Ni jedno državno poduzeće nije ispunilo plan investicija za 2012. koji je usvojila Vlada. Najveći investitor trebao je biti HEP, no ulaganja (TE Sisak, TE Plomin, Ombla i drugi projekti) od 44 milijuna eura - stoje. Razlozi? Ili kašnjenje u planiranoj dinamici zbog dugotrajnog ishođenja studije utjecaja na okoliš, ili kašnjenje isporuke opreme stranih dobavljača, ili neriješeni imovinsko-pravni odnosi, ili ponavljanje postupaka javne nabave.
U HAC-u stoje radovi vrijedni 103 milijuna eura. I oni imaju probleme kao HEP. Investirati se trebalo i kroz projekt Energetske obnove zgrada javnog sektora težak 149,6 milijuna kuna. Do danas je realizirano pet ugovora, vrijednih 13,7 milijuna kuna.
Oko 320 milijuna eura vrijednost je radova u projektima Javno-privatnog partnerstva. Bila je planirana gradnja četiriju škola u Dubrovniku vrijednih 190 milijuna kuna. No, uskoro se od dvije odustalo. Za gradnju četiriju škola u Istri i devet u Varaždinskoj županiji, vrijednih 315 milijuna kuna, još se čeka niz suglasnosti.
Tako u kratkim crtama danas izgledaju investicije u Hrvatskoj prema registru objavljenom na stranicama Centra za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (CEI). Prije točno godinu dana tadašnji prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić osnovao je CEI i za šefove odredio Dragana Marčinka, Antu Ramljaka, Marka Lončarevića i Josipa Boraka. Njihova misija trebala je biti razvoj energetskog sektora kroz stabilan rast, optimizaciju poslovanja i realizaciju strateških projekata, a njihova vizija trebala je biti stručna podrška u realizaciji strateških projekata i investicija u roku.
Jedan od prvih projekata Centra bila je nabava limuzina vrijednih 1,5 milijuna kuna. Investicija nije bilo.
O smislu postojanja CEI-ja razgovarali smo s predsjednikom Uprave Draganom Marčinkom, bivšim prvim čovjekom Đure Đakovića, Belja i direktorom PIK-a Vrbovec.
HEP-ovi problemi
Kakav je plan za 2013., ali i za razdoblje nakon toga?
- Plan za 2013. još je nerevidiran, ali želja je 1,9 milijardi eura investicija javnih poduzeća, bez Ine. Što se dalje budućnosti tiče, tvrtke su dale planove, ima ih oko 180 i teški su oko 160 milijardi kuna. Mi trebamo vidjeti održivost, dinamiku i financiranje tih projekata i, gdje je to moguće, uključiti privatnog partnera. Želimo napraviti katalog investicija u koji bismo stavili sve projekte koje je moguće razvijati u Hrvatskoj.
Želje su 1,9 milijardi eura. Koje će tvrtke biti nositelji tih projekata?
- To se prije svega odnosi na energetski sektor, Janaf, Plinacro i HEP. Zatim HAC, HC i HŽ, pa Šume i Vode.
Postoji li danas u Hrvatskoj projekt čija će investicija ući u plan i koji bi ove godine mogao biti završen?
- To nisu projekti koji su ugovoreni u zadnjih šest mjeseci. Većina je prije ugovorena. Za HEP je najveći projekt Zakučac, za HAC dionica do Ploča, za Hrvatske ceste most preko Save u Slavoniji. No, ti su projekti u zastoju.
Zašto?
- Negdje izvođači ne mogu dovršiti posao, negdje nije otkupljeno sve zemljište.
Je li završen ijedan projekt koji su javna poduzeća, poput HEP-a i Janafa, najavila?
- Zakučac je projekt koji traje godinama i u fazi je realizacije. Kod velikog projekta ne možete govoriti da on započne lani i bude gotov ove godine. Svi veliki projekti koji su započeti lani još su u papirima ili u fazi projektiranja, javne nabave ili ugovaranja.
Zašto je to tako? Pa HEP-ovi projekti poput Omble traju desetljećima.
