MLADEN PEJNOVIĆ

GOSPODAR DRŽAVNE IMOVINE ‘Kad se riješimo 100 vila i zgrada, ponudit ćemo ih još stotinu’

Šef DUUDI-ja objašnjava zašto država ne zna upravljati svojom imovinom i poziva građane da joj u tome pomognu

Mladen Pejnović, predstojnik Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, godišnji odmor provodi na otoku Visu u svojoj vikendici. Iako daleko od svakodnevnih poslovnih obveza u Zagrebu, javio nam se na mobitel kad smo ga zvali i pristao na intervju za Jutarnji. Povod je bio nedavni projekt koji je predstavio, a riječ je o namjeri da država proda ili iznajmi 100 nekretnina.

Vaš ured nedavno je predstavio program u kojem država na prodaju ili u najam nudi 100 nekretnina. Kako je došlo do te ideje, što država time želi postići i koliko bi se otprilike novca moglo zaraditi na prodaji tih nekretnina ?

- Država želi staviti u funkciju nekretnine iz programa ‘Projekti 100’ koje imaju potencijal da budu pokretač daljnjeg razvoja jedinica lokalne samouprave pa nadalje. Riječ je o sto nekretnina koje obuhvaćaju okvirno 20 milijuna četvornih metara površine, a nalaze se u svim županijama i iz površine i namjene može se izračunati njihova približna vrijednost. Riječ je o neizgrađenom i izgrađenom građevinskom zemljištu i objektima. Zaista ima atraktivnih nekretnina koje se mogu pogledati na našim internetskim stranicama. Treba istaknuti kako je ovdje prije svega riječ o savjetovanju sa zainteresiranom javnošću koje je u tijeku i u kojem se ne prikupljaju prijedlozi, ideje, mišljenja i interes. Pozivamo sve zainteresirane da prvo vide prostorne planove jer nema ni smisla predlagati, primjerice, izgradnju nogometnog igrališta gdje je predviđena tvornica. Po završetku savjetovanja 15. rujna pristupit će se izradi konačnog prijedloga za svaku pojedinačnu nekretninu, a prema iskazanom interesu opredijelit ćemo se za prodaju, iznajmljivanje, ili neku drugu varijantu. Osnovno je staviti ih u funkciju i potaknuti aktivnosti. Očekujemo puno od zainteresiranih kupaca ili korisnika. Naglašavam, nema ni rasprodaje ni podjele za badava. Dakle, nekretnine ne idu isključivo u prodaju, jer ovisno o iskazanom interesu mogu ići u najam, zakup, koncesiju i ostale zakonski predviđene varijante.

Jesu li riješeni imovinsko-pravni odnosi za te nekretnine?

- Za ove nekretnine jesu. I to je jedan od motiva programa. Proaktivan pristup, a ne tradicionalan gdje samo odgovaramo na upite. Naime, mi imamo velike probleme s percepcijom u javnosti. Mnogi misle da je državno lako srediti, a nije tako, jer nije sve državna imovina i raspolažemo s onime što je uknjiženo kao državno vlasništvo. Do te uknjižbe dug je put. Zato je važna proaktivnost i sada smo ponudili gotovo dvadeset milijuna četvornih metara, a u četvrtom kvartalu objavit ćemo i projekt 200, odnosno sljedećih 100 nekretnina.

Hrvatska od nedavno napokon ima registar državne imovine. Na koji način ste do sada iskoristili taj registar, kako vam on pomaže u radu i što je sljedeći korak?

- Registar je u funkciji uspostave učinkovitog sustava upravljanja državnom imovinom, transparentnog i javnog, te nudi uvid u opseg i strukturu imovine u vlasništvu države. Kontinuirano se puni i obnavlja. Plan je povezati Registar s ostalim registrima, kao na primjer s Nacionalnom infrastrukturom prostornih podataka i GEOPORTAL-om. Želja je i uspostaviti detaljan servis u svrhu razmjene podataka i povezivanja institucija. U tijeku je sljedeća faza, a to je da sva državna imovina završi u državnom knjigovodstvu. Korisnici obavljaju procjene i započelo je knjiženje. Posao je dugoročno jako važan. Danas imate situaciju da je kod državnih nekretnina najmanje onih založenih. I trgovačka društva i pojedinci često su zalagali nekretnine, jedino država nije. Ono što smo sada postigli s Registrom je to da se znaju korisnici državne imovine. To znači da smo sve manje u situaciji da kritiziramo državu za neku nekretninu. Sada se zna tko je korisnik i eventualne kritike su usmjerene na korisnike.

Zašto tijela državne uprave u većini slučajeva unajmljuju uredske prostore od privatnika dok državne nekretnine ostaju prazne i neiskorištene, i troši li država previše na najam prostora?

- Država koristi oko 430.000 četvornih metara poslovnih prostora u svom vlasništvu i oko 101.000 metara u najmu. Naravno, puno toga iznajmljujemo, ali to su drugačiji prostori. Naime, u prostor od 50 metara četvornih namijenjen za trgovinu ne možemo smjestiti neko ministarstvo, policiju, carinu ili vojsku. U više od 80 posto prostora koje plaćamo u posljednjoj godini smo bitno, za oko trećinu, smanjili troškove najma. Time su učinjene velike uštede proračunu. Preuzeli smo dio Vjesnikove zgrade, a kada se ona sredi do kraja u nju može useliti i dio državne administracije u Zagrebu u oko 35.000 metara četvornih. Uvijek će biti potrebe za najmom prostora u pojedinim selima i gradovima za Finu, inspekcije, policiju, za stanove službenih osoba...

