DIREKTIVA O PRESUMPCIJI NEVINOSTI

Hoće li krenuti jača zaštita načela nevinosti optuženika u Hrvatskoj?

Slučaj Roberta Peše primjer je kršenja načela presumpcije nevinosti
 CROPIX

Da mogu vratiti vrijeme, četvero bivših - premijer Ivo Sanader, predsjednik Stjepan Mesić, državni odvjetnik Mladen Bajić i ravnatelj policije Marijan Benko - sigurno ne bi stvarali atmosferu medijskog linča protiv Roberta Peše, bivšeg potpredsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju, i prije ikakve službene odluke sudbene vlasti.

Od afere Maestro prošlo je više od deset godina, Peša je oslobođen krivnje za kriminal u HFP-u, a u političkom i društvenom životu Hrvatske bit će upamćen kao eklatantan primjer kršenja načela nedužnosti. Premda je pravo na nevinost dok se ne dokaže suprotno odavno dio Ustava i zakona, bilo i u eri Maestra, ono je dodatno zaštićeno i razrađeno i Direktivom Europske unije o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku, donesene još u ožujku 2016. godine - koja je sada stupila na snagu, 1. travnja.

O težini Direktive zorno svjedoči upravo slučaj Peše kojega su bivši dužnosnici prozivali za korupciju, pohlepu, prljave poslove. Na tvrdnje kako su “samo za kavu i namještanje poslova za kupnju imovine iz HFP-a tražili 50 tisuća eura”, Mesić je stvaranju dojma krivnje dao i pjesnički obol: “Melodija se zna i uštimava, a i partitura je zadana. Tri tenora dobit će orkestar”. Državni proračun ostao je oštećen za oko 50.000 kuna, koliko je Peša uspio dobiti u ime naknade štete.

Je li Hrvatska učinila sve da se ne reprizira slučaj Peša? Učinila je puno, ali još uvijek postoje zone za poboljšanje maksime “svatko je nedužan i nitko se ne može smatrati krivim dok mu se to pravomoćnom presudom ne utvrdi”. Premda se čini da je to načelo samorazumljiva vrednota, Direktiva popisuje obaveze javnih tijela da štite građane u kaznenom postupku, a pravni stručnjaci upozoravaju na začkoljice. Primjerice, presumpcija vrijedi samo za kaznene postupke, premda upravni postupci u konačnici dovode do izricanja kazne, iste kao i u kaznenom, kao i na to da prekršajni mogu prerasti u kaznene.

Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković smatra da se s Direktivom ništa neće mijenjati jer “Hrvatska odavno uvažava da je načelo nevinosti stup ljudskih prava, dostignuće suvremenog društva koje građaninu mora priznati svaki pravni sustav”.

Krivnja prije osude

Doc. dr. sc. Ante Novokmet s osječkog Pravnog fakulteta u svojoj je analizi objasnio da postoje četiri segmenta u kojima se to načelo iskušava: “javno upućivanje na krivnju prije osude” - koja nameće obavezu javnim tijelima da osumnjičene ili optužene osobe u izjavama za javnost ne tretiraju kao da su osuđene; “teret dokazivanja” - a on u pravno uređenim zemljama leži na tužitelju; “pravo osobe da odbije suradnju i ne inkriminira samu sebe” i “pravo na šutnju”.

Odvjetnica Vesna Alaburić kaže da Direktiva Hrvatskoj ne donosi ništa novo jer je “presumpcija nevinosti odavno implementirana u naš pravni sustav (Ustav, Europska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, kazneni propisi, sudska praksa…)”. Ona procjenjuje da Direktiva neće ugroziti novinarske slobode te da pravo i obveza novinara da izvještavaju i o kaznenim postupcima ni na koji način nisu dovedeni u pitanje, ali je važno da se ne prejudicira krivnja osumnjičenika”.

Naknada štete

Saša Leković, predsjednik Hrvatskoga novinarskog društva, reći će da “presumpciju nevinosti krše ne samo novinari, nego i političari pa i sami predstavnici represivnih institucija, a problem je što se takva kršenja, osim rijetkih izuzetaka, ne sankcioniraju” te nastaviti:

“Nije problematično ozbiljno novinarstvo jer ono pretpostavlja objavljivanje potvrđenih činjenica, ali spektakularne snimke uhićenja ‘garnirane’ izjavama i navodnim informacijama za koje nema potvrde nisu u interesu presumpcije nevinosti, ali niti u interesu javnosti”, poentirat će Leković.

“Kada je riječ o usklađenju hrvatskog zakonodavstva s Direktivom, Mostov Robert Podolnjak, izvanredni profesor ustavnog prava, podsjeća kako je Sabor donio izmjene Zakona o kaznenom postupku u srpnju 2017. i njime su u pravni poredak prenijeli neke direktive EU., jedna od njih se odnosi na pravo na pristup odvjetniku u kaznenom. “No, u kratko vrijeme provjere nisam uočio da smo Direktivu EU o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati u raspravi u kaznenom postupku prenijeli u naš pravni poredak, a rok je bio 1. travnja 2018.”, zamijetit će Podolnjak.

Odvjetnik Veljko Miljević vidi da ipak postoji zona za “popravak” postojećih praksi jer do sada su oni koji su oslobođeni ili je protiv njih obustavljen postupak imali pravo na naknadu štete, ali “samo” za lišavanje slobode, a Direktiva ide u pravcu da se proširi opseg naknade štete i za zaštitu časti i ugleda za one koji su proskribirani bez osude.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. studeni 2024 23:28