EKSKLUZIVNO: STROGO ČUVANI DOKUMENT Doznajte gdje rade najbolji hrvatski znanstvenici

Dogodili se u Hrvatskoj neka prirodna nepogoda, poput velikog požara koji bi poharao naše šume, ne moramo se brinuti da ih nećemo moći ponovno zasaditi.

Hrvatska od nedavno ima banku šumskog sjemena. Ogromna hala s hladnjačama u kojima se čuvaju vrijedne biljke nalazi se u Hrvatskom šumarskom institutu.

O radu tog instituta znalo se vrlo malo. Sve dok strani stručnjaci nisu pročešljali rad svih naših javnih instituta.

Prema ocjenama tih stručnjaka, upravo je Hrvatski šumarski institut među najboljima, skupa s Poljoprivrednim instituom iz Osijeka, Institutom za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, te Institutom za javne financije iz Zagreba. Oni su svi ocijenjeni vrlo dobrim ocjenama.

Institut, koji je kao Zavod za četinjače osnovan još 1961. nalazi se u Jastrebarskom, 30-ak kilometara od Zagreba. Na površini od 29 hektara prostire se ogroman rasadnik s bezbroj biljaka, te tri zgrade u kojima se nalaze uredi, alaboratoriji i istraživački centri. Na Institutu, kojeg vodi Dijana Vuletić, rade obrazovani i mladi stručnjaci. Oni objavljuju radove u priznatim časopisima, rade na međunarodnim projektima, kvaliteta znanstvenih istraživanjima im je iznadprosječna, a svoje usluge nude tržištu, pa tako za određeni dio djelatnika zarađuju plaće.

- Ekipa je mlada, imamo dobru međunarodnu suradnju, stalno sudjelujemo u natječajima, dobivamo europske projekte i zato smo valjda dobro ocijenjeni - govori nam ravnateljica.

Institut ima 85 zaposlenih. Godišnji proračun im je nešto manji od 20 milijuna kuna, a gotovo polovicu zarade na tržištu.

Osim što su od Ministarstva poljoprivrde dobili novac za uspostavu banke sjemena, nedavno su i obnovili laboratorije, a iz Fonda za zaštitu okoliša uspjeli su izvući sredstva za energetsku učinkovitost, pa sada imaju novu kotlovnicu i peć na pelete, te nove prozore čime štede i energiju. Institut je i član Europskog šumarskog instituta, gdje jako dobro kotiraju.

Hrvoje Marjanović, predstojnik Zavoda za uređivanje šuma i šumarsku ekonomiku, već 12 godina radi na ovom institutu. Viši je znanstveni suradnik s plaćom od oko 9000 kuna. Trenutno radi na projektu praćenja kruženja ugljika u šumi.

Njegova kolegica, Dinka Matošević pak radi na projektu čuvanja šuma od nametnika. Ona je na institutu već 22 godine, viši je znanstveni suradnik i radi na Zavodu za zaštitu šuma i lovno gospodarstvo.

- Mi smo prepoznali i svoje slabosti i odličili da ćemo raditi na tome i biti bolji. Moramo što više objavljivati znanstvenih radova, jer to je ono što nas čini znanstvenicima - kaže.

Na posao moraju doći svaki dan, za razliku od nekih njihovih kolega s drugih instituta. Nekada rade i subotom ako je riječ o pokusu koji se ne smije prekidati.

Često posao nose i kući, nerijetko su i na terenu, u šumama, a vezani su i za rad u laboratorijima. Dinka sada upravo radi na projektu suzbijanja kestenove ose šiškarice, nametnika koji se iz Kine proširio po Hrvatskoj i prijeti uništenju pitomog kestena.

- U Italiji su ispustili jednog drugog kukca koji uništava tu osu i rezultati su izvrsni. Sada mi to pokušavamo i kod nas napraviti - kaže.

Među institutima koji se izdvajaju vrlo dobrim ocjenama je i Institut za oceanografiju i ribarstvo Split. Oni skupa s Poljoprivrednim institutom iz Osijeka dijele prvo mjesto sa srednjom ocjenom 4,15. Oni istodobno imaju i najveći međunarodni utjecaj s ocjenom 4,17.

Taj Institut, s 38 znanstvenika, u svih šest kategorija, na osnovi kojih se procijenjuje međunarodni utjecaj, ocijenjen je s četvorkama, peticama i jednom trojkom.

Zanimljivo je pritom da je IZOR ocjenjen peticom i za mehanizam privlačenja stranih doktoranada i znanstvenika u čemu su svi ostali hrvatski instituti izrazito loše prošli.

- Uljepšali ste mi dan ovom viješću - iznenadio se ravnatelj IZOR-a Nedo Vrgoč kada smo ga nazvali da mu priopćimo sretnu vijest.

- Rezultatima smo zadovoljni, a to je posljedica dugogodišnjeg rada - kaže Vrgoč.

- Mi imamo dobru suradnju s gospodarstvom i s ministarstvima, izdajemo časopis koji je jedan od najkavlitetnijih na polju prirodnih znanosti, većina djelatnika radi i na fakultetima, naši su znanstvenici dobitnici državnih nagrada - tumači ravnatelj.

Sa ocjenom 4,15 u vrhu je i Poljoprivredni institut iz Osijeka. Prema međunarodnoj evaluaciji, kvalitetom znanstvenih istraživanja ovaj institut prednjači te ima i veliku produktivnost i utjecaj na gospodarstvo. Srednja ocjena produktivnosti Poljoprivrednog instituta u Osijeku iznosi 4,57, a utjecaj na gospodarstvo 4,75.

