UČINKOVITOST DRŽAVNIH MJERA

Dajemo više od pola milijarde kuna za zapošljavanje. Je li to bačen novac?

 Ranko Šuvar/CROPIX

Koliko su učinkovite aktivne mjere zapošljavanja i subvencije tvrtkama koje teže povećanju zaposlenosti, jedno je od pitanja koje često izaziva dvojne reakcije, ali da su to mjere koje se izravno odnose na sudbine ljudi, pokazuju i tri naše uvodne priče.

- Otišla sam iz velike tvrtke nakon 26 godina staža, ali sam dobila pristojnu otpremninu. Odlučila sam ju iskoristiti za osnivanje vlastite tvrtke i zatražila novčani poticaj i pomoć Zavoda za zapošljavanje. Odobrena mi je mjera samozapošljavanja. Poticaji od 18.000 kuna bili su mi dovoljni za doprinose i poreze za prvu godinu. Zaposlenici Zavoda još su mi više pomogli pravnim savjetima i uputama. Sada zarađujem kao u bivšoj tvrtki, ali je ‘tok novca’ drukčiji. Nema plaće istog dana u svakom mjesecu, ali zadovoljna sam - ispričala nam je Maja Stefanović, vlasnica i direktorica obrta za poslovne usluge Format.

Pomoć Zavoda

Ona je u veljači 2013., nakon odlaska iz Konzuma, počela pohađati trening za voditelja izrade i provedbe projekata financiranih iz fondova EU. Završivši edukaciju, otvorila je tvrtku Format, za edukaciju i savjetovanje u komercijali. Zbog 26-godišnjeg radnog iskustva angažiraju je tvrtke poput TDR-a, Tiska, Zvijezde, Dukata, Peugeota Hrvatska, Microsoft partnera i mnoge druge, pa zasad posla ne manjka. Maja Stefanović kaže kako bi sve to teško napravila bez početne financijske i pravne pomoći HZZ-a.

Anita Burul, vlasnica i direktorica geodetske tvrtke AKB iz Rijeke, zaposlila je 2013. jednu djelatnicu u okviru potpora za zapošljavanje HZZO-a. - Prije tri godine dobili smo od HZZ-a 29.500 kuna i na određeno vrijeme zaposlili geodetkinju bez iskustva. Pokazala se kao vrijedna i odgovorna pa smo je poslije zaposlili na neodređeno. Tada je bilo vrijeme legalizacije nekretnina i falilo nam je ljudi - rekla nam je Anita Barul.

Sobočan Interijeri iz Murskog Središća potpore za investiciju i zapošljavanje dobili su putem natječaja za sredstva EU u okviru Ministarstva poduzetništva. Kako nam je rekao Damir Vragović, predsjednik Uprave, prijavili su se za projekt “Povećanje kapaciteta za održiv rast i inovacije” vrijedan 11,797.957 kuna, od čega su bespovratna sredstva iznosila 5,388.797 kuna. Vragović će zaposliti 15 novih radnika, a dobivenim novcem iz EU investiciju su realizirali tri do pet godina prije nego što bi je ostvarili bez tog novca. Vragović napominje da će izravna posljedica toga biti i rast prihoda tvrtke od 56,27 posto u 2018.

Plan potrošnje

Vlada je tijekom 2014. izdvojila dotad najviše za mjere zapošljavanja preko HZZ-a, čak 552,406.000 kuna, uz 185,616.000 kuna iz sredstava EU za 2014./2015. za mjere obrazovanja nezaposlenih radnika, stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa, rad i nakon stručnog osposobljavanja i samozapošljavanje. Plan “potrošnje” za ovu godinu stalno se povećavao, pa ćemo morati pričekati kraj godine da vidimo što je napravljeno, ali u Ministarstvu rada tvrde da je u prvih osam mjeseci 2015. mjere aktivne politike zapošljavanja koristilo 11,7 posto više osoba nego u istom razdoblju 2014. U promatranom je razdoblju stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa koristilo 19,7 posto više osoba, potpore za očuvanje radnih mjesta 25,5 posto više osoba, ali kod potpora za samozapošljavanje zabilježeno je smanjenje od 34,9 posto, s tim da je u 2014. 39,8 posto više osoba koristilo mjeru u odnosu na isto razdoblje 2013. Potpore za zapošljavanje koje može koristiti samo realni sektor koristi 2,3 posto više osoba nego u 2014., dok je lani 9,5 posto više osoba koristilo mjere u odnosu na 2013.

Najnovija analiza

U Ministarstvu rada ističu da su mjere usmjerene na skupine nezaposlenih osoba koje su zbog niza razloga u najnepovoljnijem položaju na tržištu rada, a to su mlade osobe, osobe s invaliditetom, starije osobe, dugotrajno nezaposleni, žene, posebne skupine. No, unatoč pozitivnim primjerima, postavlja se pitanje koliko su mjere efikasne i održive kao instrument na tržištu rada. Jednu od najnovnijih analiza objavio je u srpnju Nacionalni ured za ekonomska istraživanja iz Cambridgea. Analizirano je 207 studija mjera politike zapošljavanja diljem svijeta, a utvrđeno je, između ostalog, da mjere čiji je cilj “hitno zapošljavanje” imaju kratkoročni efekt i ne dovode do dugotrajno održive zaposlenosti, a da su one usmjerene na edukaciju kratkoročno čak negativne, ali dugoročno ipak daju pozitivne rezultate. Također je uočeno da mjere koje se tiču javnog sektora imaju zanemarive ili negativne učinke bez obzira na vremenski horizont, te da se najefikasnije mjere odnose na većinu mjera koje se tiču zapošljavanje žena te radnika koji su bili dugotrajno nezaposleni. Otkriveno je i da mjere koje ciljaju mlade i starije osobe ulaze u skup mjera koje ne polučuju potrebne rezultate. Dodatne analize utvrdile su kako mjere koje smjeraju “hitnom zapošljavanju” donose bolje rezultate za onaj dio radne snage koji se po raznim faktorima nalazi u nepovoljnijem položaju na većinu radne snage, dok edukacijske mjere najviše pozitivnih rezultata donose kod dugotrajno nezaposlenih radnika. Usto, analiza je pokazala da aktivne mjere zapošljavanja imaju veći učinak u vremenu slaboga gospodarskog rasta i velike nezaposlenosti.

