'IZGRADNJA SINAGOGE U ZAGREBU JE PROMAŠAJ!' Jakov Bienenfeld najuspješniji židovski poduzetnik u Hrvatskoj

'Hrvati nisu antisemiti! Ni Šušak nije bio antisemit! U njegovoj kući vidio sam puno knjiga o Židovima'

ZAGREB - Još otkad je, krajem 1992., doveo Escadu kao prvi svjetski luksuzni modni brend koji je otvorio dućan u Zagrebu, Jakov Bienenfeld nezaobilazan je sudionik hrvatske društvene scene . Iako mnogi misle da ime njegove informatičke tvrtke, VIP Data, govori i o njegovim društvenim preferencijama, sam Bienenfeld objašnjava da to nema veze. VIP je, naime, bio naziv prvog modela stroja s kojim je on 80-ih počeo raditi na “bušenju” kompjutorskih kartica. Ime je ostavio, pa mu se i turistička agencija i kafić koje je otvorio na ruševinama Generalturista zovu VIP . Možda je javnosti najpoznatiji kao jedan od frontmena Židovske općine Zagreb, pogotovo u sporu koji ona ima s organizacijom Beth Israel. O svojem židovstvu Bienenfeld govori bez zadrške, često kroz šalu i viceve.

Bienenfeld je pažnju javnosti nedavno privuko kao jedan od dvojice javno potvrđenih sponzora kampanje Milana Bandića.

Niti za Bar micvu

Zašto ste financirali kampanju Milana Bandića?

- Tih 10.000 kuna ne smatram nekim posebnim financiranjem. To je bio više moj način da kažem da se slažem s tim kako on vodi grad. Ima stvari s kojima se ne slažem, ali mislim da je on najbolji izbor za Zagreb. Brz, efikasan, elokventan... i to treba honorirati.

Ima li vaša donacija veze s Bandićevim obećanjem da će Grad pomoći u gradnji Židovskog centra u Praškoj?

- Gradnja Židovskog centra je apsolutno u suprotnosti s mojim shvaćanjem potreba židovske zajednice. Protiv sam gradnje tog centra jer smatram da Židovska općina ne može financijski izdržati posjedovanje takvog centra...

Predsjednik Židovske općine Ognjen Kraus potvrdio je da se već rade geološka istraživanja za projekt u Praškoj.

- Nisam upoznat ni sa kakvim detaljima, osim što znam da je arhitekt Fabijanić svojedobno ponudio idejno rješenje za taj prostor. ŽOZ je preozbiljan društveni subjekt da bi samozatajno ušao u bilo kakav projekt koji koristi sredstva Grada i države a da ne obavijesti javnost o idejama i planovima.

Protiv ste gradnje Židovskog centra i u slučaju da ga država i Grad plate?

- Apsolutno. Taman da nam ga poklone za rođendan ili Bar micvu, takav centar treba izdržavati, a ni Grad ni država ne bi mogli, niti bi bilo pametno da izdržavaju centar kojemu ja osobno nisam spreman odrediti ni pravu svrhu.

Vi to govorite u svoje ime, ili je to i stav Židovske općine Zagreb?

- Svjestan sam da će svekoliko židovsko pučanstvo stati na zadnje noge, ali me to silno podsjeća na židovski dom staraca. Grad i država bi sigurno pomogli, možda kao povijesno pranje od odgovornosti, iako ja mislim da se ova država nema što prati. Židovskoj općini više bi trebao poslovni centar koji bi alimentirao neka sredstva od kojih bi se financirale stipendije židovske djece ili pomagale siromašne židovske obitelji. Židovi u Hrvatskoj žive, na žalost, jednako loše kao i Hrvati.

Čudno je čuti od uglednog člana židovske zajednice da se protivi takvom projektu. Što će reći predstavnici ŽOZ-a?

- Potpuno mi je svejedno što će oni reći. Bio sam član Vijeća ŽOZ-a pet mandata, znam što sam napravio za našu zajedincu, a sve ovo sam rekao i u Židovskoj općini. Ako moj prijatelj Ognjen Kraus želi ponijeti povijesnu odgovornost za gradnju nekakvog imaginarnog centra, koji će za 10 godina biti zatvoren jer ga neće imati tko financirati, na njegovu volju.

Je li dugogodišnji sukob među zagrebačkim Židovima razlog vašeg takvog stava i odgode gradnje centra?

