ZAGREB - Dok ste na more otišli hrvatskim željeznicama, vratit ćete se SHS-ovim. Niste ni primijetili kako je Jugosfera ušla u vaš život dok se brčkate u plićaku Jadrana, pijuckajući Cocktu i grickajući Smoki, te listajući Oslobođenje, dok se Srbi i Makedonci do vas prže na suncu. To, naravno, nije politički projekt, niti obnova zajedničke države, već korištenje mnogih komparativnih prednosti.
Crna rupa Europe
Nakon što su utihnule puške i sa scene otišli gospodari rata, prezreno područje, crna rupa Europe, odlučilo se, prije svega iz pragmatičnih poslovnih razloga, iskoristiti prednosti i stare veze kako bi poboljšalo status i oporavilo posrnule ekonomije. Prvo su se počeli vraćati prognanici i izbjeglice. Hrvatska i Slovenija omogućile su građanima prelazak granice samo s osobnom iskaznicom, kasnije će Hrvatska ukinuti vize Srbiji koja je bila u posvemašnjoj viznoj izolaciji. Počela je suradnja u gospodarstvu, a kasnije i u pravosuđu i policiji, pa na kraju i među donedavno zaraćenim vojskama.
Kada je srbijanski predsjednik Tadić, na skupu nesvrstanih poručio tadašnjem hrvatskom kolegi Mesiću, da bi “naše zemlje” (misleći na sve zemlje ex-Jugoslavije) trebale surađivati i imati zajedničke gospodarske inicijative na trećim tržištima, što je prihvaćeno s odobravanjem, skovao se u Britaniji pojam Jugosfera! Pravo na licencu dobio je novinar Tim Judah koji ga je prvi uporabio u Economistu u članku “Enterning the Yugosphere” 2009.
Ekonomska nužnost
Jugosfera, naziv koji se mnogima ne dopada, ali je kolokvijalno prihvaćen, u prvom je redu gospodarski projekt kojemu za razvoj trebaju dobre političke pretpostavke i stabilni odnosi bivših republika i pokrajina, danas samostalnih država.
Suradnju gura ekonomska nužnost: nije isto raditi na tržištu od 4,4 ili na onom od dvadesetak milijuna stanovnika. Nova faza takve suradnje počinje idejama o velikim zajedničkim infrastrukturnim projektima, kao što je “SHS željeznica”, a kriza zračnog prijevoza potaknula je ideju o spajanju Adria Airwaysa i Croatia Airlinesa. Nije isključeno da im se priključi JAT. Lutrije su također dogovorile zajedničku igru, a bivša loto djevojka Suzana Mančić rado bi opet donosila sreću svima u “jugosferi”.
EKONOMIJA: Hrvati kaskaju i sustižu Slovence
Jugosferom su prvo počeli poslovati Slovenci, otvarali su trgovine i slali proizvode po svim državama bivše Jugoslavije.
Preteča ekonomske suradnje nekad zaraćenih zemalja bio je veliki ‘izlet’ hrvatskih direktora u Beograd 2000., u organizaciji HGK, gdje je njezin predsjednik Nadan Vidošević zaradio epitet ‘lep ko greh’. Todorićev Agrokor te je godine krenuo u BiH, gdje je u Čitluku osnovao Ledov pogon za proizvodnju sladoleda i kupio Sarajevski kiseljak. Ozbiljno osvajanje regije počinje 2003. kupnjom srpskog Frikoma.
Dvije godine poslije kupuje zrenjaninsku tvornicu ulja Dijamant i beogradski trgovački lanac Idea. Otad je Todorić jedan od najvećih investitora u Srbiji, gdje zapošljava oko 7000 ljudi. Iste 2003. u Srbiju stiže i Ivan Ergović, većinski vlasnik Nexe grupe, koji prvo kupuje tvornicu crijepa i pločica u Novom Bečeju. I Lura je, tada još u vlasništvu Luke Raića, 2003. ušla u Srbiju, prvo kao strateški partner mljekare Somboled, a godinu kasnije postala je njen većinski vlasnik. Prva velika hrvatska tvrtka koja je uspjela u nekoj većoj akviziciji u Sloveniji bilo je Belišće, tvornica papira i ambalaže: 2002. kupili su Valkarton iz Logateca. Prva zvučna slovenska akvizicija u Hrvatskoj bila je Mercatorova kupnja Getroa lani u prosincu. Prvi pak veliki i zvučni prodor hrvatskog kapitala u Sloveniju ostvario je Emil Tedeschi kupnjom Droga Kolinske. ( B.Stipić)
POLITIKA: Uskoro svugdje samo s osobnom
Zemlje koje su međusobno ratovale te sve u jednom razdoblju bile u napetim odnosima, ipak su odlučile da im ravnopravna suradnja donosi bolju perspektivu razvoja i uključenja u europske tokove.
