ANALIZIRA INOSLAV BEŠKER Klauzura po treći put u HDZ-u: Odađi napasti, odađi Sotono!

Klauzura, koju su prvi kršćanski pustinjaci koristili da bi štitili svoj mir i čednost, po treći put je ušla u povijest Hrvatske demokratske zajednice , da bi njezinu vodstvu na dva dana osigurala mir te da bi - s obzirom na kratko pamćenje birača - barem donekle pokrpala razdrapanu čednost (i) te hrvatske političke stranke.

Sveti Benedikt je za zapadne monahe uveo regulu klauzure koja je već postojala za neke istočne monahe (pa se i danas obdržava strogo na Svetoj Gori): za muškarce je pasivna (ne smije ženskinje unići u samostan, na Atosu ni ženke stoke niti peradi), a za žene aktivna (ne samo da im ne smiju zaći muškarci, nego ni one same ne smiju vani, osim ako im biskup ne dâ dozvolu, na striktno određeno vrijeme - što su od benediktinki prihvatile i klarise te još neki redovi).

Geslo klauzure je: odađi napasti, odađi Sotono, jerbo nije svatko jak poput sv. Antuna pustinjaka da napastima odolijeva (a priprosti duhom ih ni ne zamjećuju, gledajući svoja posla - ali ovo je tekst o politici, ne o kreposnicima koje je Isus hvalio na Gori).

Klauzura može biti i zaključni pismeni ispit prije diplome na humanističkim studijima (nekome hrvatskom novinaru je prof. Cipra davno prijetio da će mu objaviti izabrane klauzure - tip još nije diplomirao filozofiju), a može biti i naziv za “play off” u nogometnim prvenstvima po Latinskoj Americi.

Nogometne momčadi, kad žele osigurati koncentraciju i čednost svojih isposnika, obično odlaze u karantenu (kojoj je naziv nastao u doba zaštite od kuge) - ali dr. Sanader je za svoj tadašnji tim umjesto profilaktičkoga radije odabrao samostanski termin, koji je, eto, nadživio dvije promjene na čelu povijesno najuspješnije hrvatske stranke pa, samim time, i najtipičnije za hrvatsku političku naciju.

Klauzura je trajna, doživotna, a privremeno zaključavanje od javnosti u Katoličkoj crkvi nosi drukčiji naziv: konklav (u nas ne odbacuju ni srpsku verziju: konklava). Iz kardinalskog konklava izlazi novi papa, pa se to možda hrvatskim političarima činilo preobvezatnim te su radije pogrešno primijenili onaj još stariji i općepoznatiji naziv. I te kako oprostivo - kad bi im to bila jedina pogreška.