Glas Koncila: Srbija se još nije oslobodila mržnje

Po ocjeni novog broja Glasa Koncila , činjenica da tako snažno živi i prevladava antihrvatstvo na srbijanskoj političkoj sceni i u najširim krugovima srpskoga naroda i na početku 2012. godine nepobitni je dokaz da glavna struja javnoga mnijenja u Srbiji još nije ni počela promicati istinu o događajima devedesetih.

“Većina u Srbiji očito nije još doživjela katarzu, distanciranje od zločinačkoga Miloševićeva političkog i vojnog vodstva i velikosrpskog projekta dijela srpskih akademika iza kojih je stala i SANU , pa i dalje živi u ratno-huškačkom ozražju mržnje”, piše u komentaru “Mržnja i istina” glavni i odgovorni urednik Ivan Miklenić, navodeći kako je Europsko rukometno prvenstvo u Srbiji otkrilo mnogo toga o suvremenom srbijanskom društvu.

Istina o događajima

Miklenić smatra da upravo te nanovo potvrđene i očitovane činjenice “trebaju uzeti u obzir hrvatski političari kad govore o povlačenju hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije”. “

Navodeći kako je istinu o tim događanjima vrlo vjerojatno teško iznijeti u Srbiji te da je posebno to teško učiniti političarima jer bi gubili glasove, komentator drži kako je upravo spasonosna pomoć da se na međunarodnoj razini upravo glede tužbe za genocid protiv Srbije najširi krugovi srbijanskog stanovništva upoznaju s činjenicama koje su tiču događanja devedesetih, a navedene su u toj tužbi.

Srpski i hrvatski

Dodaje se kako rješavanje pitanja tretiranja srpskoga jezika u općoj hrvatskoj javnosti, koje je s punim pravom otvoreno, znatno može pomoći uspostavi što normalnijih odnosa između Hrvata i Srba.

Tko ne želi dobro

“Ne žele i ne čine dobro ni Srbima ni Hrvatima svi oni koji podcjenjuju važnost hrvatskoga i srpskoga kao dva različita, premda uvelike slična jezika jer nepoštivanje ili osporavanje ustavne odredbe da je u Hrvatskoj službeni jezik hrvatski jezik vodi samo zaoštravanju odnosa između Hrvata i Srba”, napominje Glas Koncila i dodaje kako oni koji namjerno zauzimaju stav da je suvišno prevođenje s drugih jezika, konkretno u Hrvatskoj sa srpskoga, zapravo po tom stavu pokazuju da ne poštuju ni Hrvate ni Srbe, niti im žele da očuvaju svoj identitet.