Sedam dlakavih heroja u nastajanju iz Centra Silver traži socijalizatore. Arka, Arwen, Azza, Anni, Ari, Ayla i Ayco kroz otprilike dvije godine bit će vodiči slijepih, pomagat će ljudima u invalidskim kolicima ili pak djeci s autizmom. Da bi stekli potrebna znanja, bitno je ih se od malih nogu privikava na razne zvukove, podloge, promet, svjetla i sve s čime bi se jedan dan mogli susresti u radu. Tu nastupaju socijalizatori kojih u ljetnom razdoblju gotovo uvijek nedostaje.
Stižemo u Silver oko 18 sati, kad počinje dresura socijalizatora. Treba ih naučiti kad povodac treba opustiti, koliko keksića vrijedni psi trebaju prožvakati i kako se kretati pokraj četveronožaca koji sve to već znaju. Glavnu riječ vode Tomislav Fanjkutić i Sandra Ševerdija, službeni koordinatori programa socijalizacije koji su tu da riješe sve nedoumice novih i starih socijalizatora.
Tomislav nas vodi upoznati šteneću sedmorku, dok njihovi stariji rođaci čekaju svoje prve zadatke. Malci, kako ih naziva, nemaju pojma što ih čeka te su im trenutno najveće brige koju igračku prožvakati i na koju stranu potrčati. Bezglavo jure za Tomislavom dok ih poziva vičući "puppy, puppy, puppy" i pomno prate ima li tko od nas kakvu poslasticu.
Leglo A, štenci labradora u svim nijansama žute, dolaze iz vlastitog uzgoja Centra, što im je bitno zbog zdravlja kukova i laktova. Nevjerojatno slatke bebe s crvenim ogrlicama na kojima su napisana imena, obično socijalizatorima odlaze s osam do devet tjedna, a zbog nedostatka socijalizatorskih obitelji ovaj je čopor još uvijek u Centru.
Ne nedostaje im baš ništa, imaju klimatiziranu štenaru, dvorište kao da žive u Bijeloj kući, a svaki ih dan paze i maze brojni volonteri. Koordinator objašnjava da su labradori idealna radna pasmina jer nisu osjetljivi, vole puno jesti pa ih je lako dresirati te ono najbitnije - dobronamjerni su, tako da mogu raditi i s djecom.
Centar Silver godišnje uzgoji otprilike 60-ak pasa, a planiraju tu brojku povećati na stotinjak. Ipak, da bi jednog dana počeli s radom kao psi pomagači, ne smiju preskakati korake, zbog čega će potreba za socijalizatorima u budućnosti biti još veća.
- Ako postoje oni koji se dvoume, no ne odgovara im da pse preuzmu odmah, neka nam se svejedno jave. Stalno trebamo nove socijalizatorske obitelji - objašnjava koordinatorica Sandra.
Procedura je sljedeća, pas u dobi od osam do devet tjedana ide u socijalizatorsku obitelj te ga koordinatori posjećuju u njegovu novom domu da vide treba li obitelji kakva pomoć. Sa psom dolazi i sva potrebna oprema, ogrlica, prsluk, hrana, krevetić, povodac, četka, zdjelice, zaštita od buha i krpelja, a također su pokriveni i svi veterinarski troškovi.
Socijalizatori svakog pojedinog legla imaju zajedničku WhatsApp grupu u kojoj mogu postavljati pitanja, dijeliti iskustva i tražiti savjete koordinatora. Ne trebaju nikakvo ranije iskustvo, već samo volju i nešto dodatnog vremena, no za svaki slučaj imaju i priručnik s najčešćim situacijama u kojima bi se mogli naći.
Kad pas postane spreman za školicu, jednom tjedno mora dolaziti u Centar i tako pet tjedana. Zatim je dužan jednom u dva tjedna prisustvovati školicama u gradu na raznim lokacijama. U dobi od godinu i pol počinje službeno školovanje, kad se pas vraća u Centar Silver gdje boravi od ponedjeljka do petka, a vikendom se vraća socijalizatorima.
Pseći fakultet, kako ga nazivaju, traje od četiri do šest mjeseci, nakon čega pas odlazi krajnjem korisniku. Otprilike njih 30 posto ipak ne uspije zadovoljiti zdravstvene ili karakterne standarde, zbog čega se udomljuju kao kućni ljubimci, a oni koji se pokažu natprosječno dobrima Silver koristi za daljnji uzgoj.
Što kad pas dođe kod socijalizatora?
Trenutno se na socijalizaciji nalazi 70-ak pasa, a još uvijek je uvjet da se smještaju u obitelji na području grada Zagreba i okolice.
- Najbitnije je da se pas nalazi u pozitivnom okruženju gdje može upijati nove stvari, da se navikne na normalan život, zvukove, promet, odbljeske, svjetla, različite podloge i slično. Cilj je da pas na kraju bude stabilan i samopouzdan - rekao nam je Tomislav dok ga žuti čupavci opsjedaju sa svih strana.
Metoda koja se koristi je tzv. positive reinforcement, odnosno potkrepljuje se poželjno ponašanje bez kazne. Demonstrira nam na štencima starima tek koji mjesec kako brzo shvaćaju da ne smiju skakati ako žele keksić. Svi do jednoga posjeli su se i čekaju što će se sljedeće dogoditi.
