Grdović neobičnim argumentom uspio srušiti presudu za nesreću u kojoj se Jaguarom zabio u stup. Po novom bi Zakonu bio u zatvoru i oduzeli bi mu auto

“Ja nisam vozio. Sjedio sam na suvozačkom mjestu, a tko je vozio, ne znam jer sam bio prepijan.” Tim je argumentom pjevač Mladen Grdović na Visokom prekršajnom sudu uspio srušiti presudu nižeg suda da je kriv za prometnu nesreću 2016. godine, kada se njegov jaguar zabio u betonski stup, a Grdoviću je izmjereno 3,6 promila alkohola u krvi.

Iako je policija s vjetrobranskog stakla i mjesta vozača izuzela tragove krvi i kose, “koja po boji odgovara boji kose Mladena Grdovića”, sud je povjerovao iskazima četvorice svjedoka koji su tvrdili da je Grdović sjedio na suvozačkome mjestu. A tko je skrivio nesreću i pobjegao s mjesta nesreće te tako napravio dva teška prekršaja, nije poznato. Naime, Grdović je u zadnjih 13 godina devet puta uhvaćen da vozi u alkoholiziranom stanju, a 6 puta je skrivio nesreću. Da je primjerice dva puta u tih devet slučajeva osuđen, prema novom zakonu bi mu oduzeli automobil.

Sudski vještaci za promet s kojima smo razgovarali tvrde da je ovo česta obrana vlasnika vozila koji su bili u alkoholiziranom stanju u trenutku kada je s njihovim vozilom počinjena nesreća, a na prekršajnom sudu to prolazi. Nije poznato je li Grdović barem platio kaznu jer nije otkrio kome je povjerio vozilo, za što je propisana kazna između dvije i pet tisuća kuna. Ovaj slučaj naši sugovornici iz odvjetničkih krugova ističu kao jasan pokazatelj kako pokušaj Ministarstva unutarnjih poslova i policije da većim kaznama za prometne prekršaje uvedu red među vozačima nema velike šanse za uspjeh.

Bez učinka

“Prekršajni sudovi idu na minimaliziranje kazni. Treba utvrditi koliko ih nije naplaćeno i iz kojih razloga. Naravno da nema straha od kazni kada svi smatraju da se na prekršajnom sudu mogu izvući. I, nažalost, u pravu su. Prekršajne sudove treba natjerati da rade jer u suprotnom od novih velikih kazni neće biti nikakvih koristi”, naglašava dr. Petar Veić, profesor kaznenog postupovnog prava na Pravnom fakultetu u Rijeci.

“Samo povećanje visine kazne nikada nije utjecalo na smanjenje broja počinjenja djela”, naglašava odvjetnik Branko Šerić koji se slaže s dr. Veićem da donošenje većih i drakonskih kazni neće imati učinka ako suci prekršajnih sudova neće početi raditi svoj posao. Međutim, to je samo jedan od segmenata problema vezanih uz prijedlog izmjena Zakona o sigurnosti prometa na cestama koje se pripremaju u MUP-u.

Namjera da se u zakon uvede odredba prema kojoj bi se osobama koje su dva puta pravomoćno osuđene zbog počinjenja teških prometnih prekršaja trajno oduzelo vozilo, među stručnjacima za kazneno pravo, sucima, odvjetnicima i sudskim vještacima izaziva mnogobrojne dileme. Njezini protivnici u pravilu se pozivaju na ustavnu odredbu da je privatno vlasništvo neotuđivo. Dr. Petar Veić ističe da je i prema postojećim zakonima moguće privremeno i trajno oduzeti vozilo.

Prema Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima, dopušteno je privremeno oduzimanje, odnosno policijski službenik privremeno može oduzeti predmet kada je to potrebno radi zaštite opće sigurnosti.

Sigurnost

Dakle, ako se vozilo smatra predmetom, a pijani vozač ugrožava sigurnost, policija smije privremeno oduzeti vozilo. Nasuprot tome, sudski vještak za promet Goran Husinec tvrdi da policija na to nema pravo:

“Policijski službenik može vlasniku privremeno zabraniti upravljanje vozilom. Ako je u alkoholiziranom stanju, može mu zabraniti sjedanje u auto i upravljanje njime, ali ne i oduzeti ga. U tim slučajevima vozač može pozvati prijevoz ili se udaljiti pješice”. Zakon o sigurnosti prometa na cestama propisuje da se vozilo smije privremeno oduzeti samo ako je na njemu utvrđen neki tehnički kvar, ne i zbog vožnje u alkoholiziranom stanju.

Zakonska podloga

Odvjetnik Branko Šerić smatra: “Prijedlog da se recidivistima trajno oduzimaju vozila pokazuje nemoć države da se uhvati ukoštac s njima. Prekršaje recidivista u prometu treba uvrstiti u kazneni zakon. Obijesnu vožnju, vožnju nakon oduzimanja vozačke dozvole i druge teške prekršaje treba kažnjavati Kaznenim, a ne Prekršajnim zakonom.

Tada bi se napravio napredak”. Dodaje da trajno oduzimanje vozila nije moguće jer se time krši ustavna kategorija nepovredivosti vlasništva. Nadalje, nejasno je što učiniti u slučaju kada je vozilo u stranom vlasništvu, kada isto vozilo koristi cijela obitelj, ako je u vlasništvu rent a car kuće itd.

Zasad nije jasno po kojim zakonskim odredbama MUP namjerava uvesti mogućnost trajnog oduzimanja vozila. Iz MUP-a su nam odgovorili da je u ovoj fazi izrade izmjena zakona prerano govoriti o prijedlozima rješenja.

U članku 76a Prekršajnog zakona navodi se da će se: “Predmeti i sredstva koji su bili uporabljeni za počinjenje prekršaja oduzeti ako postoji opasnost da će se ponovo uporabiti za počinjenje prekršaja. Sud može oduzeti predmete i sredstva kada je njihovo oduzimanje potrebno radi zaštite opće sigurnosti”. Dr. Petar Veić smatra da je ekstenzivnim tumačenjem ova odredba dovoljna zakonska podloga za trajno oduzimanje vozila. “No, sudovi tu odredbu ne primjenjuju te nemamo sudsku praksu.”