STATISTIČKA LAKIROVKA

DZS objavio kako je sve u redu, a onda su stigli alarmantni podaci Eurostata: ‘Nizozemci i Hrvati su najgori!‘

Srpanjski podaci Eurostata kažu da su cijene rasle ekstremnih 1,0 posto, što implicira godišnju inflaciju višu od 12 posto. U čemu je ‘kvaka‘?

Trgovina, ilustracija

 Nikolina Vukovic Stipanicev/Cropix

Srpanj je jedan od onih mjeseci u kojem će se za vladajuću koaliciju izvještaj hrvatskog Državnog zavoda za statistiku o inflaciji pokazati kao korisna propaganda jer govori da su cijene u odnosu na lanjski srpanj porasle za 2,3 posto, dok su na mjesečnoj razini ostale na istoj razini. Drugim riječima, naši revni statističari tvrde kako s početkom turističke sezone u Hrvatskoj nije bilo rasta cijena.

Međutim, ako pogledamo podatke koje je jučer objavio Eurostat vidjet ćemo da je godišnja inflacija u srpnju dosegla 3,4 posto, dok su na mjesečnoj razini u srpnju cijene porasle ekstremno visokih 1 posto. Kad bi svaki mjesec cijene rasle po identičnoj stopi od 1 posto, onda bi nakon 12 mjeseci zaključili da imamo ogromnu 12-postotnu inflaciju.

Iako je Hrvatska iza Nizozemske zabilježila drugu najvišu stopu mjesečne inflacije u eurozoni, jučer se nitko živ u Hrvatskoj nije uzbudio zbog Eurostatovih podataka jer tobože statistike DZS-a bolje odražavaju realno stanje. Točno je da hrvatske inflacijske statistike pokazuju niže brojeve od Eurostatovih, ali je vrlo upitno koji brojevi vjerno reprezentiraju kretanje cijena odnosno utjecaj na standard stanovništva. Inzistiranje DZS-a na korištenju neusporedivih podataka doima se kao pokušaj relativiziranja inflacijskog udara na standard stanovništva unazad zadnje tri godine.

image

Tablica Eurostata - inflacija u srpnju

Nema misterije oko toga zbog čega se podaci o inflaciji DZS-a i Eurostata drastično razlikuju. Eurostat, naime, koristi metodologiju harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena (HIPC), dok se DZS oslanja na indeks potrošačkih cijena (IPC). Ključna razlika je u tome što HICP uključuje potrošnju nerezidenata, ali ne uključuje tzv. imputiranu rentu. Metodologija koju koristi Eurostat naziva se ‘harmoniziranom‘ jer omogućuje međunarodne usporedbe između država.

Metodologija koju koristi DZS ne omogućuje usporedbe. Jedna od temeljnih funkcija nacionalnih statistika uz prikupljanje važnih podataka su međunarodne usporedbe. Ako je RH postala članica eurozone, bilo bi logično da usporedbe radi s drugim članicama također koristi HIPC, ali su domaćim statističarima, izgleda, važniji bolji politički dojmovi o kretanju cijena koje donosi IPC jer pokazuju niže stope inflacije. Svi važni europski mediji u pravilu koriste Eurostatove podatke, ali hrvatski statističari i ministri inzistiraju na IPC-u.

Ono što pomalo zabrinjava u podvojenom pristupu DZS-a inflacijskim statistikama (jedno objavljuju u RH, drugo prijavljuju Eurostatu) jest činjenica da sintetizirani ključni statistički podatak ukazuje da više nema značajnog pritiska na rast cijena, dok brojevi koji otkrivaju utjecaj pojedinih komponenti također kao da poručuju da sve ide kako treba, inflacija se smiruje... Tako u RH imamo situaciju da nam državni statističari brojevima poručuju da je više-manje sve OK jer je inflacija u srpnju ostala na istoj mjesečnoj razini kao što je bila u lipnju, ali nam istodobno kažu da je na mjesečnoj razini komponenta Energija poskupjela 2,0 posto, Usluge 1,9 posto te Hrana i piće za 0,2 posto.

