EKSKLUZIVNO Devet hrvatskih bolnica ne zadovoljava normu jerliječnici imaju premalo pacijenata

Jedan hrvatski liječnik u bolnici tijekom godine u prosjeku ima stotinu bolničkih pacijenta i približno 1000 ambulantnih, utvrdio je francuski konzultantski tim Conseil Sante.

Po narudžbi ministra zdravlja Rajka Ostojića, Francuzi su detaljno analizirali sve hrvatske bolnice i njihove odjele kako bi utvrdili i predložili racionalizaciju mreže bolnica. Koji odjeli i koje bolnice su preskupi, koje imaju premalo pacijenata i prevelik su trošak?

Francuski konzultanti utvrdili su da bi jedan bolnički odjel, da bi bio opravdan i efikasan, trebao imati najmanje 665 bolničkih pacijenata godišnje i pet liječnika.

To znači da bi svaki hrvatski liječnik u prosjeku trebao imati 133 bolnička pacijenta svake godine.

Od 64 hrvatske bolnice, devet ih ima manje od 100 pacijenata po liječniku godišnje. To su bolnice u Varaždinu, Vukovaru, Bjelovaru, Sisku te Kliničke bolnice Dubrava, Sveti duh i Klinički bolnički centar Osijek.

Slučaj KB Merkur

U kliničkim bolničkim centrima liječnici u pravilu imaju manji broj pacijenata nego u općim bolnicama jer su slučajevi koje obrađuju teži. U KBC-u Zagreb, Rijeci i Splitu, te u Sestre milosrdnice imaju više od 100 pacijenata, ali u KBC-u Osijek samo 66.

Od općih bolnica najviše bolničkih pacijenta po liječniku ima ona u Gospiću - 342 pacijenta, u Zadru 173, a u Koprivnici 164.

No, u Vukovaru, Bjelovaru i Sisku liječnici imaju samo od 61 do 86 pacijenta svake godine, što znači da ni približno ne zadovoljavaju kriterij od 133 pacijenata po liječniku.

Francuzi u dokumentu Master plan za hrvatske bolnice predlažu da bi za uspostavu nove, racionalnije mreže bolnica trebala nova podjela na četiri zdravstvene regije, i to kontinentalnu Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju te Istru i Kvarner. Cilj je smanjiti trošak u zdravstvu i istodobno povećati kvalitetu i efikasnost.

Opća bolnica Vukovar, na primjer, koja ima manje od 86 pacijenata po liječniku godišnje, prva je u Hrvatskoj po broju zaposlenih po krevetu. U toj je bolnici zaposleno gotovo četvero ljudi (3,58) po jednom krevetu, što, naravno, znači da predstavlja prevelik trošak i premalu korist za pacijente.

KB Dubrava, koja također spada među devet bolnica s najmanje pacijenata po liječniku, istodobno je treća u zemlji s brojem zaposlenih po krevetu (3,09).

Klinička bolnica Merkur ima najnegativnije reference. Drugi su u zemlji po broju zaposlenih po krevetu, i to sa 3,32 radnika na jedan krevet. U toj zagrebačkoj bolnici, koja je u blizini KBC-a Rebro, krevet je ujedno i najskuplji u zemlji i stoji 749.600 kuna.

U KBC-u Split godišnji je trošak po krevetu, na primjer, 427.600 kuna, u KB-u Dubrava 553.000 kuna, a u Općoj bolnici Šibenik 552.900 kuna.

U KB-u Merkur najveći je i trošak boravka u bolnici po pacijentu i iznosi 15.135 kuna. U bolnici Vukovar također je vrlo skup (zbog prevelikog broja liječnika i zaposlenika) i iznosi 14.854 kune po pacijentu.

11 indikatora

KB Merkur ima i previše liječnika po krevetu jer jedan liječnik dolazi na samo 1,3 kreveta. U KBC-u Split ili KBC-u Rijeka jedan liječnik ide na 2,6 kreveta.

Analiza francuskih konzultanata trebala bi biti podloga za promjene koje uključuju moguće integracije nekih ustanova ili odjela, a sve bi se trebalo temeljiti na realnim osnovama čiji bi cilj, svi se nadaju, u konačnici bilo kvalitetnije liječenje i veća dostupnost zdravstvene zaštite.

Ukupno je analizirano 11 indikatora za sve 64 bolnice: od potrošnje do broja zaposlenih, broja pacijenata, kreveta, broja liječnika po krevetu i pacijentu, produljene i palijativne skrbi, psihijatrijske zdravstvene zaštite...

Bolnički limit

Akcijski će se plan reorganizacije bolnica testirati pilot-projektom u samo jednoj zdravstvenoj regiji, i to Slavoniji, gdje ima najviše bolničkih ustanova po stanovniku.

Autori Master plana bolnica analizirali su i način njihova financiranja i zapravo istaknuli ono što muči sve ustanove i njihove ravnatelje, a to je tzv. bolnički limit.

Zašto rade malo

Naime, konzultanti kažu kako se bolnice financiraju na temelju povijesnog limita i prema učinjenim uslugama. No, problem nastaje kad obave previše posla jer onda upadaju u gubitke.

Rezultat je da bolnice rade manje nego što to objektivno prema broju zaposlenih i broju kreveta mogu. Upravo su zato i liste čekanja sve duže, a istodobno ni jedna državna bolnica nema iskorištenost kreveta sto posto, već se ona kreće između 50 i 95 posto.

Najviše bolničkih pacijenta liječi se u KBC-u Zagreb, 73.942 godišnje, a po kapacitetu mogao bi imati dvadesetak posto veću iskorištenost kreveta. Opće bolnice imaju još manju iskorištenost kreveta nego klinički bolnički centri, što je bilo i očekivano jer su njihovi proračuni još tanji i financiranje je problematično.

Sve promjene u bolničkom sustavu trebale bi se, zaključuju francuski konzultanti, raditi postupno.