- Što se tiče Omble, to nije ni na HEP-u, ni na CEI-ju. To je strateška odluka o kojoj će odlučivati struka... Uključuju se zeleni, mediji, banke, konzultanti, znanost, struka i onda dolazimo do ukupnog ozračja u Hrvatskoj. Kakva je onda sigurnost investitora da će, kada nešto pokrene, to doista i dovršiti? Tko ima pravo i s kojim argumentima zaustavljati projekt? Kad danas pogledate, nećemo golf na Srđu, nećemo vjetroelektrane u Fužinama, mi ništa nećemo! Onda se javlja i problem kako realizirati investicije. To je ono što moramo promijeniti.
Radi li CEI na tim promjenama?
- Mali smo i nemamo tu moć. Vlada i ministri to dovoljno govore. Investicije su nužnost. Možda neće napraviti gospodarski zaokret, ali su bitan stup da se gospodarstvo pokrene. A mi i taj stup polako ljuljamo.
Priprema tendera
Kad smo kod javne nabave, jedan od prvih javnih natječaja Centra bio je natječaj za aute, A6 limuzine vrijedne 1,5 milijuna kuna.
- Naš prvi natječaj bio je za konzultante za Javno-privatno partnerstvo. A ovo drugo neću komentirati.
Zašto?
- To nije smisao CEI-ja.
Posljednji ugovor vrijedan 20 milijuna kuna sklopili ste sa 11 odvjetničkih društava, a riječ je o pravnom savjetovanju. Zašto?
- Ugovor nije obavezujući i ako ne budemo trebali te usluge, nećemo ga konzumirati.
Rekli ste da je CEI malen. Spominjalo se da ste na početku imali 14 zaposlenih, a da ih danas imate 28. Neki kažu da je zapošljavanje vaš jedini uspjeh.
- CEI je neprofitna organizacija i nije proračunski korisnik. Imamo Upravu od četiri člana i NO od dva člana, a to su ministri Slavko Linić i Ivan Vrdoljak. CEI ima 27 zaposlenih, i podijeljeni su u tri sektora - investicije, energetika i javnoprivatno partnerstvo. Dva su doktora, tri magistra, 17 VSS. Prosječna je starost 35 godina i mahom su to ljudi iz privatnog sektora, Končara, INGRA-e, KPMG-a, a ja sam došao iz Agrokora..., ljudi s iskustvom i znanjima, i u funkciji smo da nešto napravimo.
Kako se financirate?
- U skladu sa zakonom, u najvećoj mjeri to su naknade za poslove koje radimo. Znači sporazum s ministarstvom, s javnom kompanijom, s Fondom za energetsku učinkovitost i, naravno, po tenderima.
Vi, dakle, imate ugovore s javnim tvrtkama koji vam plaćaju paušal. Koliki su ti paušali?
- To su bile naknade za određene poslove...
Jeste li mjesečno od HEP-a dobivali 1,7 milijuna kuna, a od Plinacra oko 340.000 kuna?
- Mogli bismo reći da su to približne brojke. Naknade o kojima smo govorili bile su za navedene poslove.
Što ste točno za taj novac radili za HEP?
- U početku smo radili analizu njihova poslovanja, strateške planove. Pripremu tendera za Plomin, dokumentacije za HE Senj i Kosinj. Svaki mjesec radili su se izvještaji.
A za Plinacro?
- Analizu, strateške planove i ostale definirane poslove.
Za koga ste još radili?
- To se sada mijenja. Naš je plan ove godine oko 28 milijuna kuna. Izvori financiranja su Ministarstvo gospodarstva i prometa, Fond za okoliš, trgovačka društva i naknade po tenderima za JPP.
Lani ste na raspolaganju imali 14 milijuna kuna. Pisalo se da ste toliko otprilike potrošili na plaće. Koliko odlazi na plaće?
- Primanja zaposlenika CEI-ja u skladu su s primanjima u javnim poduzećima. Dakle, od četiri do 15 tisuća kuna.
Čini mi se da vam je neugodno reći kolika vam je plaća?
- Nije mi neugodno. Čini se da ima važnijih stvari.
Pripreme projekata
Na stranicama ste se pohvalili registrom investicija. Prema registru, gotovo nijedan projekt nije u završnoj fazi. Sve je u zastoju.
