BRUTALNI PRIJEDLOG JEZIČARA‘Svakome tko u javnosti ne koristihrvatski 100.000 kn kazne'

Koristeći trenutak u kojem je javnost zaokupljena problemom provođenja ustavnog zakona o dvojezičnosti, što je dovelo do velikih problema s ćiriličnim pločama na zgradama tijela javne uprave u Vukovaru, upravna tijela Matice hrvatske pripremila su svoj prijedlog Zakona o javnoj uporabi hrvatskoga jezika.

Već površnim pregledom odredbi zakona koji 'matičari' pokušavaju progurati, vidljiva je namjera povratka hrvatskog društva u razdoblje otprije dvadesetak godina, kada su jezični čistunci inzistirali na uvođenju 'zrakomlata' i sličnih čudesa u hrvatski jezik. Takvo silovanje jezika, čemu smo svi svjedočili, na koncu je proizvelo kontraefekt, pa se više ni jezikoslovci do nedavno nisu mogli dogovoriti oko pravopisnog standarda.

U duhu sveprisutnog vala 'konzervativne revolucije', kojem pripada i referendum o ustavnoj definiciji braka, Matica hrvatska je naslovnicu novog broja svog glasila 'Vijenac' posvetila ćirilićnoj provokaciji s naslovnicom koja prikazuje ploču s nazivom ulice Stjepana Radića na latinici, te ispod nje ćirilićnu ploču s nazivom ulice Puniše Račića, atentatora koji je pucao na hrvatske zastupnike, među kojima je bio i Stjepan Radić, u beogradskoj skupštini 1928. godine. Ispod te fotomontaže, 'matičari' su među naslovne teme novog broja Vijenca ugurali i svoj zakonski prijedlog koji bi određivao javno korištenje hrvatskog jezika.

U tom njihovom prijedlogu, kojeg su poslali nadležnim ustanovama, predviđenje su kazne od 50.000 do 100.000 kuna za pravne osobe koje, primjerice, ne osiguraju prevođenje na hrvatski jezik kazališnih predstava koje se izvode na stranom jeziku. Što bi takva odredba značila u praksi? U prvom redu, onemogućila bi izvedbu gostujućih predstava, ali i izvedbe nekih kazališnih klasika, poput 'Gospođe ministarke' u kazalištu Kerempuh.

"Što bi bilo s izvođenjem djela Ive Andrića, pa čak i Miroslava Krleže i Marina Držića", pita se kazališna redateljica i urednica portala Teatar.hr Nora Krstulović. Naime, niti jedan od tih velikana hrvatske književnosti nije pisao na danas standardnom hrvatskom jeziku čije bi provođenje u kazalištu svojim zakonskim prijedlogom željela osigurati upravna tijela Matice hrvatske.

Osim udarom na kulturu, jezični purifikatori udaraju i na gospodarstvo, jer bi tvrtke morale pri sastavljanju oglasa i natječaja za radno mjesto koristiti isključivo hrvatski jezik, bez obzira kome se obraćaju. Jednako tako željeli bi kazniti i javne medije koji objavljuju tako sastavljene oglase, natječaje i druge obavijesti.

Iako već godinama domaći poduzetnici naglašavaju da zbog naših zakonskih ograničenja pri imenovanju tvrtke ne mogu biti konkurentni kao izvoznici na stranim tržištima, zakonski prijedlog Matice hrvatske kani ih dodatno ograničiti, pa bi morali sve nazive tvrtki koje nisu u skladu s hrvatskim jezikom preimenovati u roku šest mjeseci.

Nikola Dujmović, član Upravnog odbora hrvatske udruge izvoznika softvera Cisex, naglašava kako je engleski jezik postao lingua franca u međunarodnom poslovanju i hrvatske tvrtke koje žele poslovati u inozemstvu koriste engleski naziv kako bi se približile strancima. On nema ništa protiv da se državne tvrtke i institucije nazivaju hrvatskim nazivima, ali kaže da s aspekta međunarodne konkurentnosti za tvrtke "nema života" s ovakvim ograničenjima. "Ne treba nam još jedno ograničavanje u državi i društvu gdje su prepreke mnogobrojne", kaže Dujmović.

'Zaštitari jezika' iz Matice hrvatske također su u svom zakonskom prijedlogu zamislili i tijelo koje bi se zvalo 'Vijeće za javnu uporabu hrvatskog jezika' a koje bi Saboru podnosilo 'izvješće o stanju zaštite hrvatskoga jezika'.

Jezik se ne štiti na takav način, već poboljšanjem nastave hrvatskog jezika u školama i poticanjem čitanja knjiga, koje je na vrlo niskim granama, naglasila je Nora Krstulović, koja kaže da bi u prvom redu trebalo inzistirati na pravilnoj uporavi hrvatskoj jezika u Saboru, gdje ima zastupnika koji u svojim obraćanjima ne znaju pravilno deklinirati imenice.