Granica je na prvom katu. Ona je imaginarna, nema baš čuvara koji je osiguravaju, ali je prešutni dogovor da se dobro zna tko će kad se popne na kat krenuti lijevo, a tko desno. Onaj tko je krenuo desno, gleda na crni atrij. Onaj tko je krenuo na suprotnu, lijevu stranu, divi se sobama redom nazvanim prema povijesnim ličnostima, plavom salonu i velikom atriju.
Njih dvojica u zgradu su ušli zajedno, a udaljenost između njihovih ureda nije velika. Iznosi točno 93 koraka. Ipak, danas jedva da se vide. Stepenicama se s njima popeo još jedan. On je na drugom katu, točno iznad onoga koji je krenuo desno. Gotovo svakodnevno boravi u uredu onog koji gleda na veliki atrij, dok onoga koji gleda na crni atrij - izbjegava.
Ta trojica nisu sami. Imaju ljude kojima vjeruju, i njih su posjeli oko sebe ili u onaj kut zgrade koji kontroliraju njihovi protivnici. Svaki od njih ima vlastito osiguranje. Ni oni više ne sjede zajedno. Ima i onih koji su tu došli mnogo ranije. Priznaju, ovakvu situaciju još nisu doživjeli.
Dobro došli u Banske dvore, na Trg svetog Marka broj 2, na mjesto koje su nekad nazivali hrvatski centar moći, a koje je danas mjesto blokovskih podjela, dvorskih intriga i savršena kulisa za neku buduću igru prijestolja.
Jutarnji list dobio je uvid u precizan presjek zgrade Vlade, kao i točna mjesta na kojima tijekom svog radnog dana borave premijer Tihomir Orešković, prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko i potpredsjednik Vlade Božo Petrov. Osim toga, doznali smo i kako su raspoređeni njihovi najbliži suradnici, gdje se sastaju, u kojim uredima razgovaraju, gdje se odmaraju.
Otvorena vrata
Za razliku od Downing Streeta, u kojemu stoluje britanski premijer, ili Bijele kuće u kojoj živi američki predsjednik Barack Obama s obitelji, gdje mogu ući građani kroz razne ture koje se organiziraju, ili barem upoznati te institucije virtualnom šetnjom na službenim web stranicama, Banski dvori za javnost su zatvoreni još od vremena kad je premijer bio Ivica Račan.
Na njegovu inicijativu u listopadu 2000. godine građani su mogli ući u Banske dvore, a prvi domaćin građanima bio je upravo tadašnji premijer. Nakon Račana, Banski dvori, za razliku od zgrade Hrvatskoga sabora, koja jednom godišnje ima dane otvorenih vrata, više nisu bili otvoreni za javnost.
Prema onome što je Jutarnji dobio na uvid, glavni politički sudionici Vlade koji se ne mogu jasno dogovoriti oko pitanja šefa SOA-e, arbitraže Ina-MOL, imenovanja zamjenika ministara, poreznog Uskoka, lako su se dogovorili oko sjedenja u Banskim dvorima. Tako je ta povijesna zgrada u ovom sazivu Vlade podijeljena na tri bloka - jedan pripada Oreškoviću, jedan Karamarku, a jedan Petrovu.
Orešković kontrolira prvi kat na južnom dijelu zgrade gdje je smješten njegov uži tim, a u istom dijelu zgrade, ali na drugom katu, točno iznad premijerskog ureda, njegovi su posebni savjetnici poput Jakše Puljiza i Stijepe Bartulice, koji za svoj rad primaju mjesečnu plaću od oko 16 tisuća kuna bruto. Karamarko kontrolira prvi kat na sjevernom dijelu zgrade. Uz njega sjede Ana Kosec, kao šefica kabineta prvog potpredsjednika, a nešto niže u hodniku njegovi su posebni savjetnici Dražen Muhar, Martin Pastuović, Damir Jugo i Ivan Baketa.
Skladište za knjige
Jedino Pastuović ima mjesečnu naknadu od 8 tisuća kuna neto. Božo Petrov nalazi se na drugom katu, točno iznad Karamarkovih ljudi. Nakon odlaska Ivice Relkovića, ostao je na jednom savjetniku Deanu Sinkoviću. I on ima 8 tisuća kuna mjesečna primanja. Nedavno im se navodno pridružila i tajnica.