- Registar je zamišljen tako da bi ga uskoro trebala imati sva poduzeća te da ti registri budu dostupni javnosti. Cilj je da to imaju i ministarstva i lokalna samouprava. U Registru investicija nema tajni ni skrivanja. Ako neki investitor odustane - odustane. Uzmimo projekte JPP. Lokalna samouprava prijavila je više projekata, a onda se shvatilo da nemaju dovoljan budžet za projekt, da nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi. Mi samo javno govorimo o tome. Projekt je pokrenut, no vidi se u čemu je problem. Na taj način CEI, Vlada, resorna ministarstva, ali i cjelokupna šira javnost imaju uvid u stvarno stanje investicija u Hrvatskoj.
No, ni jedan projekt nije u finišu.
- Od 2006. kroz JPP je napravljeno 12 takvih projekata. Do lani se ništa nije napravilo. Mi smo počeli s pripremanjem i u roku od šest mjeseci napravili projekt od 320 milijuna eura koji ide svojim tokom. Mi smo toliko tenderirali.
Što vi točno radite?
- Za pripremu projekta obavili smo stotinu razgovora i obišli desetke terena. Onda ministarstvima pokažete projekt, a oni kažu što točno žele. Dakle, mi gubimo dva, tri mjeseca da samo vidimo ima li smisla to uopće raditi. Kada sve to vidimo, kontaktiramo ministarstvo i damo naše viđenje. Ako oni daju suglasnost, idemo prema Agenciji za JPP, koja to šalje Ministarsvu financija. Tamo vide može li se to financirati. Sada imamo dva takva projekta, Trg pravde i bolnicu u Popovači, ukupno su vrijedni 195 milijuna eura. Ako nam daju zeleno svjetlo u Ministarstvu financija, tenderi mogu biti raspisani već u travnju. Imamo još šest projekata u pripremi za ovu godinu ili početak iduće.
Jeste li bili na sastanku na kojem je Čačić okupio šefove uprava javnih tvrtki te vas predstavio i poručio direktorima da ste vi dečki koji će im pomoći da realiziraju projekte?
- Čuo sam za sastanak, no na njemu nisam bio i mene Čačić nikome nije predstavio.
Sve smo rekli
Je li vam danas žao što ste prihvatili ovo mjesto? Investicija nema, nema više ni prvog potpredsjednika Vlade? Osjećate li se odgovornim?
- Naša je odgovornost bila da pratimo, promatramo i registriramo. To smo odradili. Predsjednici uprava javnih poduzeća snose odgovornost za poslovanje. Mi smo tu da pomognemo. S druge strane, mi smo imali svoje projekte - JPP i energetska obnova zgrada javnog sektora. Mislim da svi u Hrvatskoj možemo konstatirati da se te investicije jako sporo pokreću i da za to nije kriv ni Marko ni Janko.
Tko je kriv?
- Kriv je sustav. Dakle, Zakon o javnoj nabavi i o imovinsko-pravnim odnosima. Imate takve zakone da je kod gradnje autoceste dobivena građevinska dozvola, izvođač uveden u posao, a da imovinsko-pravni odnosi uopće nisu riješeni.
Govorite li ovo što ste sada rekli i ljudima u Vladi, vašem NO-u, ili bilo kome?
- Naravno! Izvješće o provedenim investicijama mi smo dužni dati Vladi svakih šest mjeseci. To smo sve napisali. Pročitat ću vam: Problemi u realizaciji - rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, dugotrajni postupci javne nabave, neadekvatna priprema strateških projekata, nepostojanje javne baze javnog sektora, kašnjenje izvođača. To imamo za svaki projekt. Javni sektor je nefikasan. Taj javni sektor je neefkasan svugdje u svijetu. Nažalost, nama je bilo potrebno brzo pokretanje.
Jeste li to rekli Čačiću kada vas je imenovao?
- To je sve rečeno.
Javna ovlast
Hoće li se onda promijeniti, recimo, Zakon o javnoj nabavi?
- To više nije samo stvar Hrvatske. Mi smo se prilagodili direktivama EU. Možemo samo napraviti kozmetiku, no zakon se ne može mijenjati i mora se poštovati.
Znači, i dalje će predstavljati problem?
- Da.
