Čak 72% hrvatskih pacijenata rak otkriju sami, a samo 7% putem preventivnog programa

Kad se govori o raku, bez obzira na to radi li se o liječenju, ranom otkrivanju ili smrtnosti, informacije obično stižu s liječničke strane. No, 12 udruga pacijenta iz zemalja istočne i srednje Europe odlučilo je o tome pitati pacijente, odnosno provele su zajedničko istraživanje o ishodima liječenja onkoloških pacijenta, a sudjelovao je njih 16.458, od kojih iz Hrvatske 2460.

Anketa se provodila od veljače do svibnja, a pacijenti su odgovarali na nekoliko pitanja, uključujući ona o svojoj razini informiranosti o bolesti, dijagnostici i liječenju te o potpori, članovima obitelji, kvaliteti života i palijativnoj skrbi.

Nužna revizija

Dobiveni odgovori pokazali su zašto je u tom dijelu Europe smrtnost od zloćudnih bolesti značajno veća nego li u njezinu zapadnom dijelu i zašto Hrvatska i Mađarska drže vrh po broju umrlih od raka. Naime, čak kod 72 posto hrvatskih onkoloških pacijenata rak je otkriven nakon vlastite sumnje da “nešto nije u redu”, a samo 7 posto saznalo je to putem nacionalnog programa ranog otkrivanja zloćudne bolesti. Istina, Bugarska uopće nema takav program.

“Hrvatska već 13 godina ima nacionalni program ranog otkrivanja raka, ali odaziv građana još uvijek je premali, osobito za rak debelog crijeva, što govori da je nužna revizija koja bi donijela nešto novo što bi povećao odaziv. I dalje u Hrvatskoj svake godine od zloćudne bolesti oboli oko 23.000 građana, a umire oko 14.000”, kaže Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu (KUZ), koja je i organizirala dvodnevni sastanak “Združene akcije onkoloških udruga iz središnje i istočne Europe” (JACPO) na kojem su jučer predstavljeni rezultati ovog istraživanje, a sudjelovale su i udruge iz Albanije, BiH, Bugarske, Češke, Slovačke, Mađarske, Poljske, Rumunjske, Sjeverne Makedonije, Slovenije i Srbije.

Loša komunikacija

Pokazalo se da svaki četvrti pacijent u Hrvatskoj na prvi pregled kod onkologa čeka više od mjesec dana, dok u Albaniji toliko čeka samo 13 posto pacijenta ili u Sjevernoj Makedoniji 17 posto.

Na taj prvi pregled duže od mjesec dana najviše pacijenta čeka u BiH, odnosno svaki drugi. Ono po čemu je Hrvatska bolja od većine jest dostupnost lijekova, jer čak 71 posto pacijenta lijek dobije unutar mjesec dana, ali ako se bolest otkrije prekasno, učinkovitost terapije je ispod očekivanja. Na začelju po dostupnosti lijekova su Češka, Slovačka i Mađarska, u kojima tek svaki drugi pacijent dobije lijek u roku mjesec dana.

Pacijenti su ukazali i na nezadovoljstvo u komunikaciji, odnosno polovica pacijenata nije zadovoljna načinom priopćavanja dijagnoze, svaki treći dobio je prihvatljiv odgovor o planu liječenja, a također svaki treći nije mogao sudjelovati u odluci o liječenju. Prije početka liječenja 44 posto pacijenta razgovaralo je sa svojim onkologom samo jedanput, a svaki deseti nijedanput.

Na zagrebačkom skupu udruga pacijenata istaknuto je da je njihov cilj poboljšati onkološku skrb u zemljama iz srednje i istočne Europe, povećati dostupnost onkološke i inovativne terapije u onkologiji te razviti sustav sveobuhvatne skrbi za onkološke pacijente i članove njihovih obitelji. Od 1995. godine bilježi se porast pojavnosti raka za 30 posto, što se dijelom objašnjava povećanjem udjela starijih od 65 godina te čimbenicima rizika, kao što su pušenje i pretilost. No, za razliku od zapadnoeuropskih zemalja, smrtnost od raka u zemljama istočne i srednje Europe stalno raste.