- Ne. Franjo Tuđman je još 1994. meni rekao da bi bilo vrijeme da sagradimo sinagogu. Pokojni ministar financija Jozo Martinović rekao je da novac nije u pitanju. A ja sam Tuđmanu rekao: ne, nije pristojno graditi velebnu sinagogu dok je širom Hrvatske srušeno 1800 crkvi i 2000 škola. Ideja se opet pojavila za vrijeme Sanadera, ali sam i njemu rekao: to nema tko plaćati i točka.

Ne bi li gradnja Židovskog centra ušutkala sve one u svijetu koji govore loše o Hrvatskoj?

- Hrvati kao korpus nisu antisemiti. Ja nemam antisemitskih iskustava u Hrvatskoj. Možemo biti ponosni na tretman koji Židovi imaju u ovoj zemlji. Je li bilo antisemitskih ispada? Je, Mladen Schwartz je najveći antisemit, a on je Židov. Kao Židov stalno ponavljam: nemam rezervnu domovinu, Izrael nije moja rezervna domovina. Izrael su moji korijeni, a Hrvatska je moja domovina, tu rastu moja djeca, moja žena je Hrvatica...

A što je s povratom židovske imovine?

- Ima nekih problema, imovina Katoličkoj crkvi se brže vraća, istina, ali njih je puno više. Da je samo malo više dobre volje...

Ugledni član židovske zajednice Slavko Goldstein danas je savjetnik premijera Milanovića. Ima li židovska zajednica koristi od toga?

- Ne znam da li ima koristi, ali znam da ima štete. Kako čovjek koji se nikada nije bavio ekonomijom odjednom postaje savjetnik premijera i dijeli lekcije svima nama koji smo u biznisu cijeli život? Osim toga, on ima 85 godina. Kome trebaju njegovi savjeti? Trendovi se mijenjaju, ekonomiju danas vode balavci od 28, 29 ili 35 godina. Čini mi se da je to posljedica jedne imaginarne potrebe da se Židovima u Hrvatskoj dade status i značaj. A nama to ne treba, ili jesmo značajni ili nismo...

Odnos s Goldsteinima

Kako gledate na imenovanje Ive Goldsteina za veleposlanika u Parizu?

- Vidim da se mene detaljno provocira, ali odgovorit ću vam. Smatram da je odnos gospođe Pusić i njegova oca Slavka iz mladosti i Slavkov raniji angažman u HNS-u sigurno pridonio da se Ivu Goldsteina postavi za ambasadora. Nemam ništa protiv, ali mi je čudno što ga nisu postavili u London jer čovjek govori engleski. Nepristojno je u zemlju koja nam nije bila naročito naklonjena, a Francuska to nije bila, poslati čovjeka koji ne govori francuski jezik.

Vi s Goldsteinima imate vrlo dinamičan odnos. Je li točno da ste Ivu Goldsteina i udarili?

- Nisam ga udario, fulao sam ga. U redu, to je moj grijeh. Sa svim svojim ugledom stao sam iza Krausa, a protiv Goldsteina jer mislim da on šteti hrvatskim Židovima. I točka. Ali, ne mrzim, nemam zlih primisli, pogotovo ne prema starom Goldsteinu koji mora braniti Ivu jer mu je sin, iako je neobranjiv. Ivo je jako opasan za nas: za sve loše što on napravi, reći će se da je napravio ‘onaj Židov Goldstein’, a ne ‘ambasador Goldstein’...

Što je loše napravio Ivo Goldstein kao ambasador?

- Kao ambasador u Parizu on je i naš ambasador pri UNESCO-u. Nije podržao pred UNESCO-om jedan zadarski projekt samo zato što iza njega stoji profesor koji se njemu ne dopada. Što će Zadrani reći o Goldsteinu?

Jeste li vi inače tough guy, tako agresivan?

- Ma ne, ja sam ko beba, prava sam šlapa, žena me terorizira, djeca me teroriziraju... Ali uvijek govorim istinu, kažem sve što mi smeta. A što znači tough guy?

Jeste izgubili novac zbog takvog stava?

- Naravno. Mislite da je ova kriza sa stanovima mene fulala? Ali što ću. Popušiš, stisneš zube i ideš dalje. Nisam tražio pomoć od države, jer država ionako uvijek pomaže samo velike ‘lopove’, one koji je puno oštete. Velikima se otpisuju dugovi, oni dobivaju državne potpore, itd. Ali, to je valjda svuda tako...

Imate loše iskustvo s državnom administracijom?