- Možda je i bolje da su podijeljeni. Da se ne vide. Nedavno su dva djelatnika skoro u zemlju propali kad su vidjeli da se u hodniku zgrade Vlade svađaju Petrov i Karamarko. Bilo je zaista neugodno - kaže nam jedan sugovornik koji je zaposlen u Vladi. Dok su njih dvojica na sjeveru, premijer Orešković koristi ured na južnom krilu zgrade.
Radi se o uredu koji su koristili svi dosadašnji premijeri, i gleda na Freudenreichovu ulicu. Njegov ured, osim radnog dijela, ima i prostor za sastanke, a odmah do ureda nalazi se soba za odmor premijera s kupaonicom. - Od te sobe za odmor napravila sam skladište za svoje knjige - kaže bivša premijerka Jadranka Kosor. Znala je, kaže, koristiti kupaonicu jer zbog dnevnih obaveza nije uvijek stigla kući, pripremiti se za večernje obaveze.
Neki naši sugovornici kažu kako je navodno tu sobu za odmor u više navrata koristio i bivši premijer Milanović. Premijerov ured nalazi se između njegove tajnice i sobe koju koristi predstojnik Ureda premijera Neven Zelić. Odmah do njega je njegova tajnica, a u istoj prostoriji sjedi i Davor Huić, koji je premijerov savjetnik za unutarnju politiku i koji također radi za mjesečnu naknadu od 8 tisuća kuna neto. Pored njih je zamjenik šefa kabineta premijera Tomislav Pokaz, čiji ured samo čajna kuhinja dijeli od glasnogovornice Vlade Sunčane Glavak. Zelić, Pokaz i Glavak državni su dužnosnici i njihova mjesečna plaća je između 20 i 22 tisuće kuna bruto.
Premijerova kupaonica
Cijeli Oreškovićev blok gleda na veliki atrij, jedan od dva atrija koji se nalazi unutar dvora. U taj atrij pala je bomba za vrijeme granatiranja 1991. Na drugoj strani zgrade, desno od stepenica koje iz prizemlja vode prema prvom katu, nalazi se Karamarkov tim.
Kao prvi potpredsjednik Vlade, Karamarko koristi ured u kojemu je za vrijeme NDH stolovao poglavnik Ante Pavelić. Radi se o uredu koji se nalazi u sjevernom krilu zgradu. Posljednji premijer koji je nakratko koristio taj ured bio je Nikica Valentić. U njemu su bili uglavnom potpredsjednici Vlada. Koristila ga je Ljerka Mintas Hodak, Goran Granić, Neven Mimica, a prije Karamarka u njemu je boravio Ranko Ostojić.
- Htjeli su ga i Vesna Pusić i Branko Grčić, no Ostojić ga je uzeo za sebe. Za razliku od Karamarka, on u Banskim dvorima nije imao svoj kabinet, nego je taj ured koristio kao radnu sobu dok je bio na sastancima u Vladi - kaže jedan sadašnji zaposlenik u zgradi Vlade.
Kao i Oreškovićev, Karamarkov ured ima dio za odmor i kupaonicu, ali i predsoblje te sobu za sastanke. Njegov ured od Oreškovićeva udaljen je hodnikom dugačkim gotovo stotinjak metara, i iz kojeg se ulazi u nekoliko soba za sastanke koje gledaju prema crkvi sv. Marka. Tako bi Karamarko do Oreškovićeva ureda trebao proći pokraj četiri takve manje sobe i pokraj plavog salona u kojemu se strani gosti upisuju u zlatne knjige i koje premijer koristi za televizijske intervjue uživo. Poslije toga je dvorana bana Jelačića, gdje se održavaju sjednice Vlade, do koje je pak, dvorana hrvatskih banova u kojoj se održava uži kabinet Vlade.
- Sastanke Oreškovića, Karamarka i Petrova muka je slušati. Petrov opstruira Karamarka gdje god stigne. Karamarko kaže da na neki prijedlog, Petrov odmah kaže ne. Muka - kaže nam naš izvor. Drugi, pak, tvrde kako se Karamarko premijeru Oreškoviću uopće ne javlja na telefon. - Izbjegava ga koliko može. Uopće ga ne cijeni nakon slučaja Lozančić - kaže drugi.
