EKSKLUZIVNO Najbliži Sanaderoviljudi prvi put otkrivaju detalje njegove dramatične ostavke

Još nas samo nekoliko dana dijeli do okrugle pete obljetnice jednoga od najdramatičnijih događaja u novijoj hrvatskoj politici – neočekivane, a za najveći dio hrvatske političke javnosti i šokantne abdikacije nekadašnjega premijera i predsjednika Hrvatske demokratske zajednice dr. Ive Sanadera. To se, da podsjetim, dogodilo u srijedu 1. srpnja 2009., piše Globus .

Tim sam se povodom sastao s nekolicinom najbliskijih Sanaderovih političkih suradnika i suradnica u ono vrijeme – članova Vlade RH, Hrvatskoga sabora ili, naprosto, najužeg vodstva HDZ-a (kao i stranaka koje su zajedno s HDZ-om sačinjavale tadašnju vladajuću koaliciju). Ono najbitnije što su mi oni, s ove ipak već poveće distancije od čitavih pola desetljeća, ispričali o tom Sanaderovu spektakularnom potezu moglo bi stati u jednu jedinu rečenicu, koja glasi: ne samo da ni danas ne znamo pravu “tajnu 1. srpnja”, nego je, najvjerojatnije, nikada nećemo ni doznati.

Nju će sa sobom, kako se čini, odnijeti u grob sam Ivo Sanader, jednako kao i njegova supruga Mirjana.

Sanaderova nasljednica na položaju hrvatskoga premijera (premijerke) i predsjednika (predsjednice) HDZ-a, Jadranka Kosor, naglasila mi je, u našem razgovoru što smo ga vodili u prostorijama Hrvatskoga sabora:

– Gotovo sam uvjerena da nikada nećemo doznati prave razloge koji su podstakli Sanadera na taj korak. Trebalo bi skupiti puno kamenčića da bi se sklopio taj mozaik – a njega nećemo moći sklopiti iz jednostavnog razloga što nitko nema dovoljno informacija o okolnostima koje su natjerale Sanadera na tu njegovu odluku. Ne vjerujem da se radilo o nekom pritisku jer su na mojim prvim sastancima u Europskoj pučkoj stranci, održanima nakon njegove abdikacije, svi vodeći državnici Europske unije bili u šoku. Ljudi su se naprosto zgražali. Da se radilo o pritisku iz inozemstva, to bi se sigurno rasplelo. Čini se da je to bila izvorna Sanaderova odluka. Ali zašto ju je on donio – na to pitanje najvjerojatnije nikada nećemo odgovoriti.

Vrlo slično rezonira i tadašnja potpredsjednica Vlade RH za unutarnju politiku i predsjednica HSLS-a Đurđa Adlešič, koja mi je, uz ostalo, rekla:

– To može zvučati strašno, ali ako sam Sanader o tome ništa ne bude rekao, onda o pravim razlozima njegove odluke nikada ništa nećemo ni doznati. On prema nikome nije bio prijatelj. Svi smo njemu bili samo kolege s posla, pa čak i Jadranka Kosor – iako smo svi tada mislili da je ona s njim prisna. Možda Luka Bebić nešto zna, ali taj neće reći ni riječi. Ono jedino što bih se ja osobno usudila malo određenije ustvrditi, to je da je Sanader i nakon svoje abdikacije imao namjeru ostati u politici. U to sam gotovo sigurna. To definitivno nije bio “zbogom” nego “doviđenja” – a tako se Sanader, uostalom, i izrazio pred novinarima na pressici održanoj 1. srpnja 2009. Rekao im je baš tako: “Doviđenja!” Jedna sam od onih koji misle da se Sanader već tada namjeravao vratiti, prije ili kasnije, kao kakav spasitelj. Nešto se bilo dogodilo, to nije bio planirani odlazak zauvijek...

A pravi odgovor na tajnu Sanaderove abdikacije nema, čak ni danas, niti jedan od njegovih najbliskijih prijatelja iz onih vremena – nekadašnji zastupnik Hrvatskoga sabora i kazališni redatelj Petar Selem. Kao svoj vlastiti odgovor na to pitanje ponudio mi je naziv jedne simfonije američkog kompozitora Charlesa Ivesa, koji glasi – “Pitanje bez odgovora”.

Svejedno, ne treba klonuti i ne treba se unaprijed obeshrabriti (takvo je barem moje mišljenje). Ako već ne znamo ništa (ili gotovo ništa) o pravim razlozima koji su natjerali Ivu Sanadera da napravi takav jedan neviđeni salto mortale, možemo se barem potruditi da, za ovu “jubilarnu” prigodu, sačinimo jednu malo detaljniju rekonstrukciju svih onih događaja i događajčića koji su neposredno prethodili tom njegovu potezu (odnosno toj njegovoj sudbonosnoj odluci). Pa u toj rekonstrukciji, ako je ikako moguće, pokušati uhvatiti i nekoliko nepoznatih detalja koji bi ipak mogli baciti nešto više svjetla na čitavu tu misteriju.

Sama Jadranka Kosor skrenula mi je pažnju na dva vrlo važna događaja. Ili dvije vrlo važne epizode. Prva se zbila – kako mi je rekla – četiri ili pet dana prije obznanjivanja Sanaderove abdikacije. Dakle, četiri ili pet dana uoči 1. srpnja 2009.

– On je mene – kaže Jadranka Kosor – pozvao k sebi u Kozarčevu. Bio je sam, sa svojom suprugom Mirjanom. I tada mi je rekao da će on otići. Bilo je to u večernjim satima. Kada mi je to govorio, činio mi se najmirnijim čovjekom na svijetu. A ja sam bila u neopisivom šoku, pogotovu kada mi je rekao da je odlučio da sam ja ta osoba koja će prikupiti potpise zastupnika Hrvatskoga sabora i zatražiti povjerenje u Saboru kao nova predsjednica Vlade. U prvi mah sam pomislila da će mi Sanader reći da će se kandidirati za predsjednika Republike i da je to pravi razlog njegova povlačenja. No onda je kazao da će se apsolutno povući iz politike.

...

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA