ZAGREB - Alberto je dobro. Spašena mu je noga i mi smo jako, jako sretni. Još je u bolnici, ali već za nekoliko dana idemo kući. Uslijedit će još devet ciklusa kemoterapije i nadamo se da će nakon toga naš sin biti zdrav, a ovo teško razdoblje iza nas.
Udarac lopte otkrio bolest
Tim optimističnim riječima počeo je razgovor s gospođom Sandrom Kerim, majkom osmogodišnjeg Alberta. Naime, njegova će operacija osteosarkoma ili raka kostiju ostati zabilježena ne samo po uspješnom liječenju nakon kojeg će ponovno hodati i biti zdrav nego i po tome što je prvi put u Hrvatskoj na Klinici za ortopediju KBC-a Zagreb protezom zamijenjena gotovo cijela bedrena kost. Dosad su hrvatski pacijenti takve operacije obavljali u Beču, što mnogima ipak nije bilo dostupno. Bolna priča obitelji Kerim počela je prošlog ljeta kad se njihov jedinac Alberto teško razbolio. Naglo, jednog sunčanog poslijepodneva, na igralištu u blizini kuće sve je krenulo naopako. Udarac nogometne lopte u nogu malo iznad koljena, tijekom uobičajenog igranja nogometa, trebao je biti tek jedna u nizu Albertovih sportskih nezgoda. Ipak je on sportaš. Bavi se tae kwon doom, igra nogomet, rola... No, na žalost, bolovi nisu prestajali. Pojavila se i mala kvržica bolna na dodir.
Šok zbog dijagnoze
- Krenuli smo u Klaićevu uvjereni da se radi o bezazlenoj ozljedi koja će brzo proći. No, bili smo šokirani. Dijagnoza: vjerojatno se radi o osteosarkomu, moraju se obaviti dodatne pretrage, odnosno biopsija - opisuje nam gospođa Sandra trenutak kad se sa suprugom morala suočiti sa strašnom dijagnozom da im u prvi trenutak uopće nije bilo jasno kako je to moguće. Pa Alberto ima samo osam godina!
No, nakon što je dijagnoza potvrđena i na Klinici za ortopediju na Šalati, nije bilo druge nego pokušati spasiti zdravlje i Albertovu nogu. Sredinom kolovoza morao je na kemoterapije. Primio je ukupno šest ciklusa lijekova protiv raka, a tek onda je uslijedila operacija.
Prof. dr. Robert Kolundžić krenuo je u spašavanje noge malog sportaša pa je krajem studenog najprije odstranio gotovo cijelu bedrenu kost. Ostalo je tek desetak centimetara kosti, a operacija je potrajala šest sati. Bilo je jasno da se noga može sačuvati samo ugradnjom endoproteze. No, kako se do tada u Hrvatskoj nisu radile takve operacije, proteza se tek morala naručiti. Drugim riječima, ovim zahvatom Alberto je samo pripremljen za drugu operaciju koja je uslijedila prije nekoliko dana.
- Da bi sačuvali mjesto u bedru za endoprotezu koju smo ugradili naknadno, u prvoj operaciji to smo učinili uz pomoć cementa, a Alberto je dobio tzv. vanjske fiksatore koji su sve to držali - objašnjava postupak prof. dr. Kolundžić.
Nakon što je proteza stigla, krenulo se na drugu operaciju. I ona je trajala šest sati, a ugrađena je proteza koja izgleda teleskopski jer, kako Alberto bude rastao, tako ćemo je znatno manjim operacijama produživati ne bi li obje noge bile uvijek podjednake dužine.
Zadovoljni smo jer smo uvjereni da će Alberto normalno hodati nakon rehabilitacije - kaže prof. dr. Kolundžić.
Sretan završetak
Kako osmogodišnjak podnosi to bolno liječenje pitamo gospođu Kerim, a ona odgovara da je bilo teških trenutaka. Primjerice, razdoblje s vanjskim fiksatorima nakon prve operacije bilo je vrlo tegobno.
- Bio je ljut na sve, teško se kretao i to samo po stanu. Osobito mu je nedostajao sport. Sad, nakon druge operacije, ima gips uz cijelu nogu, ali i on zna da će to ubrzo proći. Kad krene na rehabilitaciju, bit će puno bolje. U rujnu će na svojim nogama krenuti u treći razred - optimistično objašnjava majka Sandra, jer ono što je prijetilo strašnim posljedicama srećom se pretvorilo u priču sa sretnim završetkom za obitelj Kerim.
Odlikaš koji se školuje kod kuće
Unatoč teškoj bolesti i dvije operacije Alberto je odličan učenik drugog razreda OŠ Špansko Oranice. Ministarstvo mu je odobrilo pola satnice za rad kod kuće pa učitelji dolaze kako bi što jed- nostavnije svladao gradivo.
- Nema problema, Alberto uči i odgovara svaki predmet pa zaostatka nema - kaže majka Sandra. U tome da istraje i da lakše prebrodi teško razdoblje Albertu pomažu prijatelji. Posjećuju ga, razgovaraju i nastoje mu nadok- naditi nedostatak sporta. No, kako je krenulo, možda i sport za koji mjesec ponovno postane dio njegova života.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....