Politička fantastika, jedan od omiljenijih novinarskih žanrova, najčešće – točnije, zapravo, isključivo – putuje u budućnost, pa znanstveno analitički predviđa događaje i rekonstruira politički futur. Razmjerno rijetko – preciznije, zapravo, baš nikada – politička fantastika ne bavi se predviđanjem događaja iz prošlosti. Predviđanje događaja iz prošlosti zvuči, dakako, idiotski, ali podsjećam da je riječ o politici. I to hrvatskoj politici, politici dakle u zemlji u kojoj se još ne zna ni što će se dogoditi 1945. godine.
Predviđanje prošlosti u toj je neobičnoj zemlji stoga ne samo zabavna, već i vrlo ozbiljna stvar. Vratimo se, recimo, deset godina u jučerašnjicu: Račanov SDP je na vlasti, svijetla je budućnost pred optimističnom Hrvatskom, ljuta ljevica želi pohapsiti cijeli HDZ i ući u Europsku uniju, i želi to odmah, a ljuta desnica zajedno s poraženim HDZ-om organizira protestne mitinge zbog sudskih progona hrvatskih branitelja, sve pokušavajući državnim udarom spasiti Hrvatsku od komunista i Europske unije, paklenog judeomasonskokomunističkog projekta uništavanja hrvatskog seoskog gospodarstva i malih proizvođača sira.
Eto nas tako u veljači 2001. godine: sto milijuna ljudi ispunilo je splitsku Rivu na mitingu podrške Mirku Norcu, a Vladimir Šeks, ohrabren nabujalim optimizmom, neposredno pred miting odlazi kod stare sijede Ciganke Hajre.
- Reci, Hajro, što vidiš? - otpio je Vladimir Šeks posljednji gutljaj iz velike bijele šalice, pa je okrenuo na salvetu.
Zavrtjela je sijeda Hajra šolju i prinijela je bliže očima. Nije u svojoj dugogodišnjoj karijeri još imala ovakav slučaj. Malo se i zabrinula, jer po svemu što stoji u talogu ovoga gospodina, slijedi smak svijeta: baš ništa se u dnu velike bijele šalice vidjelo nije, budućnost je bila jedno veliko, prazno ništa, kao da je cijeli svijet nestao u ognjenim isparenjima Sudnjeg dana.
ČLANAK PROČITAJTE U CIJELOSTI NA STRANICAMA SLOBODNE DALMACIJE
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....