Čadež: Nema sumnje da su naši susjedi Srbi ljubomorni na Josipovića

Ivo Josipović, treći hrvatski predsjednik, kad se pojavi u susjedstvu toliko je živo obojen da ga u Srbiji, Sloveniji i BiH doživljavaju kao elegantnog, smirenog, šarmantnog gospodina, pravog kulturnog intelektualca.

U proteklih je nekoliko mjeseci predsjednik Josipović nekoliko puta otišao u Bosnu i Hercegovinu, uglavnom obilazeći stratišta, od Ahmića do Dervente, skoknuo je i u Crnu Goru, a sad je, nakon Sarajeva i Podgorice, toplo dočekan i u glavnoj, ili jedinoj, balkanskoj metropoli, u Beogradu.

Nema sumnje da su naši susjedi, u BiH, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, na neki način ljubomorni na hrvatske građane što imaju takvog predsjednika. On svojom pojavom i retorikom djeluje kao svojevrsni antidepresiv za građane Balkana.

Stoga nije čudno što su mu Beograđani aplaudirali dok je prolazio Knez Mihailovom ulicom, a nije čudno ni što je video s njegovim padom na stepenicama hit na YouTubeu.

Josipović je šarmirao i beogradske intelektualce, što ih je skupa s domaćinom, predsjednikom Borisom Tadićem, ugostio u ponedjeljak na kalemegdanskoj terasi. Sa srpske strane ondje su se našli uglednici poput filmskog redatelja Dejana Mijača, direktora Filharmonije Ivana Tasovca, ili dramaturginje Borke Pavićević, a s hrvatske pozvano je ipak pomalo čudno društvo, uglavnom sastavljeno od Josipovićevih kolega muzičara.

Na kalemegdanskoj terasi našlo se čak troje pijanista, dirigent i skladatelj klasične glazbe Mladen Tarbuk, estradni kompozitor Nikša Bratoš, estradni kompozitor Tonči Huljić, rock pjevač Damir Urban, pa čak i direktor Lisinskog Dražen Siriščević.

Reklo bi se, gotovo svi s kojima je Josipović surađivao ili im je omogućio da žive od autorskih prava, od tantijema, od općeg “poreza na glazbu”, koji plaća svaki kafić i restoran u državi.