Glavašev udar na zakon: Treba li zabraniti HDSSB?

ZAGREB - Kocka li se HDSSB s mogućnošću ustavne zabrane svog rada i postojanja? Predsjednik HDSSB-a Vladimir Šišljagić javno izjavljuje da se ni on niti stranka koju predvodi ne smatraju rušiteljima ustavno-pravnog poretka, iako je više puta u posljednja dva mjeseca ponovio da HDSSB ne priznaje pravomoćnu presudu Vrhovnog suda dosuđenu Branimiru Glavašu.

Branimir Glavaš, njegov stranački kolega i donedavni saborski zastupnik, i na djelu je pokazao nepoštivanje odluka hrvatskog suda, što je potvrdio bijegom u drugu državu.

Protuustavne stranke

HDSSB održava sjednice stranačkog predsjedništva u Drinovcima, u kući pravomoćno osuđenog ratnog zločinca. Postoje snažne indicije da je Ivan Drmić, jedan od trojice parlamentarnih zastupnika te stranke, izravno sudjelovao u pokušaju podmićivanja sudaca Vrhovnog suda, kako bi taj sud presudio u Glavaševu korist.

Doda li se tome čitav niz šovinističkih izjava vodećih ljudi te stranke, poput one Dinka Burića, koji će ovih dana umjesto Glavaša sjesti u saborske klupe, da hrvatske stranke “koaliraju s četnicima” ili Šišljagićeva prebrojavanja krvnih zrnaca osječke SDP-ovke Biljane Borzan, postavlja se pitanje baca li HDSSB rukavicu u lice hrvatskom ustavno-pravnom poretku.

Hrvatski Ustav, baš kao i ustavi niza drugih europskih država, predviđaju mogućnost zabrane rada političke stranke. “Protuustavne su”, piše u članku 6 Ustava, “one političke stranke koje svojim programom, ili nasilnim djelovanjem smjeraju podrivanju slobodnog demokratskog poretka ili ugrožavaju opstojnost Republike Hrvatske. O protuzakonitosti odlučuje Ustavni sud RH.”

Hrvatski su ustavotvorci tu odredbu prepisali iz njemačkog Ustava, s tim što je u Hrvatskoj nešto širi krug tijela koja su ovlaštena pokrenuti postupak zabrane političke stranke. Zahtjev za zabranom rada neke stranke Ustavnom sudu, naime, osim Sabora i Vlade mogu podnijeti i predsjednik države, Vrhovni sud te Državno odvjetništvo.

Politička nekultura

Međutim, naši sugovornici, stručnjaci za ustavno pravo, slažu se da je HDSSB negiranjem presude Vrhovnog suda i nizom drugih izjava i postupaka ozbiljno “zaplesao” na granici ugrožavanja ustavo-pravnog poretka, ali ocjenjuju da sve to još ni izbliza nije dovoljno za pokretanje postupka ustavne zabrane rada te stranke. Dr. pravnih znanosti Đorđe Gardašević s Pravnog fakulteta u Zagrebu tvrdi: “Izjave o nepriznavanju pravomoćne presude Vrhovnog suda i slične izjave još su izolirane pojave na temelju kojih nitko ne može pokrenuti postupak zabrane rada te stranke i računati u uspjeh te incijative. Zasad neki njihovi potezi ostaju možda u sferi kaznene odgovornosti, kao što su pomaganje u bijegu ili slično.”

Jurica Malčić, bivši sudac Ustavnog suda, a sada pučki pravobranitelj, kaže: “Kad jedna parlamentarna stranka javno tvrdi da ne priznaje pravomoćnu odluku Vrhovnog suda, to apsolutno nije u redu, to je mnogo gore od puke političke nekulture, ali o formalnoj protuustavnosti djelovanja HDSSB-a još se teško može govoriti. Ne očekujem da bi Ustavni sud, sve da netko i inicira postupak zabrane HDSSB-a, donio odluku o zabrani.”

Pohlepa za vlašću

Jurica Malčić podsjeća da u dvadest godina Ustavni sud Hrvatske nikada, pa čak ni tijekom ratnih devedesetih, nije zabranio nijednu političku stranku. Pred Ustavni je sud, naime, 1994. stigao zahtjev za zabranom rada Srpske demokratske stranke (SDS-a). “Ustavni sud je o tom zahtjevu održao nekoliko pripremnih sjednica, ali odluku o zabrani te političke stranke nikada nije donio”, prisjeća se Malčić.

Ustavni stručnjaci, naime, upozoravaju da se u demokratskim sustavima iznimno rijetko poseže za postupkom zabrane rada političke stranke.

Ta mogućnost u sebi krije opasnost gušenja političkog pluralizma i zloupotrebe zabrane kao instrumenta obračuna s političkim neistomišljenicima. Demokratski sustavi upravo zato razvijaju druge akcije i oblike otpora prema stranaka koje pokazuju sklonost ugrožavanju demokratskog i ustavno-pravnog poretka. Jedna od legitimnih akcija je odbijanje koaliranja s takvim strankama. U hrvatskoj političkoj praksi je, međutim, ta vrsta otpora izostala i pokleknula pred pohlepom za vlašću. Nakon lokalnih izbora u svibnju 2009. SDP i HNS neposredno nakon Glavaševa bijega u BiH koalirale su s tom strankom u Osječko-baranjskoj županiji.