RESTRUKTURIRANJE DIVOVA

ČETIRI NAJPOZNATIJA SVJETSKA PRIMJERA Spašavanje velikih kompanija nikad ne ide glatko ni bez žrtava: Ne mogu se izbjeći otkazi radnicima...

 Hanza Media

Spašavanje velikih kompanija od ili iz stečaja nikad nije glatko, bez žrtava, kao što pokazuju strani primjeri poput talijanskog Parmalata, američkog General Motorsa ili njemačkog maloprodajnog lanca Kaufhof. Ne može se izbjeći smanjenje broja zaposlenih, prodaja ili zatvaranje podružnica, vjerovnici moraju pristati na zamjenu za vlasničke udjele, a i država mora zasukati rukave i pomoći - bilo kroz kredite, jamstva, novu zakonsku regulativu ili zbrinjavanje otpuštenih.

Sve ove gubitnike - i zaposlene, i vjerovnike i državu - nalazimo, primjerice, kod General Motorsa, najvećeg američkog proizvođača automobila koji je sredinom 2009. zatražio stečaj s preustrojem zbog 172,78 milijardi dolara duga (otprilike deset puta više od hrvatskog državnog proračuna) i 82,3 milijarde dolara imovine. Uz 30 milijardi dolara državne pomoći kroz kredite i vlasničke udjele, pokrenut je “novi” GM, u kojem su vlasničke udjele dobili i vjerovnici. Kompanija je, kako je objavljeno, dobila i šest milijardi dolara pomoći od stranih vlada.

Najveći stečaj

Do 2012. grupacija je morala smanjiti broj pogona s planiranih 38 na 33, a broj zaposlenih u SAD-u smanjili su sa 92 na 72 tisuće u istom razdoblju. Iako je stečaj obuhvatio samo američko poslovanje, grupacija je morala smanjiti i broj zaposlenih u svijetu za gotovo 50 tisuća. Prodali su Saab i Hummer te prekinuli proizvodnju Saturna, za koji nisu mogli naći kupca.

Restrukturiranje im je dobro prošlo - prihod im je lani porastao 9,2 posto, na 166,4 milijarde dolara, a neto dobit im je iznosila 9,5 milijardi dolara.

Talijanska prehrambena industrija Parmalat, “europski Enron”, jedan je od najvećih stečajeva do sada zabilježenih u realnom gospodarstvu Staroga kontinenta. Parmalat je svojedobno bio najveći globalni proizvođač steriliziranog mlijeka, a poslovali su u cijelom nizu sektora, od pekarskih proizvoda do voćnih sokova, sa 32.300 zaposlenih i proizvodnim pogonima na svim kontinentima.

Skandal je buknuo 2003. nakon što je otkriveno da na računu jedne od Parmalatovih offshore holding kompanija nedostaje 4 milijarde eura. Revizija je poslije pokazala kako kompanija ima 14,3 milijarde eura duga i 4 milijarde eura prihoda u 2003. godini, u usporedbi sa 6,3 milijarde eura godinu prije.

Prinudni upravitelj

U posljednjim radnim danima 2003. godine najveći dioničar Calisto Tanzi podnosi ostavku na čelu kompanije, koja je potom zatražila stečaj po novim zakonskim odredbama, koje je talijanska vlada donijela samo radi njih, a prema kojima su u ubrzanom postupku mogli trenutačno dobiti prinudnog državnog upravitelja.

Nova uprava i dio dioničara pokreću cijeli niz tužbi - na meti su im i revizori i banke te pokreću restrukturiranje. Od oko 32 tisuće zaposlenih uoči skandala, nova uprava odlučuje prodati ili ugasiti podružnice koje su do tada zapošljavale oko 15.000 ljudi, a zadržavaju podružnice u dva temeljna poslovna segmenta - mlijeko i mliječni proizvodi te voćni sokovi.

U ovim podružnicama broj zaposlenih smanjili su za oko 15 posto. Primjerice, Parmalat je zatvorio sve pogone u Kini, a u Mađarskoj je ugasio oko 30 posto radnih mjesta.

Podružnice koje su odlučili zadržati prebacili su na “novi” Parmalat, čije su dionice 2005. godine uvrštene na burzu, pri čemu su vjerovnici s oko 12 milijardi eura potraživanja na ime duga dobili udjele u novoj grupaciji, Parmalat je u međuvremenu postao dio grupacije Lactalis, a u 2015. su imali 6,4 milijarde eura prihoda i oko 27.000 zaposlenih.

Njemački Kaufhof je jedino što je preostalo od njemačkog koncerna Arcandor, koji je svojedobno držao dva velika njemačka brenda za katalošku prodaju, Neckermann i Quelle te većinski udjel u vodećem globalnom touroperatoru Thomasu Cooku, o kojem danas ovisi i dobar dio hrvatskog turističkog prometa. Arcandor je zapao u probleme u jeku posljednje globalne krize, a stečaj je zatražio u ljeto 2009. godine nakon što je Europska komisija odbila dati zeleno svjetlo za državnu pomoć.

Prvo što su banke kreditori tada učinile jest da su prodale većinski udjel u Thomasu Cooku. Još uoči krize Arcandor je bio prisiljen za jedan euro prodati brend Neckermann, a 2009. stečajni je upravitelj odlučio prodati Quelle. No, kako nije bilo zainteresiranih kupaca, na koncu je podružnica likvidirana.

Novi koncept

Iz stečaja je izvučen samo lanac robnih kuća Kaufhof, nakon što ga je kupio jedan američki investitor. Kaufhof i danas posluje iako je u međuvremenu promijenio još jednog vlasnika.

Stečaj Kmarta - jednog od vodećih američkih maloprodajnih lanaca - prošao je nešto sretnije. Kmart je bio jedna od žrtava računovodstvenih skandala u nizu koji je započeo s Enronom početkom 2000-ih godina. Kompanija je, naime, prošla restrukturiranje i izašla iz stečaja, ali uz snažni angažman investitora Edwarda Lamperta, čiji je fond kupio dobar dio potraživanja. Nakon izlaska iz stečaja Lampert je kontrolirao 53 posto udjela kompanije. Za izlazak iz stečaja nisu morali prodavati imovinu, nego su se “samo” restrukturirali: zatvorili su 300 trgovina i 34.000 radnih mjesta, proveli rebrendiranje i osmislili novi, moderniji koncept trgovina. Kmart je u međuvremenu kupio lanac robnih kuća Sears i preimenovao se u Sears Holdings, a danas, 15 godina kasnije, muči se s jakom online konkurencijom i promjenom navika potrošača. Drugim riječima, na redu je novo restrukturiranje poslovanja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. studeni 2024 14:18