To da su cijene u RH prema DZS-u ostale "ravne" možemo zahvaliti navodno zabilježenom padu cijena u komponenti Industrijski neprehrambeni proizvodi za čak 3,2 posto. Intrigantno da su statističari utvrdili ogromni pad cijena u srpnju u odnosu na lipanj od 3,2 posto. Taj podatak čak ukazuje da na tržištu postoje kompanije ili trgovine koje panično spuštaju cijene.

U osnovi se oba indeksa IPC i HIPC baziraju na probranoj košarici dobara i usluga, a DZS uporno tvrdi da je IPC puno bolji jer pokazuje promjene cijena dobara i usluga "koje u tijeku vremena nabavlja, koristi se njima ili ih plaća referentno stanovništvo (privatna kućanstva) radi potrošnje". Tumačenje ove rečenice sa službene stanice DZS-a prepuštamo čitateljima. U osnovi Eurostatov HIPC obuhvaća sve to, ali i "ukupnu potrošnju institucionalnih kućanstava i nerezidenata na ekonomskom teritoriju i ta potrošnja nije uključena u nacionalni indeks potrošačkih cijena".

Potpuno je nejasno zbog čega DZS ignorira važnost međunarodnih statističkih usporedbi. Eurozona trenutačno ima 20 članica. Ako bi primjenjivali DZS-ov IPC kao mjeru koja ublažava inflaciju, onda ne bi primijetili uznemirujući podatak sa stranica Eurostata prema kojima čak osam članica eurozone u lipnju ima negativnu stopu mjesečne inflacije, dok je RH uz Nizozemsku i Cipar usamljena država s ekstremno visokom inflacijskom stopom na mjesečnoj razini.

S obzirom da Europska središnja banka praktično navija za spuštanje kamatnih stopa, Hrvatska će kao država koja je prepustila monetarnu suverenost ESB-u, ostati bez protuinflacijske zaštite.

Bilo kako bilo, i narednim danima možete očekivati da visoki hrvatski dužnosnici tumačiti da je stanje odlično jer je sezona iznova fantastična, a mjesečna inflacija ne postoji. Doduše, tu idilu pomalo kvari Eurostat jer nam kaže da je mjesečna inflacija enormnih 1,0 posto, među najvišima u eurozoni. Bloomberg u svom izvješću temeljem podatka Eurostata tvrdi da je inflacija u eurozoni iznenadila prognostičare, koji su očekivali pad umjesto rasta, a takav zaključak temelji na HIPC metodologiji Eurostata koji očitavaju inflaciju u eurozoni od 2,6 posto na mjesečnoj razini te točno 0,0 posto na mjesečnoj razini.

Hrvatski pak IPC govori da nam je godišnja inflacija niža nego eurozoni te iznosi 2,3 posto, dok je mjesečna inflacija također na nuli. Kad netko drugi u EU gleda podatke Eurostata, onda sigurno ne misli da je prema rastu cijena Hrvatska negdje točno u "zlatnoj sredini" jer vidi podatke koji govore o rastu cijena od 3,4 posto na godišnjoj razini te ekstremnih 1,0 posto na mjesečnoj razini.

DZS već dugo objašnjava da su podaci prema IPC-u realniji, ali ne mogu reći da su usporedbe s drugim članicama eurozone realne ako koristimo IPC. Što je tu onda realno, a što nije? Vjerojatno će se i hrvatski državni statističari složiti da je Hrvatska jedna od najteže pogođenih članica jednostavno zbog toga što je među 2-3 najsiromašnije.

Inzistiranje na uporabi IPC-a umjesto HIPC-a kako bi, valjda, mirnije spavali iako trošimo sve više na sve manje, može se opisati kao nostalgija za onim što smo u SFRJ nazivali lakirovka, ali su to ipak bila neka druga, nedemokratska vremena.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. studeni 2024 18:28