Treba li se po vama izgraditi jedna centralna zgrada u vlasništvu države u kojoj će biti smještena sva ministarstva i vlada kako bi se uštedjelo?

- Bilo bi dobro, ali ne treba pretjerivati u takvu zahtjevu. Sve u svoje vrijeme i u skladu s mogućnostima.

Vaš ured često objavljuje i pozive za prodaju dionica tvrtki u većinskom ili djelomičnom vlasništvu države, ali čini se da tu nema baš previše uspjeha. Koji je razlog tomu što se državne tvrtke slabo prodaju?

- Mogao bih se našaliti i reći: ‘Pa to je pitanje za sve vas koji slabo kupujete’, a mi i ne tražimo tako puno novca za dionice trgovačkih društava. Ne možemo govoriti da nema uspjeha. Prodaje udjela u tvrtkama idu svojim tijekom, kao i restrukturiranje društava, a sve sukladno Strategiji upravljanja i raspolaganja državnom imovinom od 2013. do 2017. te Planu upravljanja za 2014. Veliki je interes za aktualne prodaje Jadroplova, Maestrala, Plata, Imperijal Raba i drugih tvrtki. Ne treba zanemariti činjenicu da realizacija prodaje dionica društava u vlasništvu države ovisi i o ekonomsko-financijskom položaju i samoj atraktivnosti društava koja se nude, kao i o aktualnoj ponudi i potražnji, a nadasve o interesu potencijalnih investitora. Što se tiče preporuke Europske komisije, Hrvatska treba do listopada izraditi detaljan Plan upravljanja imovinom za 2015., pa će biti uneseni i daljnji planovi privatizacije, odnosno restrukturiranja društava.

Kada je riječ o vojnim nekretninama, kakva je njihova sudbina i hoće li se u neko dogledno vrijeme one staviti u funkciju i što bi se tamo gradilo?

- Postoji samo bivša vojna imovina koja je jako nesređena. Od preuzetih više od 200 vojarni, samo šest može ići u promet. To je stvarno stanje vojne dokumentacije po preuzimanju od MORH-a. Puno je neucrtanih objekata, nelegaliziranih objekata, zahtjeva za povrat... Sve to skupa dugo traje. Ozbiljni su problemi i ne mogu se neozbiljno rješavati. Situacija je slična onoj s Kuparima.

Na koji način mislite riješiti problem s rezidencijalnim objektima koji su skupi za održavanje, a ne donose zaradu?

- Imamo malo tih objekata, najveći su Brijuni, koji će se smanjiti za onaj dio koliko će obuhvatiti Brijuni rivijera. Čini mi se, zaboravili ste? Pa mi u Splitu ili u Dubrovniku više nemamo objekata. Državnike se pak prima u hotelima što i nije baš najprimjerenije. Rezidencija u Visokoj ulici u Zagrebu je u stalnom pogonu. Prima veći broj stranih delegacija tijekom godine. Primjerice, svi pregovori s MOL-om održani su u toj rezidenciji. Kada bismo imali više novca trebalo bi te objekte bolje urediti u skladu sa suvremenim standardima. Možda za koju godinu...

Goli otok bi trebao biti memorijalni prostor

Od ponuđenih nekretnina najatraktivnije su Goli otok i bivša politička škola u Kumrovcu, barem kada je riječ o povijesnoj važnosti. Kakvi bi projekti bili tamo primjereni?

- Kada je riječ o Golom otoku primili smo desetak inicijativa, a sve se kreću u okvirima očekivanog, odnosno memorijalnog, muzejskog i turističkog. Do sada pristigle inicijative su interesantne. Od onih iz Srbije i Crne Gore, odakle je bilo puno informbiroovaca, pa do arhitektonskog fakulteta u Grazu gdje imaju nekoliko radnih projekata na temu Golog otoka. Inicijative imaju i općina Lopar te grad Rab. Posebno je interesantna inicijativa udruge Goli otok Ante Zemljar Zagreb, s kojima smo se, nadam se, usuglasili da u rujnu organiziramo savjetovanja na tu temu. Interes javnosti oko Golog otoka je razumljiv, mi s Ministarstvom kulture te svima drugima stvarno želimo nešto učiniti. Ako treba nešto kritizirati, onda je to razdoblje od prethodnih tridesetak godina nebrige. Naravno, za bezrezervni smo pijetet prema 13.000 takozvanih informbiroovaca koji su tamo bili zatočeni u razdoblju od 1949. do 1956. To mora postati mjesto stalne osude svake političke represije, mjesto upozorenja na takve opasnosti i oko toga nema dileme. Jedino, sada bi trebalo nešto i učiniti, a ne samo žustro protestirati. Izložili smo se kritici, ali ćemo nešto i učiniti. Iz hladovine se ne da ništa veliko napraviti.

Kompleks Kupari ide na natječaj u rujnu





Kada je riječ o turističkim tvrtkama, tu već bilježite uspjeh, odnosno dosta investitora iskazuje namjeru za kupnju tvrtki. Kada možemo očekivati prve natječaje za Kupare, Brijune i koliko bi od tih prodaja država mogla zaraditi?

- Natječaj za Kupare bit će uskoro raspisan. Tamo je izuzetno složeno pitanje zemljišnih knjiga, jer su zbog rata potpuno obnavljane, a ni sudovima i ostalima čišćenje imovinskih odnosa ne ide brzo. U ovom slučaju brzina sudova je naša brzina, bit će sve gotovo u rujnu. Naravno, investitori i javnost će biti na vrijeme obaviješteni.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 00:17