- Imam problem s novom administracijom jer mislim da na važnim mjestima sjede nekompetentni ljudi. Od šefa AUDIO-a sam tražio objašnjenje jedne situacije i on mi nije znao što odgovoriti jer je prije toga, kaže, morao konzultirati tri ministra. Moj zahtjev je stajao i čekao u AUDIO-u četiri i pol mjeseca. A pisano objašnjenje koje su mi poslali na razini je šestog razreda. Kada ga čitam, mislim ili sam ja kreten ili onaj koji to piše.

Softver za biznis

Jel razgovarate s investitorima iz Izraela? Što oni misle o ulaganjima u Hrvatsku?

- Moji partneri iz Izraela željeli su investirati u gradnju zatvora u Šibeniku. Postoji gotova studija za taj projekt, iz EU fondova su bili spremni financirati ga sa 40 milijuna eura. Otišao sam na razgovor kod zamjenice ministra pravosuđa i sve sam joj objasnio. I ništa, do danas odgovor nisam dobio. Naravno, partner iz Izraela me poslao u vražju mater i otišao. A gospođa zamjenica ministra očito sebi može dozvoliti takvo ponašanje, da i ne odgovori, jer ona ne ovisi financijski o svome radnom mjestu, ona je kći vlasnika Francka i tamo zarađuje više nego cijela Vlada.

Jeste zvali koga u Ministarstvo i pitali za odgovor?

- Da, moja tajnica je zvala 30 puta sigurno u dva mjeseca. I ništa. Moja tajnica može dobiti otkaz, pa je uredno zvala svaki dan kako sam joj rekao. Državna tajnica ne može dobiti otkaz, pa je njoj svejedno.

Što je vaš glavni biznis danas?

- Softver za Diners. Imamo vjerojatno jedan od najkvalitetnijih softvera za kartično poslovanje na svijetu. Koristi ga Erste Bank, odnosno Diners Adriatic, zatim Diners Srbija, Diners Makedonija, Diners Crne Gore...

Planirate li širenje biznisa?

- Diners je vrlo živ i kreativan poslovni subjekt i slijediti njegov razvoj nije lako. Međutim, s ulaskom u Europu i nama su se širom otvorila vrata da zajedno s Diners Adriatic pokusamo plasirati softvere na europsko tržište. Vidite što se dogodilo s Dinersom Slovenije, mi ćemo u tom smjeru također ponuditi naše usluge. Istočna Europa je također interesantno područje. Raspolažemo odličnim softverom i za turističke agencije. Sljedeći tu ideju, otvorili smo malu turističku agenciju i kafić u centru Zagreba, gdje sam zaposlio 12 ljudi.

Bogat, bogatiji, idiot

Složili ste se da razgovaramo na vašoj jahti, rekli ste da nemate razloga skrivati svoju imovinu. Jeste li vi bogat čovjek?

- Imam mladu ženu, dvoje djece, starijeg sina, pesa i nekoliko stvarno dobrih prijatelja. Moj tata je rekao: sine, ako imaš jednog prijatelja, onda si bogat, ako imaš dva prijatelja, onda si jako bogat, a ako imaš tri prijatelja, onda si kompletan idiot. Imam mali brod, dug 10,80 metara, koštao je 350 tisuća eura, sada je star sedam godina i vrijedi kao dobar auto. Za sebe bih rekao da sam dobrostojeći čovjek, ne bogat. Još kad popeglam ove probleme s nekretninama... Sve što sam u životu zaradio je lova koju sam potrošio. Ništa ne krijem, toliko sam poreza u životu platio da se uopće ne sramim pokazati ono što imam. Ako mogu pomoći gladnom, pomoći ću mu tako da ga naučim nešto raditi. Mrzim prosjačenje. Pred mojim kafićem dnevno prođe stotinu prosjeka. Ne dao Bog da nekoga od njih pitaš jel bi došli za novce pomesti terasu uvečer. On meni kaže: pa ja sam prosjak, a ne smetlar!

Na što ste najviše novca u životu potrošili?

- Na hranu, obožavam dobro jesti i popiti. Sretan sam kad mogu s prijateljima otići u dobar restoran.

Koliko ste na brodu, na moru?

- Lani sam morao skratiti godišnji, pa sam bio samo 84 dana. Ove godine ne bih dozvolio da mi se ta greška ponovi. Preferiram srednji i južni Jadran, uglavnom Brač, Hvar, Vis, Dubrovnik, do crnogorskog primorja. I tamo sam se jako rastužio kad sam vidio kakvu marinu su napravili. To je da čovjeku stane mozak. Tamo ozbiljnim investitorima ništa ne zapinje, ne zaustavljaju se investicije zbog šišmiša, glista i drugih domaćih životinja. Milo je rekao: svakom Crnogorcu koji neće da radi, dat ćemo 10 hiljada eura godišnje, da ne smeta onima koji hoće da rade.

