Hranu platimo 250 kuna, a od toga je 500 grama otpada!

ZAGREB - Kupite li u trgovini dvadesetak uobičajenih prehrambenih proizvoda, kući ćete se vratiti s oko pola kilograma - smeća.

Ne mislimo na trulo voće ili dotrajale proizvode, nego na ambalažni otpad kakav popunjava kante za otpatke diljem Hrvatske.

Naše je istraživanje pokazalo da se proizvođači uglavnom prema ambalažnom otpadu odnose kao da je riječ o nečijem tuđem problemu, pa svoje proizvode pakiraju i omataju u ponekad apsurdne količine ambalaže. Primjerice, jedna strana kompanija šest malih kroasana zapakira u golemu kartonsku kutiju omotanu plastičnom folijom, a pravo iznenađenje nastaje kada kutiju otvorite i shvatite da se svaki od šest malenih punjenih kroasana nalazi u po jednoj plastičnoj vrećici.

Popunjeno dopola

Sve zajedno - 58 grama kartona i plastike. Tu su i panirani pileći odresci u kutijici koja je toliko velika da se odresci niti ne dodiruju. Razlog - najvjerojatnije vizualni marketing. Svima su nam poznati proizvodi koje jedva uguramo u vrećicu, a tek kod kuće otkrijemo da je ambalaža samo dopola popunjena. Najčešće je riječ o pojedinim vrstama žitnih pahuljica ili sličnih proizvoda koji dolaze u neprozirnim kutijama, zbog čega je nemoguće vidjeti količinu kupljenog.

Nema propisa

Nakon što smo 19 proizvoda lišili njihove izvorne ambalaže, preciznim vaganjem ustanovili smo da smo “kući” donijeli čak 442 grama ambalaže. Odnosno, popunili smo jednu veliku vrećicu za otpatke. Problem je što Hrvatska, za razliku od Velike Britanije, nema propisa koji proizvođaču brani prekomjerno pakiranje.

Prema Pravilniku o ambalaži i ambalažnom otpadu, proizvođač je dužan brinuti o prihvatljivoj ambalaži, ali ne postoje sankcije ako to ipak ne učini. SDP-ova zastupnica i potpredsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša, Mirela Holy, dala nam je podatke prema kojima je 2008. u Hrvatskoj proizvedeno ili uvezeno oko 230.000 tona ambalaže! Proizvodnja plastične ambalaže porasla je te godine za 12 posto u odnosu na 2007. Kada se u obzir uzme podatak da se plastika u prirodi gotovo i ne razgrađuje, problem uopće nije tako malen kako se na prvi pogled čini.