Dogradonačelnica Gline nabrojala kakve sve izgovore država ima za nerad na obnovi: ‘Zadnje su nam rekli da je - zima‘

Branka Bakšić Mitić je glinska dogradonačelnica iz redova srpske nacionalne manjine i humanitarka u udruzi "Ljudi za ljude". I kao političarka i kao volonterka ona radi isto - pomaže svojim sugrađanima, stradalnicima u velikom potresu. Na terenu i među ljudima nije jedino kad spava.

U svojim čestim medijskim istupima prometnula se u snažnu kritičarku rada Stožera za otklanjanje posljedica potresa koji vodi potpredsjednik Vlade Tomo Medved. Na dogovoreni sastanak u Glini kasnila je jer je s europarlamentarcem Predragom Fredom Matićem dijelila poklone djeci u Majskim Poljanama. To isto su Fred i Branka u Poljanama radili 29. prosinca prošle godine.

Od tada je prošla godina. Kako je vi vidite?

- Prva godina od potresa je iza nas, proživjeli smo još 1000 manjih potresa, nije se obnovila nijedna kuća, popravljaju se samo dimnjaci i zabatni zidovi, ali to nije obnova. Dok se mi svađamo oko debljine zidova i modela kuća, mijenjamo zakon - vrijeme ide. Sjetimo se potresa u Skoplju 1963. godine, godinu dana od tog potresa grad je bio obnovljen. Pitala sam državnog tajnika Hanžeka i ministra Horvata zašto obnova ne kreće odmah, a oni kažu - zima je, pa kreće 1. ožujka. Ali, eto, što ne može država, mogu mali ljudi kroz donacije.

Stožer nema informaciju koliko je sagrađeno kuća iz donacije, imate li vi?

- Mi smo ih na području Gline riješili 40, pravili smo one drvene 'Mandićeve' kuće, ili smo kupovali montažne, ili smo iz doniranih sredstava kupovali one sa zelenim naljepnicama koje su se našle na tržištu. U ovom trenutku grade se dvije, jedna od donacija Grada Knina, druga Baptističke crkve. Pa, neka mi netko kaže, ako mogu ti ljudi skupiti novac i graditi, kako to ne može država?

Pa, kako ne može država?

- Uvijek je nešto, promjena zakona, pa nema građevinske radne snage dovoljno, pa je zima... Ja mislim da tu nema više niti volje za stvarnom obnovom. Ovaj kraj je bio zanemaren i prijašnjih desetljeća, uopće se nije vodila briga o Baniji, pa još prije nekoliko godina ovdje je bilo domaćinstava bez struje i sela bez javne rasvjete. Imaju li i ti ljudi pravo na dostojanstven život? I dalje nemamo javnog prijevoza, ma mi ovdje nemamo ništa. Statistike prije potresa kažu da se najviše ljudi iseljavalo s područja Gline, a sada nakon potresa brojke će biti katastrofalne. Ja mislim da nas nema više niti 6000.

Imate li informacija koliko se ljudi odselilo nakon potresa?

- Znam dosta mladih obitelji s djecom koji su otišli, a mislim da će ih se odseliti i više. Ljudi gube strpljenje. Kontejneri prokišnjavaju, nemaju dobru izolaciju pa se kondenziraju, mnogi su još uvijek u uredskim kontejnerima bez sanitarnog čvora i idu na vanjske toalete, a uglavnom se radi o starijim ljudima i maloj djeci. Oni koji imaju vlastitih sredstava krenuli su sami u radove, pa me pitaju hoće li im netko refundirati troškove. Ja im kažem neka čuvaju račune.

Za uklanjanje svake ruševine treba elaborat, a on košta između 50.000 i 60.000 kuna. Elaborat za dimnjak košta 25.000 kuna. Umjesto da smo išli s inoks dimnjacima od 4000 kuna, već bi svi bili sanirani. Problem su i stambene zgrade koje također nemaju dimnjake, pa se ljudi griju na struju. I kaže mi jedna žena da ne smije upaliti grijalicu jer ima primanja 800 kuna, od čega će ona platiti struju?