Što je hrvatski problem da se ne može napraviti isto?

- Vrlo je malo ministara u hrvatskoj Vladi koji u kompetentni za ono što rade. Ministar Linić je kompetentan. Da li je ispravno sve što radi? Naravno da nije. Jesu li svi njegovi potezi dobri? Naravno da nisu. Ali, kompetentan je. Mi smo država s antipoduzetničkom klimom. Imali smo jednog u Vladi koji je imao poslovnih ideja, ali smo ga strpali u zatvor....

Pa morao je u zatvor jer ga je sud proglasio krivim. Ne mislite valjda da se odluke suda ne trebaju poštovati?

- Naravno da je kriv, slažem se da treba biti kažnjen. Ali, za Hrvatsku bi bilo bolje da je kažnjen prinudnim radom za Vladu: da spava u zatvoru i svako jutro dolazi u Vladu besplatno savjetovati premijera.

Najvažnija je moć

Jesu li muškaci poput vas mamac za žene?

- Moć je ta koja privlači žene, a vjerojatno se misli da lova donosi moć. I muški i ženski odgoj je, na žalost, još pomalo u prošlom stoljeću: mala djeca pokazuju pimpek, a velika novce.

Što je muškarcima važnije: moć ili novac?

- Naravno novac kad donosi moć! Nismo deca! Ma moć, definitivno moć. To kako su se muškarci spremni prodati za moć, dokaza u Hrvatskoj imamo koliko hoćete. Zašto muškarci idu u politiku? Da pokažu čiji je veći!

Politika dugog jezika

Što vas drži dalje od politike?

- U sferi politike ne postojim jer ja uvijek kažem što mislim, a to u politici ne prolazi. U politici moraš znati šutjeti. Ja ne znam šutjeti... Moj je otac bio blizak s Tuđmanom, bio je njegov general i u to sam vrijeme ja mogao lako kupiti neku tvornicu ili poduzeće. Ali, onda ne bih smio laprdati. A ja to ne mogu.

Jeste imali problema zbog dugog jezika?

- Nisam znao kud bih s njima. I umrijet ću, ali se neću promijeniti. Ja sam bio prijatelj sa Šuškom. Nema dileme da sam bio blizak vlasti...

Kako ste postali Tuđmanov i Šuškov prijatelj?

- Tata je bio Tuđmanov prijatelj, još iz onog rata. Sa Šuškom sam se sprijateljio na početku rata, dok je on još bio ministar iseljeništva. I jako je bio narušen moj ugled u židovskoj zajednici zbog toga, jer je Šušak imao porijeklo vezano na ustaštvo. Rekao sam svima: spalite mi na ruci sve ono što je Šušak oteo u ovoj državi! On nije ništa oteo...

A njegovi politički stavovi vam nisu smetali? I sami kažete da je imao ustaško porijeklo.

- Šuškovo je porijeklo doista desno, ustaško, ali u njegovoj kući sam vidio puno knjiga o Židovima, a osobno nisam od njega doživio niti čuo išta što bi dalo naslutiti na antisemitizam. On je bio američki čovjek. Ne znam da bi Amerikanci trpjeli antisemita na takvom položaju.

Vi ste branili i neke hrvatske generale pred Haškim sudom, uključujući i generala Praljka s kojim ste surađivali tijekom rata u BiH. Kako ste se vi našli među njegovim suradnicima?

- Rekao bih vam ja svašta, ali ne mogu jer nisam hrvatski branitelj.

Kako niste, sad ste rekli da ste pomagali Praljku u ratu?

- Nemam status branitelja, nema me u Registru branitelja. I to me silno pogađa, jako sam povrijeđen zbog toga. Mene ne zanimaju povlastice, ne trebam ni auto, ni stan, ni penziju, ništa, sve imam. Ali, sada kada je objavljen Registar branitelja, borit ću se za status branitelja. Branio sam ovu državu, doveo sam stotine zarobljenika iz srpskih logora, 20 puta bio u Beogradu po nalogu ministra Šuška... Sve to zna osam živućih ministara i još puno ljudi. Ima stvari o kojima još ne smijem ni govoriti, ali ima puno toga što sam napravio, a zna se. Tužit ću državu Ustavnom sudu zbog toga što nisam u Registru branitelja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 03:51