Glorifikacija napadača na policajca: ‘Ljudi slave nekakvog Robin Hooda, a radi se o antiheroju‘

Suludi čin mladog čovjeka koji je pokušao teško ubojstvo, a zatim si oduzeo život, otvorio je niz pitanja, od radikalizacije mladih do govora mržnje koji je od jučer preplavio društvene mreže. Čin napadača na Trgu Svetoga Marka doživio je glorifikaciju na društvenim mrežama. Slično se događalo i kada je Zavadlav u Splitu odlučio uzeti pravdu u svoje ruke.

- Ono što moramo znati je da društvene mreže ljudima daju jednu lažnu sliku anonimnosti, mogućnosti da izventiliraju neke svoje, u osnovi agresivne i negativne porive. Ta agresija i ti porivi idu iz frustracije - rekao je za Dnevnik HRT-a doc. dr. sc. Špiro Janović, psihijatar, voditelj Nacionalnog centra za psihotraumu i krizna stanja.

Dodao je kako živimo u jednom složenom dobu gdje je potrebna snažna prilagodba što stvara raskorak između želja, potreba i mogućnosti. I to budi frustraciju.

- Ljudi su spremni ići u smjeru glorifikacije nekakvog Robina Hooda, nekog heroja, ne vodeći računa da se ovdje ne radi o herojima. Ovdje se radi o antiherojima - dodao je.

Pojasnio je kako se tu radi o ljudima koji nisu na adekvatan način uspjeli odreagirati svoju frustraciju i naći zrelo razrješenje svojih frustracija.

Što je bio okidač

Na pitanje koliko ti pozitivni komentari čina na Markovom trgu na društvenim mrežama popraćeni govorom mržnje mogu biti poticaj drugima da slično postupe, da nasiljem pokušaju izraziti svoje stajalište o nekom problemu, primjerice izraziti osobno nezadovoljstvo sustavom ili realnosti u kojoj žive, dr. sc. Dean Ajduković, Katedra za socijalnu psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu je odgovorio:

- Mislim da je doista teško reći da to može biti poticaj ili okidač nekome da bi imitirao takav nekakav događaj. Međutim, ono što pokazuje jest visoku razinu nezadovoljstva i frustracije koja se onda manifestira na različite načine u tom pogledu.

Dobro bi bilo, istaknuo je, da se ti koji pišu takve glorificirajuće komentare u vezi s ubojstvom zamisle nad sljedećim:

- Da je poginuo jedan mladi čovjek, on se ubio. Ali jedan mladi život od 22 godine je završio. Da je mladi policajac teško ozlijeđen i ne zna se kakva će biti njegova karijera. Netko tko je sasvim uredno živio. I bilo bi dobro da se ovi ljudi koji to pišu zamisle - što bi bilo da je njihova kćerka, sin, otac - bio tamo negdje i stradao na isti način, rekao je Ajduković.

Na pitanje možemo li govoriti da u hrvatskom društvu na neki način dolazi do sve veće radikalizacije mladih i što bi tomu mogao biti ključan uzrok te da se tu postavlja i pitanje "transgeneracijskog prijenosa traume", psihijatar Janović je odgovorio:

- Ono što prvo ne smijemo zaboraviti je da to nije hrvatska specifičnost. Ova frustracija o kojoj govorimo nije posljedica nekog strašno lošeg stanja u našoj državi. To imamo u cijelom Zapadnom svijetu danas, pa čak i šire.

Naravno da imamo transgeneracijski prijenos traume. U prošlom stoljeću mi smo imali tri teška, velika rata na ovim područjima, dodao je te kazao kako sve to dovodi do toga da ljudi osjećaju tjeskobu i napetost.

Tužni i bezvoljni

Istraživanje Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta provedeno na oko 10.000 djece i mladih pokazalo je da se njih četvrtima često osjeća tužno i bezvoljno. Da ih je gotovo 15 posto barem jednom ozbiljno razmišljalo o samoubojstvu. Trećina ispitanih govorilo je o ozbiljnim simptomima anksioznosti, a petina priznaje da ima ozbiljne znakove depresije i stresa.

- Od svih mogućih tijela u ovoj državi koja moraju brinuti o tome, ništa se ne dešava. Neki dan je bio Dan mentalnog zdravlja. Mi nemamo nacionalnu strategiju za zaštitu zdravlja, pogotovo za djecu - rekao je Ajduković i dodao:

- Nalazimo se u situaciji koja je zabrinjavajuća ne samo ili prvenstveno zbog ovih podataka, nego zato što ovo društvo i odgovorni ne poduzimaju ono što bi trebali.

Ajduković je i naglasio kako nema političke odlučnosti da se uhvati u koštac s tim. Janović pak smatra kako je to kompleksan problem.

- I kako nije istina samo u onome što bi trebale raditi samo institucije. Nažalost, ovaj problem potiče iz obitelji. I korijen ima u obitelji. Ono što se nauči u odgoju, u ranom razvoju, u prvim godinama života, u vrtiću - da je nasilje nedopustivo, da ne treba tuči slabije - to poslije nikakva država ni psihijatri ne mogu na državnom i nacionalnom nivou promijeniti - zaključio je Janović za HRT.