Biografija generala Mladena Markača: U žestoke bitke svoje je dečke vodio uz riječi - 'Za mnom!'

Policajac s generalskim činom - tako za Mladena Markača običavaju reći njegovi suborci koji su ga opisali i kao čovjeka koji je uvijek dijelio sve sa svojim dečkima i koji je uvijek u borbu išao s riječima: “Za mnom”. Bio je omiljen i, kako je svojedobno povjerio jedan od njegovih prijatelja, zvali su ga “tatica”.

General Mladen Markač nema formalno vojno obrazovanje, ali je svoj čin dobio zbog ratnih zasluga, i to najprije čin general bojnika, a potom i general pukovnika.

UŽIVO VIDEO, FOTO Gotovina: 'Ovo je točka na 'i', rat pripada povijesti, okrenimo se svi budućnosti! Budućnost je u našim rukama', Markač: 'Pokazali smo da je Hrvatska časno branila svoju zemlju'

Djetinjstvo je proveo s bakom i djedom u Đurđevcu, gdje je i rođen 1955. godine. Posebno je bio vezan uz djeda budući da mu je otac umro dok je bio maleni dječak. Srednju školu završio je u Zagrebu, gdje je i diplomirao na Kineziološkom fakultetu. Manje je poznato da se Markač okušao i na novinarskim zadacima.

Bavio se džudom

Nakon odsluženja vojnog roka 1982. zaposlio se u policiji bivše SFRJ. Kako se od djetinjstva bavio sportom, posebno borilačkim vještinama, ovaj džudaš je osamdesetih godina postao instruktor pripadnicima Jedinice za posebne namjene tadašnjeg Republičkog sekretarijata unutrašnjih poslova. Jednu od najvažnijih uloga odigrao je 1990. godine, kada je sudjelovao u osnivanju policijske postrojbe za posebne namjene s kojom je sudjelovao i u lovu na peterostrukog ubojicu Vinka Pintarića.

Akcija na Velebitu

Ta specijalna jedinica poslije je prerasla u Antiterorističku jedinicu Lučko, čijim je zapovjednikom Markač imenovan 1991. godine. Bivši predsjednik Franjo Tuđman 1994. godine imenovao ga je pomoćnikom ministra unutarnjih poslova, čime je Markač postao zapovjednikom Specijalne policije MUP-a. Bio je i predstavnik MUP-a za suradnju s Glavnim stožerom vojske. Čin generala Mladen Markač dobio je uoči akcije Oluja.

Jedan od njegovih najzahtjevnijih zadataka bio je na Velebitu, odakle su se tijekom akcije Oluja spustili u Gračac do granice s BiH. General Markač sudjelovao je i u vojno-redarstvenoj akciji Bljesak u svibnju 1995., kada je oslobođena zapadna Slavonija, a njegove specijalne postrojbe sudjelovale su i u akciji Medački džep u rujnu 1993. godine. Specijalna policija nakon rata bila je angažirana i na razminiravanju ratom zahvaćenih područja.

Godinu dana nakon Oluje, 1996., Markač je postao saborski zastupnik HDZ-a, no istovrmeno je bio i na funkciji pomoćnika ministra unutarnjih poslova za specijalnu policiju.

Kad je 2000. godine došlo do promjene vlasti, Markač je smijenjen s funkcije, a ubrzo potom i umirovljen. Nakon što je u ožujku 2004. stigla optužnica protiv njega, Markač je odmah pristao na suradnju s Haaškim sudom i dobrovoljno se predao. No, pritvor je izuzetno teško podnosio, i to prije svega zbog zdravstvenih problema. Markač, naime, boluje od dijabetesa, a preživio je i tri srčana udara.

Voli kuhati i peći kruh

Posljednji mu se dogodio uprvo u haaškom zatvoru, zbog čega je Sud u prosincu 2004. godine donio odluku da se Markača privremeno pusti na slobodu. No, Sud je uz odluku o puštanju, generalu Markaču odredio i stroga ograničenja kojih se morao pridržavati. Kako se to odnosilo uglavnom na slobodu kretanja, Markač nije smio napuštati mjesto stanovanja. No, on to nije do kraja poštovao te je 2007. godine otišao s društvom u tradicionalni božićni lov na Bilogoru.

Tada je s njim u lov otišao i bivši ministar unutarnjih poslova Ivica Kirin. I možda taj incident i Markačevo nepoštovanje Suda ne bi ni bilo otkriveno da ured virovitičkog gradonačelnika nije objavio fotografije iz tog lova. Na slikama su se, naime, jasno vidjeli upravo Markač i Kirin.

U medijima je taj čuveni lov bio poznat kao “afera vepar”, a Markačeva strast prema lovu tako ga je ponovno odvela u Haag. Po kratkom postupku bio je uhićen i i vraćen u Scheveningen, a bivši ministar policije Kirin bio je smijenjen.

Ni u zatvoru Mladen Markač nije zapostavio svoje sportske aktivnosti. Redovito je vježbao i dizao utege, te se vratio vjeri i molitvi. U Haagu je čak i kuhao, a posebno je bio zadužen za pečenje kruha. I Markač, kao i Gotovina, ima iza sebe jedan propali brak. Sada živi u Zagrebu, u stanu naslijeđenom od majke, s drugom suprugom Mirjanom, inače pravnicom u MUP-u.

Konačno slobodan

Nepravomoćnom odlukom u prvostupanjskom procesu 15. travnja prošle godine Markač je proglašen krivim kao sudionik udruženog zločinačkog pothvata. Okrivljen je za djela progona, deportacije, pljačke, razaranja, ubojstva, nečovječna djela i okrutno postupanje, a Sud ga je oslobodio odgovornosti za prisilno premještanje.

Dobio je kaznu od 18 godina zatvora. Danas je drugostupanjskom presudom oslobođen svih optužbi i pušten na slobodu.