PIŠE INOSLAV BEŠKER

Crkve otvorene u crvenoj, teatri zatvoreni i u žutoj zoni

Mjere predlažu ponajprije oni na čelu odgovarajućih ustanova - a onamo ih postavlja ne struka, nego politika, i ne sva, nego ona na vlasti
Ilustracija
 Sasa Buric/Cropix
Objavljeno: 23. studeni 2020. 23:00

Puki strah, kadšto i prava pravcata panika, presuđuje koja će profilaktička mjera biti donesena, a koja će biti propuštena, makar zdravu razumu uprkos, u borbi protiv pandemije covida-19.

Ali ne, nemojte me pogrešno shvatiti, nije riječ o strahu od bolesti ili panici pred njezinom smrtonosnošću.

Podsjetimo: mjere ne donosi medicinska struka, iz usta svojih najboljih ili barem institucionalnih predstavnika. Virolozi i epidemiolozi imaju svoja mišljenja o toj opakoj patologiji i o mjerama njezina sprječavanja. Ta mišljenja su malokad posve suglasna. Ima i dijametralno suprotnih. Tome pridonosimo i mi koji kruh zarađujemo po medijima: nije senzacija ako pas ujede čeljade, nego ako čovjek zagrize kučka, pa ćemo tako osigurati veću prodaju, bilo stranica, bilo klikova, ako otvorimo prostor nekome tko će lanuti mimo sve ostale, makar se specijalizirao za ljudsko oko, pa tako bio dalje od dišnih putova nego, recimo, zubar.

Među svim tim liječnicima mjere predlažu ponajprije oni na čelu odgovarajućih ustanova - a onamo ih postavlja ne struka, nego politika, i ne sva, nego ona na vlasti. Njihov položaj ovisi o politici, što ne znači da nemaju znanja, nego da o njemu zasad ne ovise. Ali ni tako odluka nije u njihovim rukama, nego u rukama izvršne vlasti.

A nju ne mori strah pred našim agonijama, ne hvata ih panika pred našim smrtima. Politika je vještina dolaska na vlast i održavanja na vlasti. Boje se gubitka vlasti. I to određuje odluke.

Eto, u Italiji, poneki portal - primjerice: Vistanet - pada na oko zašto se ni u crvenim zonama ne zatvaraju crkve, dok su kazališta zatvorena i u žutim zonama, onima s najmanjom incidencijom zaraze koronavirusom SARS-CoV-2. U krajnjoj liniji, i na jednom i na drugom mjestu ljudi pretežno sjede, u zatvorenome, na svojim mjestima, uz sigurnosnu distancu.

Da, ali kazalište nikome ne donosi konsenzus. Ako predstavu režira Ivica Buljan ili, još izrazitije, Oliver Frljić, bit će to vjerojatno politička sablazan, pa bi i führerovski brčić mogao opet prosvjedovati pred teatrom u ime Boga i Gospe Isukrstove.

Ono što poveća masa birača osjeća kao simbol svog identiteta - bila to nedjeljna misa ili kolona sjećanja - politika se neće usuditi spriječiti, a politički odabran gremij medicinske struke obavit će zadatak nalaženja medicinski formulirane izlike. Isto tako i onaj tko radi u državnoj rezidenciji.

Ako ima svjetski autoritet i, još gore, osobni integritet, te je liječnik po pozivu, taj neće prignut šiju ako mu politički razlog prikažu kao raison d'Etat. Pa je zato tadašnji rektor Šimun Angjelinović otjerao Ivana Đikića sa Sveučilišta u Splitu, a Vlada ga nije uzela u svoj Znanstveni savjet, jer "su u konačnici odabrani oni najbolji", kako je u jučerašnju Nedjelju u 2 prosudio onaj tko to zna ipak još bolje: Zvonimir Frka Petešić.

U Americi su u vlasti covidom-19 u daleko većem broju zaraženi republikanci: nisu nosili maske, nisu držali sigurnosni razmak, jer bi inače zanijekali Trumpovu negacionističku mantru - a lakše im je pri srcu bilo riskirati glavu nego vlast. Lakše se skinuti s heroina.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 00:29