U Linićevom uredu
- Ovo je prvi put u povijesti hrvatskih Vlada da imamo takvu podjelu unutar Banskih dvora. Kakve god bile prijašnje Vlade, znao se red. Kad bi se i svađali, svađali bi se iza zatvorenih vrata. To je moglo procuriti u javnost, ali barem javnost nije vidjela kako se uživo svađamo. Da postoji red, da postoji čelni čovjek ove tobožnje Vlade, pa zar bi bilo moguće da HDZ-ova ministrica Šikić na otvorenom djelu sjednice Vlade kaže Mostovoj ministrici Alibegović, kako je njen prijedlog populistički, a onda i sama digne ruku za taj prijedlog? To je tužno - zgrožen je jedan bivši ministar.
Drugi naši sugovornici koji imaju iskustva rada u Vladi pitaju se kako točno izgleda radni dan Petrova i Karamarka.
- Oni su potpredsjednici bez resora i bilo bi dobro da javnost sazna kakvi su njihovi dnevni izvještaji o radu. Nikad ključni ljudi Vlade, a tako se vole predstavljati njih dvojica, nisu bili bez ijednog resora. Pa zar su Karamarko i Petrov isto što je bila Bianka Matković u vrijeme Sanadera? Ako je tako, neka kažu. Jedini koji je uistinu mogao biti potpredsjednik Vlade bez resora, bio je Goran Granić, koji je bio zamjenik Račana u pravom smislu te riječi. On je bio filtar kroz koje su prolazile sve odluke, on je diktirao dnevni red Vlade i uistinu imao formalno proceduralnu moć - kaže naš sugovornik koji je radio u Banskim dvorima.
U južnom dijelu, točno iznad premijerskog ureda, je gužva. Iznad premijera, a između Bartulice i Puljiza, sjedi Maja Bogdan, koja je u Banske dvore ušla za vrijeme Milanovića. Odmah do njihovih ureda su Puljizove asistentice. Tu je i kabinet koji je u prošlom mandatu koristio Branko Grčić, a koji je sada prazan.
- U taj ured trebao se doseliti Dragan Lozančić. On je trebao biti savjetnik premijera Oreškovića za diplomatski protokol. No od toga se odustalo - kaže nam naš izvor iz Vlade. Odmah do ureda Bartulice, Bogdan i Puljiza su stepenice i lift koji ih dovodi do premijerskog ureda.
Jedine urede koji uistinu gledaju na veliki atrij na istom katu koriste ostali savjetnici u Vladi koji već dulje rade u Banskim dvorima. Neki od tih savjetnika, koji sjede nedaleko od Oreškovićevih bliskih suradnika, rodbinski su povezani sa HDZ-ovcima, tvrde naši izvori. S drugog kata stepenice vode u prostor koji službenici u nazivaju Golubinjak.
U zgradi Vlade trenutačno radi gotovo 90 ljudi, no ima i onih koje su još uvijek nepopunjene...
Ukleti ured Ante Pavelića
Iako je najbolji, najveći, najudobniji i najprimjereniji za premijera, ured u kojem je stolovao poglavnik Ante Pavelić u širokom su luku izbjegavali svi hrvatski premijeri. Ured je kompletno obložen drvom, i prema nekim procjenama, nalazi se u najboljem dijelu zgrade. U tom uredu Pavelić je primao mnogo goste, a u nekoliko navrata i Miroslava Krležu.
Nakon Pavelića i sloma Nezavisne Države Hrvatske, u vrijeme Jugoslavije, koristio ga je Vladimir Bakarić. Zanimljivo je da se mapa s grbom NDH na pisaćem stolu u poglavnikovom uredu cijelo to vrijeme nije mijenjala u socijalističkoj Hrvatskoj, već je samo grb okrenut na poleđinu. Isto je bilo i 1990. u kabinetu predsjednika Predsjedništva Stipe Mesića.
Banske dvore početkom 19. stoljeća kupila je Zemaljska vlada za 75 tisuća forinti, kao nedovršenu zgradu, od tadašnjeg vlasnika Ivana Kulmera. Nakon toga, do Prvog svjetskog rata u zgradi je stanovalo 16 banova, među ostalim, Josip Jelačić, Levin Rauch, Ivan Mažuranić, Khuen Hedervari. Vlada 1839. kupuje i susjednu baroknu palaču, dograđuje sjeverno krilo i zapadno te tako zatvara kompleks. Za vrijeme bana Nikole Tomašića u dvoranu za primanje postavljeni su portreti hrvatskih banova, a dvori su kasnije preuređivali i za potrebe kralja Aleksandra i kraljice Marije Karađorđević.
Prije NDH, zidove Banskih dvora krasili su portreti obitelji Karađorđević, koji su uspostavom NDH poskidani, a na zidove su ponovno obješeni portreti hrvatskih banova.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....