Prema ocjenama stranih evaluatora, najveća hrvatska znanstvena kuća, Institut Ruđer Bošković iz Zagreba pak ima slab međunarodni utjecaj; na osnovi dostupnih elemenata srednja ocjena iznosi 2,67.

- Mi smo prihvatili rezultate i već smo nešto počeli mijenjati. Ali bilo bi dobro da ubuduće nema razlike u kriterijima i da isti evaluatori rade procjene. Oni to sada rade po europskim standardima, a po tim standardima mi smo solidni - kaže ravnatelj Ruđera, Tome Antičić.

Na sličnom je tragu razmišljanja i naš znanstvenik Boris Lenhard, profesor na Imperial College London, koji kaže da su ocjene više-manje objektivne, ali da instituti nisu ocijenjivani po ujednačenim kriterijima.

- Poznat mi je, na primjer, rad Instituta za oceanografiju i ribarstvo. Oni imaju nekoliko odličnih znanstvenika, ali svakako ne zaslužuju tako dobre ocjene. Neki su, dakle, instituti ispali vrhunski po ovoj međunarodnoj evaluaciji, a to nisu. A Ruđeru su očito sudili strože nego društvenim institutima. To, međutim, sugerira i to da na Ruđeru ima određeni postotak vrlo kvalitetnih znanstvenika, ali i dio ispodprosječnih koji su se tu nakupili s godinama i kojim nitko ništa ne može - upozorava.

Najslabiji utjecaj na međunarodnom planu imaju Institut za migracije i narodnosti (IMIN) kome su strani evaluatori dodijelili jedinicu u svim kategorijama, Institut za poljoprivredu i turizam iz Poreča (1,33), Arheološki institut (1,5) i Institut društvenih znanosti Ivo Pilar iz Zagreba (1,67).

Visoku produktivnost znanstvenog istraživanja pokazuje i Institut za javne financije iz Zagreba (4,17) koji ima i solidan utjecaj na gospodarstvo (3,67). Također, solidnu produktivnost pokazuje i Institut za društvena istraživanja (3,83) koji ima i visok utjecaj na gospodarstvo (4,4).

Kada se gleda koliko znanstvenika predaje na fakultetima i prenosi znanje i rezultate istraživanja, prednjače Institut za etnologiju i folkoristiku, Ekonomski institut iz Zagreba te Poljoprivredni institut iz Osijeka s ocjenom 5,0. No, ono što zabrinjava jest da većina instituta ima loše ocjene kad je riječ o međunarodnom utjecaju (2,49), kvaliteti znanstvenog istraživanja (2,82) te upravljačkoj strukturi (2,95).

- Ove ocjene pokazuju da se naši instituti bave lošom znanošću, loše su rukovođeni, te za njih nije nitko čuo tamo gdje bi trebao čuti, a to je međunarodna znanstvena javnost.

Premda je moguće očekivati da će po dobrom običaju krenuti osporavanje ovih rezultata, možda je utješno u svemu da je ovo međunarodno vrednovanje možda pokazalo čak i bolju sliku, nego što je vjerojatno stvarno stanje stvari. Stoga je potrebno dobivenim rezultatima pristupiti s krajnjom dozom ozbiljnosti - smatra jedan naš cijenjeni znanstvenik koji je analizirao rezultate.

On kaže da su se naši instituti dosad uglavnom usmjeravali uskoj znanstvenoj zajednici koja djeluje u Hrvatskoj, objavljivali radove na hrvatskom jeziku, bez prevelike želje za nadmetanjem s drugim znanstvenicima koji su relevantni.

- Postupak recenziranja je dvojben i pun prijateljskih gesti i ustupaka ili općenito potrebe ‘da se ne zamjeri’. Hrvatski znanstvenici vođeni takvom praksom još uvijek nisu uspjeli priključiti se međunarodnim znanstvenim strujanjima. Ono što je možda od toga još više poražavajuće je da dio instituta nije niti usmjeren prema međunarodnim usporedbama. Instituti se, jednostavnim rječnikom, bave temama koje ili nikoga ne interesiraju izvan Hrvatske ili su svojom kvalitetom tako loše da se mogu smatrati svjetski nezanimljivim i irelevantnim - kaže znanstvenik.

Cjelokupan postupak odabira mladih istraživača te kasnije prohodnosti i promaknuća kroz sustav je nedovoljno kompetitivan, kaže naš drugi sugovornik, te je “bio usmjeren na prosječnost, a ne na izvrsnost”.

- Znanstveni instituti nisu u stanju objaviti rezultate svoga rada u časopisima koji se smatraju znanstvenim vrhom. Osuđeni su na objavljivanje u hrvatskim časopisima gdje se vrlo često postupak recenziranja svodi na međusobne ustupke i usluge- iznosi naš sugovornik.

Ova evaluacija pokazala je i jednu značajnu spoznaju, o kojoj se do sada nije previše raspravljalo u Hrvatskoj. Kvaliteta upravljanja javnim institutima je po svemu sudeći nedovoljno dobra i poziva na žurnu intervenciju.

Kao što su pokazali rezultati, to je jedan od najlošije ocijenjenih aspekata rada instituta.

Ocjene međunarodnih stručnjaka nisu konačne, a Jutarnji od 25 analziiranih instituta ima podatke za njih 16. Sada se, kako nam je to rekla Jasmina Havranek ravnateljica Agencije za znanost i visoko obrazovanje, očekuju i očitovanja samih instituta.

- Evaluacije naših instituta u procesu reakreditacije su jako važne jer pokazuju trenutno stanje u njima. Također, preporuke stranih evaluatora našim institutima vrlo su korisne jer ukazuju gdje bi trebalo raditi na popravcima i poboljšaljnjima - rekla je Jasmina Havranek.