Za naš dolazak svih sedam članova "bande" moralo se okupati, no to ih nije spriječilo da još jednom ponove kupanje u zdjelicama za vodu. Na izlasku iz ograđenog dvorišta, u kojem se nalaze tobogan, improvizirane bučne igračke i zdjelice s vodom, uspjeli su nas preduhitriti i uputiti se ravno u svoju štenaru.
Nakon divljanja, vrijeme je za odmor. Prelazimo preko livade gdje nam pokazuju prostor za one najmanje štence, prostor za igru i konačno prostor za trening ljudi. Naime, da bi korisnik mogao dobiti psa bitno je da se samostalno orijentira u prostoru, u čemu mu pomaže mirisni park u dvorištu.
Nadža Milanović trenutno pohađa školicu s drugim psom iz Silvera. Prije mjesec dana labradorica Vira, koja je u obitelji Milanović boravila godinu i pol dana, otišla je korisniku. Sad je uslijedio onaj najteži period koji će potrajati barem pola godine, kad ne smiju imati kontakt s njom dok se u potpunosti privikne na novu obitelj.
- Naravno da smo bili tužni, ali istovremeno i sretni što je uspjela ostvariti svoju svrhu. Ona je tu da pomogne ljudima, a mi smo bili s njom dio puta da joj pomognemo to ostvariti - rekla je.
Dodaje da nisu mislili tako brzo uzeti sljedećeg silverovca, no ovaj put im je bilo utoliko lakše jer Ring već ima devet mjeseci pa ga nisu morali učiti osnovama. U razgovor se uključuje Andrea Dujmić koja socijalizira kujicu Orlu već devet mjeseci.
- Naša je avantura počela s Orlina dva i pol mjeseca. Moram priznati da je cijelo iskustvo intenzivno, ali pozitivno. Ovako bi svi trebali raditi sa psima - zaključila je Andrea.
Koordinatorica Sandra nastavlja s programom. Pred pse baca bučnu kutiju, otvara pred njima kišobran, plješće pored njih, a oni svi redom hladni kao špricer. Socijalizatori kao kakva sekta uzbuđeno uzvikuju "bravo" najvišim tonovima koje mogu proizvesti, iz torbica izvlače poslastice, a zadovoljni psi mirno leže pored njihovih nogu spremni prožvakati sve što im dođe pred njušku.
Vrijeme je za krug šetnje po parku, u svojim crvenim prslucima svi su ponosno paradirali. Ide nova runda, ovaj put s kolicima za trgovinu, pa s kišobranom, pa po stepenicama, pa na kutiju, pa s plišanim zelenim društvom na lajni... Sve u svemu, nije ni psima lako.
Koordinatori nam objašnjavaju da su i ovi psi još uvijek bebe, stari između osam mjeseci i godinu dana. Kroz proces socijalizacije, koordinatori obraćaju pažnju na to što psi vole raditi ili im je zabavno pa im sukladno tome kasnije odabiru profesiju.
Nekima nije suđena karijera psa pomagača
Koordinatorica Sandra u Centar Silver došla je 2016. godine kao volonterka, kroz njene su ruke prošle stotine pasa, no postoje tri koja su joj posebno prirasla srcu jer ih je upravo njena obitelj socijalizirala. Jedan je ostao raditi kao terapijski pas u Silveru, jedan je udomljen kao kućni ljubimac, a treći je član njene obitelji već šest godina.
Psi koji ne zadovolje standarde jer imaju neki urođeni strah, previše su hiperaktivni ili su pak nedovoljno aktivni, imaju nezadovoljavajuće snimke kukova i laktova postaju - kaučari. Skidaju svoj prsluk psa pomagača i karijeru nastavljaju kao profesionalni kućni ljubimci.
Nakon završetka školice, vrijeme je za igru. Socijalizatori skidaju prsluke s pasa i počinje euforija, isti psi koji su prije nekoliko sekundi mirno sjedili sad jure parkom jedni za drugima. Sandra objašnjava da je to potpuno normalno jer psi nose prsluke dok su u radnome modu, a kad ih skinu, oni su kao i svaki drugi pas.
- Dok pas nosi prsluk ne smije skakati po ljudima, vući na lajni, uzimati s poda, no kad je skine, počinje njegovo slobodno vrijeme tijekom kojeg se igra, trči, njuši ili skače. Kao štenci prsluke ne moraju nositi svaki dan, a što su stariji, to se povećava vrijeme provedeno u prsluku - rekla je.
Kad idu na javna mjesta prsluk je obavezan. Bio pas u programu socijalizacije ili s korisnikom, da bi mogao ući u pekarnicu, ljekarnu, bolnicu ili trgovinu mora nositi prsluk te posjedovati iskaznicu kojom potvrđuje svoju funkciju kao što nalaže Zakon o psima pomagačima.
Dodaje da je mit da se psi pomagači ne smiju maziti ili dirati ako ih susretnete na ulici, već da se socijalizatora ili korisnika treba pitati je li im u redu da se pas mazi. Nakon osam do devet godina rada čupavi heroji završavaju svoje karijere pomagača, okače prsluke o klin i uživaju u zasluženoj mirovini kao i svaki drugi ljubimac.
Oni koji su spremni okušati se u ulozi socijalizatora mogu se prijaviti na linku: https://czrs.hr/programi/socijalizacija/
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....