Grbin: ‘Dao sam 50.000 kuna od naknade za odvojeni život jednoj udruzi. Kojoj? Neću vam reći‘

"Uplatio sam 50.000 kuna udruzi koja se bavi humanitarnim radom i pomaganjem ljudima", rekao nam je jučer predsjednik SDP-a Peđa Grbin, mjesec dana nakon što je javnost sablaznila afera da godinama ubire naknadu za odvojeni život premda od nikoga nije odvojen jer živi u Zagrebu sa suprugom zaposlenom u jednoj zagrebačkoj bolnici.

Grbin je odbio reći kome je uplatio novac: "Nema potrebe da se iznosi ime udruge, jer smatram da je ova informacija dovoljna." Na opasku da to nije njegov privatni nego novac kojeg je dobio od poreznih obveznika Grbin ustraje: "Evo, ovo je moj odgovor".

Grbin je, podsjetimo, pritisnut otkrićem da je u posljednjih deset godina u džep stavio oko 92.000 kuna u ime naknade za odvojeni život, iako barem od 2017. živi sa suprugom u Zagrebu, gdje im se rodilo i dijete, izjavio da postoji nešto "što mora učiniti kao čovjek, a to je vratiti ovaj novac, a neću ga vratiti u proračun nego ću ga uplatiti u dobrotvorne svrhe, zato što nije primljen nezakonito". Tim potezom "vraćanja" novca, Grbin je sebi osigurao komfornu poziciju: novac je njegov, a ne poreznih obveznika, navodno zakonito stečen, pa nije dužan nikome podnositi račune, to je gesta humanizma, ne pokajnika koji priznaje da je pogriješio, vratio ga je kao čovjek dobre volje, ne kao zastupnik koji je sebi prisvojio nešto na što nema pravo.

Grbin nas je uvjeravao da mu naknada po zakonu pripada, a moguće propuste pripisao je njihovoj nedorečenosti te pozvao da se stvar jednom za svagda "napokon regulira, da znamo tko ima pravo na to, a tko ne."

Kao lučonoša promjena i poštenja odmah je istupio njegov stranački kolega Arsen Bauk uputivši u saborsku proceduru zahtjev da se zastupnicima te naknade ukinu. Bauk je lopticu prebacio na teren HDZ-a, čija će biti zadnja, pa posljedično i krivci za isisavanje proračuna premda statistika svjedoči da su SDP-ovci, a ne HDZ-ovci, ti kojima je naknada draga i kad na nju nemaju pravo. A izgledno je da bi tako moglo biti. Predsjednik Sabora Gordan Jandroković pozvao je klubove da svoje prijedloge o Baukovoj inicijativi dostave Odboru za izbor i imenovanja i ocijenio kako "nije dobro da zbog onih koji nemaju to pravo, a uzimali su naknade, kažnjavaju one koji ih pošteno primaju". Time je indirektno potvrdio da slučaj Peđe Grbina otvara temu o zloupotrebi prava na naknadu, a ne generalno o pravu na nju.

Ne radi se samo o zloupotrebi, ocjenjuje politički analitičar Žarko Puhovski, nego o "ne baš inteligentnoj demagogiji koja dokazuje staro pravilo da svaka vlast korumpira, apsolutna vlast korumpira apsolutno, a jadni Grbin je pokazao da jednako korumpira i dugotrajna oporba."

Puhovski tumači kako je došlo do zloupotrebe: "Sve je počelo 90-tih godina kad se nekom učinilo da je porodica srpska riječ, a obitelj hrvatska! Ja sam u porodici sa svojom majkom koja me porodila već 75 godina, a nisam u obitelji s njom preko 50. Zakonsko pravo na naknadu za odvojeni život odnosi se na prisilno razdvajanje tzv. nuklearne obitelji, muža, žene i djece i nikoga više. Grbin je mrtav hladan tvrdio da mu ona pripada po zakonu, misleći da mu pripada zbog uspomena na Pulu. A to bi značilo da bi svim ljudima koji zbog naravi svog posla napuštaju mjesto rođenja trebalo kompenzirati emocionalno oštećenje koje su doživjeli preseljenjem. To je kampanilizam, koji ne vidi dalje od vrha svog zvonika, u Istri dosta učestao. Možda se može pronaći u starim statutima, ali u modernim zakonima toga nema. Ne postoji. Sramotno je da se zastupnici tuku za tisuću kuna te naknade, a imaju preko 20.000 kuna mjesečnih prihoda. Mogli bi se pozvati i na porezni zakon koji je, da bi poreze plaćali jadnici koji su u inozemstvu, uveo termin središte životnog interesa, na što se Grbin poziva. To je vic", komentira Puhovski, a na pitanje bi li trebalo donositi novi zakon uzvraća: "Pristojnost se ne može nadoknaditi zakonom".