Postoji li mogućnost da država plati "samoobnovu"?

- Pitala sam ministra Horvata, on kaže teško ako nema elaborata i dokumentacije o obnovi. Ono što jedino nije sporno jest da novca ima. Zašto ne bismo procijenili štetu i dali obitelji, ne znam, 100.000 kuna pa neka sami obnavljaju ako to žele, ili im kupiti materijal. Na početku nas je gradnja jedne drvene kuće koštala 85.000 kuna, a sada ista košta 155.000, koliko je poskupio materijal samo u ovoj godini. Rok trajanja im je 25 godina, ali i to je bolje od kontejnera. Ljudi će se uvijek nekako snaći, treba im dati mogućnosti, pomoći im, sufinancirati. Ovako ne dobivaju ništa, samo čekaju.

Koliko vam puta dnevno zazvoni mobitel?

- Brojala sam u petak. Do 16 sati imala sam 74 poziva.

Tko vas zove?

- Ljudi u potrebi i donatori koji žele pomoći.

Znači, donatori se još uvijek javljaju?

- Da, evo uskoro stiže uplata iz Austrije od 20.000 eura za jednu kuću. Donatori su ljudi koji žele uglavnom ostati anonimni, ili recimo ti obični mali ljudi koji izdvajaju sredstva iz svojih skromnih primanja. Javljaju se meni ili u našu udrugu i onda ih mi spajamo direktno s korisnicima. Imamo profile, odnosno potrebe ljudi na terenu, prioritet su obitelji s djecom a onda stariji ljudi. Uspjeli smo tako riješiti tih 40 obitelji, nije to nešto kad znamo da ih je 700 po kontejnerima, ali je bolje nego ništa. Novac nije problem, nije ni kada je država u pitanju, a je li to organizacija, ili nema dovoljno želje da krene sustavna obnova, ja ne znam.

Ljuti li vas to?

- Miješaju se osjećaji, bijes, srdžba, tuga. Rasplačem se s tim ljudima. Ponekad više niti sama ne znam što da im kažem. Oni ionako više nikome ne vjeruju. Vlada se ne drži svojih obećanja, eto potpredsjednik Vlade kaže da kreće obnova 1. studenoga, pa eto Božića i Nove godine, i onda novog termina 1. ožujka nagodinu. Ti ljudi su već jadni i ne znaju što napraviti.

Što u ovom trenutku najviše muči te ljude, što traže od vas?

- Evo, čovjeku curi kontejner, tri puta je podnosio zahtjev za prekrivanjem, tri puta su ga silikonirali i opet curi. Velik broj ih nije spojen na vodu i odvodnju, a oni koji jesu cijevi im nisu ukopane nego idu po tlu pa se voda smrzava. To su sve problemi koje netko mora riješiti. Stožer je na sjednici 1. prosinca te poslove izrade izolacija prebacio na lokalne uprave, pa radimo duple poslove.

Ima li barem malo optimizma?

- Ne znam. Sretna sam zbog ovoga što smo odradili. Javnost i ne zna, ali baptisti su na području grada napravili 150 dimnjaka, u što su uložili više od 1,5 milijuna kuna, kupili su ljudima dvije kuće, tri rade ili će raditi, grade štale i gospodarske objekte, ovdje je stoka još uvijek na otvorenom ili pod improviziranim nadstrešnicama. Nažalost, već smo dosta ljudi iz kontejnera pokopali, oni nisu doživjeli obnovu.

Koliko je takvih?

- Od potresa naovamo sigurno oko 100, non-stop netko umire ovdje, u zadnja dva tjedna vidjela sam valjda 25 osmrtnica.

Gdje ćete biti 29. prosinca 2021.?

- U Glini. Gradonačelnik i ja idemo zapaliti svijeće za ljude koji su poginuli u Majskim Poljanama. Primit ćemo predsjednika Zorana Milanovića koji nam dolazi u posjet.