Doktorica znanosti dala odgovor na vječno pitanje: ‘Zašto su neki ljudi meta komaraca, a neki ne?‘

Dr.sc. Ana Klobučar bila je gošća prve epizode nove sezone Topcasta Top Radija. Voditeljica Odjela za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju službe za epidemiologiju pri Nastavnom zavodu za javno zdravstvo ‘Dr. Andrija Štampar‘ dala je odgovor na vječno pitanje „Zašto komarci neke ljude bodu više od drugih?“. Između ostalog, govorila je o tigrastim komarcima i bolestima koje mogu prenijeti, a osvrnula se i na eksperimentalnu fazu suzbijanja komaraca metodom korištenja sterilnih mužjaka koja je podigla dosta prašine.

S komarcima se u Hrvatskoj borimo cijelo ljeto i kako stvari stoje, borit ćemo se i dio jeseni. Najviše nas ugrožava tigrasti tropski komarac. Međutim, u našem području on više ne predstavlja egzotičnu vrstu.

„Tako je. Kod nas je postao udomaćena vrsta na području cijele Hrvatske, ali i južne i jugoistočne Europe i širi svoj areal prema srednjoj Europi, odnosno sjeveru Europe. Ta vrsta kod nas je prisutna gotovo 20 godina i u tih 20 godina invazivno se proširila na području cijele zemlje. Ono što je zanimljivo i vezano za ovu vrstu i što je razlikuje od drugih vrsta komaraca koji su prisutni na našem području jest da je ona aktivna tijekom cijelog dana za razliku od većine vrsta koje su aktivne uglavnom u sumrak i svitanje, neke su aktivne i po noći.“, rekla je doktorica Klobučar.

Kruno Belko i Ana Klobučar

Doktorica je objasnila kako je tigrasti komarac suptropska vrsta koja je u tom području aktivna tijekom cijele godine, a na našem području je razvila način prezimljavanja. Prezimljuje u stadiju jaja, a od proljeća do jeseni aktivna je kroz sve mjesece.

„Razvija se svuda oko nas, u malim, tzv. umjetnim leglima. To su legla koja nastaju kao posljedica aktivnosti ljudi. Razvija se u vodama, kantama i bačvama u kojima čuvamo vodu za zalijevanje u vrtovima koje nisu poklopljene, u slivnicima na ulicama, u gumama, u vazama na grobljima..“, dodala je Klobučar.

Tigrasti komarci prenose bolesti koje nisu autohtone za naše područje, kao što su denga, čikungunja, zika virusna infekcija, objasnila je doktorica. To su, naime, tropske bolesti koje nisu autohtono prisutne na području gdje živimo, u ovome dijelu Europe. Otkrila je Klobučar kako se i te tropske bolesti mogu proširiti kod nas:

„Moguće je da kada osoba otputuje u područja gdje su prisutne te bolesti, tamo se zarazi, vrati se ovdje i takva bolesna i viremična ako ju tigrasti komarac ubode, on je sposoban tada pri povoljnim okolnostima, prvenstveno klime i temperature u svome tijelu množiti taj virus i prenijeti taj virus drugoj osobi.“

Klobučar je opisala i kako provode žurne mjere kako bi se smanjila mogućnost širenja bolesti na drugu osobu:

„Kod nas se provode mjere kada se prijavi importirani slučaj obolijevanja. Ako, primjerice, imamo importiranu dengu, mi kao Zavod za javno zdravstvo dobijemo prijavu te bolesti i postupamo žurno propisujući mjere suzbijanja komaraca na području gdje ta oboljela osoba boravi ili je boravila u vrijeme dok je bila bolesna.“

Ana Klobučar

Top Radio/

O domaćim komarcima je rekla da je to naš uobičajeni komarac koji nas najčešće zujanjem probudi noću. Domaća vrsta komarca prenosi virus zapadnog Nila i usutu virus.

„To su virusi koji su autohtono prisutni na našem području. Rezervari ovih virusa su ptice. Ova vrsta komaraca je primarno ornitofilna, najradije bode ptice, a onda može taj virus prenijeti na ljude. Konji mogu asimptomatski razviti oblik zaraze..“, rekla je Klobučar.

Prije ljeta krenulo se u eksperimentalnu metodu korištenja sterilnih mužjaka u suzbijanju komaraca. O prvoj fazi doktorica je rekla:

„Moram reći da smo jako zadovoljni. Uspješno je prošla prva faza. To je bila pripremna faza. U cijeloj provedbi metode kontrole brojnosti tigrastog komarca mi smo tijekom dva tjedna pustili na području Cvjetnog naselja u Zagrebu po 50.000 sterilnih mužjaka tigrastih komaraca. Ukupno 100.000. To su bili pigmentima obilježeni mužjaci, sterilizirani, uvezli smo ih iz Italije. Ono što je bio naš cilj bilo je vidjeti kako se te laboratorijski uzgojene jedinke ponašaju u prirodnim uvjetima naše urbane zagrebačke sredine. (...) Nakon puštanja imali smo 40 točaka na kojima smo uzorkovali komarce.(...)“

„Cilj nam je bio vidjeti kakva je aktivnost ovih jedinki, lete li, jesu li aktivne i koliko dugo preživljavaju. Mi smo zadovoljni s rezultatima. Aktivnost je bila izvrsna.“, otkrila je Klobučar.

„Što se tiče života jedinki, one žive relativno kratko. Većina jedinki ugne do dva tjedna. (...) Mali broj jedinki je kod nas preživio tri tjedna, nekoliko jedinki čak 26 dana.“, rekla je doktorica i na kraju zaključila: „Obavili smo pripremnu fazu i razmišljamo o koraku dalje.“

Osvrnula se doktorica na netočne cifre cijene programa koje su se pojavljivale u pojedinim medijima.

„Te cifre su vezane za druge programe. Naš program, naše aktivnosti vezane za sterilne komarce se provode u okviru jednog programa koji se zove ‘Program istraživanja i praćenja invazivnih vrsta komaraca na području grada Zagreba‘ . Taj program nama financira Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom i u okviru tog cijelog programa naše aktivnosti vezane za sterilne komarce vrijede oko 10.000 eura, a cijena 100.000 komaraca koje smo kupili i uvezli iz Italije je točno 2.800 eura. Dakle, cifre koje su se pojavljivale u medijima su bile vezane za program suzbijanja komaraca u Zagrebu koji mi ne provodimo.“

Klobučar je odgovorila i na vječno pitanje ‘Zašto neki ljudi budu meta komaraca, a neki ne?“:

„Temeljna tvar, spoj koji privlači komarce je ugljikov dioksid i svi smo više ili manje privlačni komarcima s obzirom na količinu CO2. Međutim, osim ugljikova dioksida tu je i niz drugih spojeva koje mi izlučujemo putem naše kože ili u našem dahu koji više ili manje privlače komarce. Jako važan spoj je mliječna kiselina koju izlučujemo i putem kože. Pogotovo osobe koje su jako aktivne izlučuju veću količinu mliječne kiseline i one su privlačnije komarcima. Bitan spoj oktenol, zatim fenoli, aceton koji se nalazi u našem dahu. Procjenjuje se da se u našem dahu nalazi stotinjak spojeva i svi ti spojevi u kombinaciji, u nekoj smjesi koju mi stvaramo, jesu nešto što privlači komarce. Netko očito izlučuje više nekog od spojeva od druge osobe i time i više utječe na privlačenje komaraca.“