Iako je Jugosfera prije svega ekonomski projekt, bez dobrih političkih odnosa i temelja, neće moći nesmetano funkcionirati. Nekadašnje jugoslavenske države surađuju sve bliskije i pragmatičnije. Prvo su se pojavile inicijative, poput Igmanske, koje su preko nevladinih udruga na skupove počele “dovoditi” čelne ljude država i otvarati mnoga bolna pitanja bliske prošlosti. Kasnije su se organizirali regionalni sastanci i susreti, pa i radni godišnji odmori na Brijunima.
Na otvaranjima Dubrovačkih igara obavezno sjedi neki od predsjednika iz regije, kao i na umaškom turniru. Najavljuje se međusobna pomoć oko euroatlantskih integracija, pa i zajednički politički nastupi u regiji.
S osobnom iskaznicom se prelazi granica. Srbija je ponudila svim ostalim zemljama bivše Jugoslavije da zajednički organiziraju summit nesvrstanih 2011. na 50. godišnjicu.
Postignut je sporazum o izručenju domaćih državljana, okrivljenih za organizirani kriminal i korupciju. Slovenija, Srbija i Hrvatska potpisale su i vojne sporazume, između ostalog i o uzajamnoj naobrazbi, zajedničkim nastupima u mirovnim misijama te o unosnoj industriji oružja.( V. Vurušić)
SPORT: Košarka, vaterpolo i sad još rukomet
Gospodarski interes neformalnog “ujedinjenja” prvo je progovorio osnivanjem košarkaške Jadranske NLB lige 2001. Bio je to revolucionalni pokušaj koji je zaživio brzo i lako. Formula i “nacionalni kluč” mijenja se svake sezone, no u predstojećoj sezonu u “jugoligi” nastupaju četiri hrvatska kluba. Vaterpolisti su, pogurani istim motivima, pokrenuli Jadransku ligu u kojoj su nositelji hrvatski klubovi, njih čak osam. Veliku konkurenciju imaju u četiri jaka crnogorska kluba, a u ligi igra i slovenski predstavnik.
Medveščak igra u nešto drugačijoj ligi sa Slovencima, Austrijancima i Mađarima. No, i tu je vidljivo shvaćanje kako samostalne lige nemaju prosperitet i financijsku isplativost. Sljedeće sezone počinje i rukometna “jugoliga”. Ona će biti prva prava, u potpunosti jugoslavenska, jer će u njoj igrati klubovi iz svih šest bivših republika SFRJ.
Čeka se još samo odgovor iz najvažnije sporedne stvari na svijetu. Upravo se Hrvatska najviše opire pokušajima osnivanja regionalne nogometne lige za koje su vrlo zagrijani u Srbiji, Sloveniji i BIH. No, uskoro će vjerojatno pasti i taj posljednji bastion “otpora”. ( P. Žukina)
KULTURA: Dušu hrane pisci, glumci i pjevači
Predsjednik Srbije Boris Tadić prije dva tjedna predao je našem Ivi Josipoviću ikonu Svete Bogorodice ukradenu iz pravoslavne crkve u Dalju. Ocijenili su to snažnim simboličkim, ali i političkim činom, jer je pitanje povrata umjetnina glavno na području kulturne politike između dviju država.
Kulturnu je suradnju među prvima otvorio književnik Igor Mandić koji je u Beogradu 1996. objavio knjigu “Romani krize”. Na FAK-u, festivalu alternativne književnosti, 2000. i 2001. gostovali su brojni književnici iz BiH, Srbije i Slovenije. Onima koji su se bunili odgovorili su: “Došli smo čitati ljudima, a ne državi”.
U proboj na TV tržišta regije među prvima je krenula HTV. Već 2004. prodana su prava za prikazivanje hrvatske sapunice “Villa Maria”. U serijalu “Ljubav u zaleđu” iz 2005. uspostavila se praksa angažiranja srpskih glumaca u hrvatskim sapunicama. Nakon Doris Dragović, koja je 1999. pjevala u crnogorskom Igalu, Magazin je triput za redom napunio beogradski Sava Centar. Čolić je napunio hrvatske dvorane, a za stalnog gosta Đorđa Balaševića i dalje se traži karta više.
( P. Kiš, K. Rožman)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....