potpisnica Konvencije. Autori pisama izražavaju sumnju da bi se u odnosu na Zadrožnog moglo od nadležnih pravosudnih tijela i penalnih ustanova u Ukrajini očekivati postupanje sukladno jamstvima ljudskih prava, općeprihvaćenim u drugim europskim državama.

Zadrožni je u tužbi naveo i da je postupak koji se protiv njega vodi u Ukrajini politički uvjetovan činjenicom da je odbio veliki dio svoje imovine besplatno prenijeti na treće osobe, i to osobe povezane s vladajućom strukturom u Ukrajini, to jest da se postupak samo formalno vodi zbog kredita od oko 6,3 milijuna USD koji je podigao kod Rodovid banke.

Zadrožni, naime, smatra da sadašnje ukrajinske vlasti nastoje preko njega doći do podataka o umiješanosti bivšeg zamjenika i povjerenika bivše premijerke Julije Timošenko, a i same Timošenko u pronevjeru sredstava Rodovid banke, pri čemu ne prezaju ni od “prisilnog” prikupljanja dokaza, a zbog čega se osjeća i životno ugroženim.

Na to upućuje i činjenica da je već mrtav jedan od ključnih svjedoka u postupku, a to dokazuje i atentat na bivšeg suvlasnika i predsjednika navedene banke u ožujku 2012. godine, kao i opće medijsko proglašavanje Zadrožnog jednim od organizatora “razbacivanja” novca Rodovid banke.

On je, pak, za sebe u ustavnoj tužbi naveo da je uspješan ukrajinski poduzetnik i vlasnik lanca uglednih restorana, te da su mu tijekom 2010. godine počele stizati “ponude” o “podjeli” te imovine, koje su bivale sve ozbiljnije i uključivale su čak i prijetnje smrću.

Njegovo odbijanje “ponuda” i prijetnji kulminiralo je odlukom o zatvaranju 10 restorana iz lanca tijekom ljeta i jeseni 2010. godine, unatoč postojanju urednih dozvola za njihov rad. Ispitivanja po istražiteljima ukrajinske Sigurnosne službe (SSU), kako navodi Zadrožni, počela su u kolovozu 2010. i trajala sve do svibnja 2011., bez pokretanja ikakvog postupka. Zbog toga je u svibnju 2011. bio prisiljen napustiti Ukrajinu, nakon čega je protiv njega pokrenut kazneni postupak. Mjesec dana kasnije uslijedila je zapljena imovine te raspisivanje tjeralice nakon osam mjeseci.

Dokaži da nisi kriv

Zadrožni je Ustavnom sudu pisao i da pred ukrajinskim sudovima ne postoji presumpcija nedužnosti kakva je poznata u Europi, nego, naprotiv, vrijedi presumpcija krivnje, pa je udio oslobađajućih u svim donesenim kaznenim presudama tek 0,2 posto, za razliku od prosječno 30 posto u europskim državama.

Ustavni je sud zaključio da je o sumnjama u nepravične postupke ukrajinskih vlasti prema osumnjičenicima za kaznena djela podnositelj trebao pravodobno obavijestiti prvostupanjski i drugostupanjski sud izručenja, kako bi ti sudovi mogli, preko Ministarstva vanjskih poslova, pribaviti relevantne obavijesti o stanju zaštite ljudskih prava u Ukrajini i iz tih obavijesti utvrditi eventualno kršenje ili velike ugroženosti tih prava.

Kada podnositelj iznosi te obavijesti tek sada pred Ustavnim sudom, preostaje jedino da provjeru zaštite ljudskih prava u Ukrajini izvrši ministar pravosuđa prije svoje konačne odluke”, navodi u svojem obrazloženju Snježana Bagić, predsjednica Vijeća Ustavnog suda RH, piše Slobodna Dalmacija.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 23:40