Grbinove tvrdnje kako je sve po zakonu imaju jako malo uporišta. "Ta je naknada hibridni klon, zastupnici su je prigrabili jer im tako odgovara, kao što djeca u dućanu trpaju u košaricu razne bombone", komentirao nam je jedan pravni stručnjak. "Posuđena" iz kolektivnih ugovora koje su izborili državni službenici, strogo je definirana kao naknada koja se isplaćuje radniku odvojenom od obitelji za vrijeme provedeno na radu u mjestu koje je različito od mjesta njegova stanovanja. I služi kao kompenzacija povećanih troškova života koji su nastali kad obitelj živi na dvije adrese i odnosi se uglavnom na troškove stanovanja, prehrane i prijevoza - troškove koji su, zastupnicima, ionako svi plaćeni.

Njihova materijalna prava propisana su Zakonom o pravima i obvezama državnih dužnosnika te saborskom Odlukom o smještaju zastupnika. Prvi u članku 13. kaže da dužnosnici imaju pravo naknade materijalnih troškova i to u tri kategorije: naknade za odvojeni život, naknade za službeno putovanje i troškova prehrane. U drugoj Odluci samo piše da na naknadu za odvojeni život imaju pravo zastupnici koji žive najmanje 50 kilometara od Zagreba. Spomenuta Odluka nije striktno definirala tko na naknadu ima pravo nego je prepuštena praksi u kojoj je Grbin, Sabina Glasovac, HDZ-ov Josip Đakić rastežu kako im paše.

Krunislav Olujić, uz ogradu da ne zna točno kako su konkretni zakoni napisani, kaže da čak i ako naknada jest zakonita, nije ni normalna niti moralna. Njemu su samome, prisjeća se, kao predsjedniku Vrhovnog suda, glavnom državnom odvjetniku, predsjedniku Ureda za nacionalnu sigurnost, nudili da ju koristi budući da mu je prebivalište bilo u Osijeku. Nije pristao jer mu nije bilo jasno od čega je odvojen, nije imao obitelj. Ni danas nije siguran tko je krivo tumačio naknadu; on koji je smatrao da na nju nema pravo ili većina koja ga je uvjeravala da mu pripada čim živi i radi izvan prebivališta, a sjeća se da su mu se "svi smijali zašto je ne uzima." Čini mu se da se pogrešno naziva naknadom za odvojeni život koja podrazumijeva da morate imati obitelj, a tretira se kao naknada koja pripada iz radnog odnosa onima koji rade izvan mjesta prebivališta.

Dalija Orešković, Centar, tvrdi da su zloupotrebe odraz "pohlepe ljudi koji su kroz stranke i partije naučili da im sve pripada". Upozorava da zastupnike nitko ne kontrolira, "mogu ispuniti upitnik kako hoće i nitko nikoga neće prijaviti." Smatra da bi Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa trebalo javno reći da je ovo s naknadama zlouporaba prava, barem kao smjernicu, ako već nema sankcija. Spominje kako ju je jednom dok je bila na čelu Povjerenstva Bojan Glavašević pitao smije li kao dužnosnik primiti bon za besplatne knjige pa su mu odgovorili da je bolje da ne primi. "Poanta je bila: čak i kad imaš formalno na nešto pravo, bolje ga je ne koristiti, ako su ta prava nastala za druge ljude koji imaju niži status. Zahvali se i pusti nekom drugom."