U tajnim spisima nalaze se inicijali desetak hrvatskih političara kojima je Daimler isplatio milijunske iznose

Zlouporabe su evidentno počinjene. Utvrđena je i rekordna šteta, najmanje 660 milijuna kuna. Samo još nije potpuno jasno tko je sve za to odgovoran i je li novac završio i u privatnih džepovima državnih dužnosnika.

Radi se o USKOK-ovu slučaju HEP-TLM i isporukama struje Aluminiju Mostar po nerealno niskim cijenama.

USKOK je ovu istragu pokrenuo u svibnju 2010. godine, tereteći bivšeg potpredsjednika Vlade Damira Polančeca te direktore HEP-a i TLM-a Ivana Mravka i Ivana Koštana za udruživanje u kriminalnu grupu i zlouporabe položaja teške najmanje 600 milijuna kuna. Sada se, prema nekim najavama do kraja ovog mjeseca, očekuje podizanje optužnice. No, čini se da se u međuvremenu dosta toga promijenilo u ovom predmetu. Iznos štete nakon provedenog vještačenja popeo se za još 60-tak milijuna kuna, krug potencijalno odgovornih osoba za tu štetu proširio se sve do bivšeg premijera Ive Sanadera, a osim uloge pojedinih okrivljenika u cijelom slučaju, čini se da su istražitelji došli i do drugačijih zaključaka u pogledu onih koji su iz svega izvukli korist.

Iako službenih informacija o tome nema, Jutarnji list doznaje da je najveći interes za cijeli aranžman vezan za isporuke jeftine struje za potreba Aluminija Mostar, imao njemačko američki koncern Daimler Chrysler radi zaštite svojih ulaganja u to mostarsko poduzeće i dobivanja proizvedenog aluminija po određenoj cijeni.

Počinje prava istraga

Istražitelji raspolažu informacijama da je Daimler u vezi s ovim poslom izvršio niz gotovinskih isplata prema više desetaka osoba. U pitanju su isplate milijunskih iznosa, koje se povezuju s nabavkom vatrogasnih vozila od Daimlera u doba Vlade Ivice Račana, ali i s ishođenjem ugovora o isporukama jeftine struje Aluminiju preko šibenskog TLM-a u vrijeme Ive Sanadera.

Identitet osoba koje su primale pojedinačne gotovinske isplate navodno su utvrdili njemački istražitelji. No, nakon što je afera Daimler dostigla vrhunac zaključenjem poznate nagodbe u SAD-u, cijeli slučaj se “stišao”.

A u Hrvatskoj je tek tada počela prava istraga.

Iz SAD-a je stiglo desetak tisuća stranica tamošnjeg spisa. No, u njima navodno nisu sadržani potpuni podaci o provizijama i mitu koje je Daimler navodno davao hrvatskim državnim dužnosnicima, već se spominju inicijali desetak umiješanih osoba. Tako su hrvatski istražitelji krenuli u paralelnu istragu, provjeravajući sumnjive radnje na dva kolosjeka, kako onom vezanom za vatrogasna vozila, tako i u pogledu isporuka jeftine struje. Pritom je ispitan cijeli niz visokorangiranih ljudi iz Dailmera.

Dailmer je u cijelu priču ušao još koncem 90-tih godina kada su započeli poslovnu suradnju s Aluminijem Mostar. Daimlerova tvrtka kćer Debis imala je ulogu posrednika u osiguravnaju isporuka struje za Aluminij te se preko nje također odvijao otkup, odnosno prodaja proizvedenog aluminija.

Od početka je Daimler zbog svoje pozicije vodio glavnu riječ s nadležnima u BiH vezano za dobivanje struje po povlaštenoj tarifi. Problemi oko cijene struje s Elektroprivredom BiH nisu bili rijetki, tako da je HEP povremeno počeo “uskakati” i u prvoj polovici prošlog desetljeća.

Daimler je od 2003. do 2005. investirao 64 milijuna eura za modernizaciju Aluminija i tako, preko Debisa, stekao glavnog dobavljača aluminija za potrebe koncerna. Aluminiju su pritom osigurana i milijunska zaduženja u njemačkim bankama. Dakle, Daimleru je itekako bilo u interesu zaštititi proizvodnju Aluminija Mostar i osigurati im jeftinu struju, koja je garantirala adekvatnu cijenu aluminijskih prozivoda. Kada je postalo izgledno da Aluminij više ne može dugo računati na jeftinu struju iz BiH, šefovi Daimlera i Aluminija Mostar orijentirali su se na Hrvatsku. Iako se od hrvatskih dužnosnika često moglo čuti kako je Aluminij Mostar, koji zapošljava mahom Hrvate iz BiH, hrvatski nacionalni interes, konkretna odluka nadležnih hrvatskih institucija u tom pogledu nikada nije donesena.

Ilegalne provizije

Ali je sve ipak napravljeno na način da se zaštite interesi Aluminija Mostar i Daimlera, bez obzira na moguću izravnu štetu za HEP koja je unaprijed najavljivana. Je li se radilo o samo o lobiranju zainteresiranih kod ljudi koji su tada odlučivali u Hrvatskoj ili je bilo i ilegalnih isplata provizija, još se utvrđuje. No, 2007. godine istovremeno dolazi do privatizacije šibenskog TLM-a i zaključenja spornog ugovora između HEP-a i TLM-a na temelju kojega je Aluminiju Mostar isporučivana jeftina struja.

Privatizacija TLM-a i prodaja konzorciju Adrijal 2007. godine iza kojega su stajali Konstruktor inženjering, Aluflexpack, Dalekovod, Zagreb Montaža i Feal iz BiH, bila je odluka Vlade RH. Ta politička odluka sama po sebi nije ni kriminalizirana, ali jesu radnje koje su joj prethodile.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista