Država darovala Mamiću 150 milijuna kuna

ZAGREB - Maksimirski šerif nije ni značku bacio, a kamoli da se objesio - što je u nedavnom prostačkom ispadu sugerirao novinaru, vrijeđajući ga najvulgarnije svako malo u 75-minutnoj tiradi - premda je jedan drugi nogometni šerif, patuljaste nogometne tradicije u odnosu na Dinamo, još jednom iznova ogolio Mamićevu politiku u Maksimiru. Pod plaštom tobožnje velike ljubavi, koje za Dinamo nitko nema koliko Mamići, godinama već javno i obilno javno dotirano vrlo živo djeluje politika velikog obiteljskog biznisa na račun sportski sve mizernijega kluba.

Gdje su računi

Kad već u našem društvu nema te snage koja bi oktroirala posve nove i uljuđene ljude u upravu nekad ponosnoga kluba građanskih manira, onda bi barem nekontroliranome Mamiću država, odnosno vlast trebala stegnuti omču oko vrata, “ucjenjujući” ga njegovim vlastitim poslovanjem. Kome je to ikada Mamić položio račune za svoje već desetljetne vladavine Dinamom?! Kad se traže papiri na uvid - a javnost ima pravo znati na što se i kako troši njezin novac - Mamić prebacuje priču na teren velikog hrvatstva, prisvaja ne samo klub nego i domovinu i ratne trijumfe i cjelokupnu hrvatsku povijest, a sotonizira svakoga tko ga se usudi nešto pitati.

Ako je bolje volje, onda teatralno maše nekim neidentificiranim papirima, galami da je na čelu najorganiziranijeg kluba u Europi, da je pun kao brod, da je bogatiji od svih svojih sponzora, da nitko ne plaća toliko poreza državi koliko Dinamo, da u Dinamu nema ni krize ni recesije te da njegovih 200 (!) zaposlenika u klubu dobivaju i regres i božićnicu. Može im i biti od svakogodišnjih 40-ak milijuna kuna iz proračuna grada Zagreba, može im i biti od 65 milijuna neoporezivih eura od transfera samo u posljednje tri Mamićeve trgovačke godine.

Dok država ne bude imala snage raskrinkati koruptivnu hobotnicu na relaciji Grad Zagreb - Maksimir, za čiju se glavu ili krake Mamić drži, preko koje se hrani i opstaje u klubu koji je civilizacijski, moralni i sportski ruinirao, dotle će Dinamov šerif moći u miru graditi vile na Tuškancu, a kule od pijeska u Maksimiru.

- Nikada Gradska skupština nije dobila izvješće o trošenju novca u sportu, prema tome ni u Dinamu - ističe donedavni zagrebački gradonačelnik Ivo Jelušić.

Troškovi održavanja

Upućeni kažu da nikad nitko nije dobio na uvid ni famoznu knjigu troškova za održavanje stadiona u Maksimiru, koja bi osvijetlila nestanak milijuna i milijuna novca građana za Potemkinova sela bez pristojne pipe i WC školjke, a kamoli nekog osobitijeg komfora.

- Rad Dinama trebao bi kao njegov glavni financijer nadzirati Grad Zagreb - navode u Ministarstvu sporta. - Ovo ministarstvo nikad nije obaviješteno da je Grad utvrdio povrede zakona jer bi nas o tome i izvijestio - zaključuju.

Pitanje je, međutim, je li se i koliko Grad ikada pozabavio poslovanjem kluba kojemu je Bandić počasni predsjednik, a u osobitim je poslovnim odnosima sa Zdravkom Mamićem. Država ipak sramežljivo naznačuje da se voljna pohrvati s neprofitnom udrugom građana zvanom Dinamo te ubuduće oporezivati transfere. Da je neprofitna udruga građana Dinamo na 100 milijuna eura zarađenih izvozom igrača u Mamićevoj eri platila 20 posto poreza na dobit, u državni bi proračun doteklo 150 milijuna kuna. To je iznos jednak onome koji svi hrvatski porezni obveznici zajedno svaki mjesec iz svojih plaća izdvoje za krizni porez.

Uskoro bi klubovi, na čelu s Dinamom, trebali preuzeti svoj dio poreznog tereta po istim kriterijima kao i svi ostali građani i poduzetnici. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta u završnoj je fazi izrade novoga Zakona o sportu, koji bi uskoro trebala usvojiti i Vlada te bi se na jesen trebao naći pred sabornicima na izglasavanju.

- Hajduk kao dioničko društvo treba biti primjer drugim klubovima. Da je Dinamo tvrtka, mogla bi se napraviti revizija njegova poslovanja - izjavio je za Globus SDP-ov zastupnik Gordan Maras. (R. E.)