EKSKLUZIVNO ZA JUTARNJI Što o Božiću kaže ugledni svećenik u čiju kuriju često navraćaju poznata lica

Slavljenje Božića udomaćilo se u Rimu u drugoj polovici četvrtog stoljeća, a povod je bio simbolične naravi. Taj dan, 25. prosinca, pogani su slavili kao blagdan ”nepobjedivog sunca”, a kršćane je taj blagdan potaknuo da još odlučnije naglase da je njihovo Sunce i Svjetlo Krist, ‘nepobjedivi Gospodin koji je pobijedio smrt’.

O Božiću, običajima kako se obilježava u Hrvatskoj, razgovarali smo s profesorom Jurajem Kolarićem, predstojnikom Ureda za kulturna dobra Nadbiskupskog duhovnog stola, kojeg mediji vole predstavljati i kao jednog od najutjecajnijih hrvatskih svećenika. ”Kristovo rođenje je za ovaj svijet značilo izlazak sunca, pa je tako Crkva poganski blagdan pretvorila u svetkovanje istinskog nepobjedivog suna, Isusa Krista”, naglašava dr. Kolarić, jedan od prebendara u čiju kuriju na Kaptolu često navraćaju poznata lica, među kojima i brojni političari.

Što, zapravo, znači Božić, je li riječ o tepanju Božjeg imena?

- Božić je blagdan raskošne radosti, ali i blagdan tepanja Bogu koji je postao dijete. Kao što majka tepa svom djetetu, tako je sve izgovoreno, učinjeno i ispjevano u Božiću izrečeno u deminutivima. Riječ Božić dolazi od riječi ”malo Bog”, a hrvatska riječ Božić je jedinstvena u kršćanskoj terminologiji.

Božić je vrijeme materijalnog i duhovnog obilja, a Biblija naziva rođenog Isusa ‘Božjim darom’. Je li od tuda dolazi i ono ‘dijete nam se rodilo i Sin nam je darovan’?

- Budući da je Bog darovao ljudima svog Sina u obliku djeteta koji je postao čovjekom pravo ime za čovjeka trebalo bi glasiti ”Božji dar” ili Božidar. Zbog tog dara kršćanski vjernici na blagdan Božića otvaraju svoja srca i duše i obdaruju druge uz najraznovrsnije čestitke u kojima žele bližnjima zdravlje, radost, sreću, bogatstvo. Žele im ”svega obilja” i treba proći Lijepom našom i dijelovima drugih krajeva gdje žive Hrvati i uvjeriti se koliko bogatstva i dobrih želja je sadržano u mnogim božićnim čestitkama.

Kada i kako su se pojavile jaslice?

- Običaj postavljanja božićnih jaslica potječe iz osamog stoljeća, a najveće zasluge za to ima sv. Franjo Asiški. On je došao na zamisao da bi se za predočenje Isusova rođenja, a posebice njegovog siromaštva bilo najprikladnije napraviti Božićne jaslice. Dao je sagraditi štalicu, te u nju postavio oltar, gdje se na Božić služila sveta misa. Običaj građenja jaslica uskoro se proširio po cijelom svijetu.

Kod nas postoji i običaj da se priprema i posebni božićni kolač ili gibanica s mnogim slatkim dodacima?

- Taj kolač treba članove obitelji podsjetiti na ono ”kruh koji je sišao s neba (Krist),a oni koji ga budu blagoslovili nikada neće ogladnjeti niti će umrijeti”. Inače, ovo divno i prelijepo božićno slavlje prožeto je mnogim narodnim običajima, a završava polnoćkom kada uz brujanje crkvenih zvona se mogu čuti stare hrvatske popijevke ”Narod nam se kralj nebeski”.

Koji su običaji širom Hrvatske u obilježavanju proslave Božića?

- U dalmatinskim Poljicama, recimo, domaćin uvečer pozdravlja ukućane ”Valjen Isus i Marija, na dobro vam došla Badnja večer”. Članovi obitelji odgovaraju ”i van”, a domaćin uzima mjericu pšenice koju sije po slami po kući i govori ”Obilato, gobinato, rodila, plodila, po drvetu i kamenu”.

A kako je u okolici Zagreba?

- Kućedomaćin pozdravlja ”Daj vam Bog picekov, purekov, ždrebegov, pajcekov, mujcekov, haličov, kruha i Božjeg mira, pune škrinje žita, pune largve vina, mira i blagoslova najviše”. U Slavoniji na Badnjak domaćin govori ”kobile vam se ždrebile, krave vam se telile, ovce se janjile, kokoši nesle jaja i legle se”. U kraju oko Imotskog domaćin na Badnjak čestita ukućanima riječima ”U čas dobar, u ime Isusovo: Bože blagoslovi naša polja, vrtle, vinograde, marvu i sve koteće i leteće”.

Odakle običaj da se na Badnjak na najistaknutijem mjestu u stanu postavlja božićno drvce?

- Božićno drvce podsjeća na drvo u raju zemaljskom s kojeg je Adamu i Evi bilo zabranjeno jesti, a Isus je pravo stablo života. Darovi kojima se to stablo kiti podsjećaju na darove koje nam je svojim rođenjem donio krist. Unošenje i kićenje božićnog drvca u naše je krajeve došlo u šesnaestom stoljeću pod utjecajem njemačkih božićnih običaja.