Govorite o paradoksu. Želimo da javni sektor pokrene investicije, a kažete da je neefikasan i trom zbog sustava. Ako se ne mogu promijeniti zakoni, za koje vi tvrdite da usporavaju investicije javnih poduzeća, čemu onda služi Centar? Pa vi ste praktično beskorisni.
- Centar ima javnu ovlast da vodi registar svih investicija. Kada uđemo u EU, svako će tražiti stanje investicija, što se napravilo, što nije. Tko će dati te podatke? Mi smo zaduženi da ih dajemo.To je usluga koju radimo za državu. Što se tiče investicija, to najviše moraju gurati uprave poduzeća. Mi smo osnovani za energetski sektor i da svi projekti u tom dijelu budu koordinirani. Da se ne dogodi da se gradi plinovod za Dalmaciju, a da tamo nema krajnjih potrošača i termoelektrane. Pojednostavit ću. Često vam pred kućom kopaju. U jednoj godini istu cestu prekopaju triput. Svako komunalno poduzeće jednom. I svatko radi za sebe. A mi smo ti koji pokušavamo, kada se jednom već raskopa, da se napravi sve što je potrebno. Makar se duže čekalo.
Jeste li to igdje napravili?
- U HEP-u.
Zar ne postoji mogućnost da se to napravi bez vas?
- A tko bi to onda radio? Pa neće ministar ili predsjednik Uprave. Ceste planiraju gradnju. I kroz dio bi trebao ići HEP-ov kabel. Ceste ih o tome ne obavijeste, brinu se za sebe i ne zanimaju ih drugi. Ako ih i obavijeste, onda im iz HEP-a kažu da oni to nemaju u svom planu za ovu godinu. To je razina komunikacije. Mora postajati operativno tijelo.
I to je razlog zbog kojeg Centar postoji?
- Jedan od razloga. Ako se sve to za tri godine iskoordinira i uštima, možda više neće biti potrebe za djelovanjem Centra u tom smislu. Danas ima potrebe za nama.
Mogli smo više
Dakle, vi postojite da napravite red u kući?
- Prije bih rekao da ne bude nereda. Jer, dosad je bilo tako. Evo vam primjer. Investicije Plinacroa su manje. Zašto? Mi smo zaustavili kopanje podzemnog plinovoda s Krka na kopno jer je, prema onim dimenzijama po kojima je pretpostavljen za LNG terminal, potreban puno veći. Da je Plinacro to sad napravio, imali bismo investiciju, ali bismo onda za nekoliko godina, kada krenemo dalje s tim projektom, opet trebali kopati, ponovno trošiti državni novac jer su one prijašnje dimenzije bile male.
Kada bi se mogao smanjiti nered?
- Za dvije godine. Sad oremo na poslu s registrom investicija i kada to obavimo, nered će se smanjiti. Danas svako poduzeće gleda samo sebe. To će biti baza podataka, aplikacija gdje će svatko moći vidjeti i raditi optimalizacije. Uzmite, naprimjer, energetsku obnovu zgrada. Nemate pojma koliko se toga napravilo. Jer dio smo napravili mi, dio regionalne agencije, dio lokalna samouprava. No, nigdje ne postoji podatak koliko je toga učinjeno. Možda je učinjeno mnogo, no mi to ne znamo. Na sve smo adrese sad uputili upit što se napravilo prošle godine, da imamo informaciju.
Jeste li mogli još više?
- Mogao sam napraviti više. Svi smo mogli i možemo napraviti više. Da bismo sami mogli pokrenuli investicije, trebali bismo imati tu vlast i biti iznad svih zakona. A to je nemoguće i mi zakone moramo poštovati.
A čemu onda služi CEI?
- Da objektivno damo informaciju. Do sada nije bilo informacije, ali ni kontrole. Javna poduzeća pružala su otpor jer nisu željela biti u okviru. Zadnji nam je zadatak bio da napravimo optimalizaciju optičke mreže u svim javnim poduzećima. U nju je uloženo više od milijardu kuna, a ne koristi se ni dva posto. Prihodi su oko 20 milijuna kuna, a utrošeno je više od milijardu. To pokazuje koliko smo efikasni. Cilj je to dovesti u funkciju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....