Kreatori politike

Bilo bi dobro da i kreatori naše politike prouče ovu analizu, a koliko nam je poznato, Ministarstvo rada angažiralo je Institut za javne financije da do veljače iduće godine napravi analizu aktivnih mjera zapošljavanja u mandatu ove Vlade. Teo Matković, Zdenko Babić i Annamaria Vuga sa Studijskog centra socijalnog rada analizirali su u radu objavljenom 2012. aktivne mjere zapošljavanja provođene 2009. i 2010. “Presuda” je glasila da “rezultati ove studije, kao i većine evaluacija u drugim zemljama, pokazuju da su učinci aktivnih politika zapošljavanja razmjerno skromni, ali kako pojedine dobro dizajnirane mjere s pomno određenim ciljanim skupinama mogu pozitivno pridonijeti zapošljivosti sudionika”. Autori su napravili i izračun financijskog efekta pojedinih mjera. Mjera sufinanciranja zapošljavanja mladih osoba bez radnog staža pokazala je da je njezin neto učinak (broj trajno zaposlenih u odnosu na broj osoba koje su bile uključene u program) samo 13 do 21 posto osoba bez radnog iskustva koje ne bi napustile nezaposlenost da nisu sudjelovale u programu. Utrošena sredstva na tu mjeru u dvije godine bila su 25,8 milijuna kuna, što znači da je po osobi koja je izašla iz nezaposlenosti pomoću te mjere u prosjeku utrošeno između 125 i 203 tisuće kuna.

Mjera sufinanciranja zapošljavanja dugotrajno nezaposlenih osoba imala je neto učinak zapošljavanja između 13 i 19 posto, a procjena troškova za zapošljavanje jedne osobe kroz tu mjeru između 149 i 217 tisuća kuna. Sufinanciranje zapošljavanja osoba starijih od 50 godina donijela je neto učinak između 13 i i 21 posto, ovisno o metodi ocjene, a trošak po osobi iznosi između 133 i 213 tisuća kuna. Konačno, program obrazovanja za tržište rada uključivao je 7591 polaznika, a njih 230 napustilo je nezaposlenost zahvaljujući toj mjeri, što bi s obzirom na utrošena sredstva za taj program od 68 milijuna kuna predstavljalo oko 300 tisuća kuna po osobi koja inače ne bi izašla iz nezaposlenosti.

Iz Vlade su pak poručili kako se uložena sredstva u zapošljavanje vraćaju u proračun u dvostrukom iznosu kroz uplatu doprinosa, poreza, prireza, manja izdvajanja za socijalne naknade te povećanje kupovne moći. „Nezaposlene osobe se kroz mjere aktivne politike zapošljavanja socijalno uključuju te stječu dodatne kompetencije, znanja i vještine bitne za konkurentniju osobnu poziciju na tržištu rada.

Nema zamjene

Mjere i poticaji ne mogu zamijeniti pravo otvaranje radnih mjesta temeljem gospodarskog rasta, ali u vrijeme krize cilj mjera nije obuhvat manjeg broja ljudi i usmjerenje ka stalnom zaposlenju, nego obuhvat što većeg broja ljudi kako bi barem jedan period bili u radnom procesu, osposobljavanju ili obrazovanju koji im omogućuje povećanje zapošljivosti i konkurentnosti“, stav je Ministarstva rada. Ipak, brojke govore da društvo izdvaja nemali novac za mjere zapošljavanja i da bi, kako autori navode, te one morale biti „dobro dizajnirane s pažljivo određenim ciljnim skupinama“, kako bi se što manje rasipao novac poreznih obveznika. Bit će stoga zanimljivo vidjeti rezultate nove analize koji će pokazati jesu li političari bar malo „napredovali“ u dizajniranju mjera aktivne politike zapošljavanja. Bit će to i odrednica za buduće mjere.

Mjere su dobrodošle, ali nisu dovoljne

Nataša Novaković, savjetnica za tržište rada Hrvatske udruge poslodavaca, istaknula je da su mjere zapošljavanja uvijek dobro došle jer olakšavaju zapošljavanje određenim ranjivim skupinama. „Međutim treba imati na umu da same mjere ne kreiraju radna mjesta, nego ih kreira gospodarstvo. Zbog toga HUP se zalaže za olakšavanje i poboljšanje uvjeta poslovanja jer jedino takve promjene dugoročno otvaraju prostor za nova radna mjesta. Mjere aktivne politike zapošljavanja korisne su i dobro došle, te su dosta dobro konstruirane, međutim da one same neće otvoriti radna mjesta. Mjere će mladima dati potrebno iskustvo, te će starijim radnicima omogućiti prekvalifikaciju i lakši pronalazak posla“, kaže Novaković.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. rujan 2024 12:52