Kad ostane sama iza tapeciranih vrata svog ureda, predsjednicu Ustavnog suda Jasnu Omejec muče nemirne misli - za svega tri tjedna možda će morati isprazniti radni stol, skinuti se sebe crnu sudačku togu, a s njome i moć moć koju ona nosi te se vratiti na staro radno mjesto na zagrebački Pravni fakultet. Zgrada katedre za upravno pravo na kojoj je do 1999. radila, nalazi samo nekoliko ulica dalje od zgrade Ustavnog suda na Markovu trgu 4, na kojem je provela zadnjih 16 godina, od čega 8 godina na njegovom čelu. Ipak, bit će to velika promjena u njezinom životu.
Visoka napetost
Iz Ustavnog suda joj se očito još ne odlazi, jer se inače ne bi kandidirala i za treći uzastopni mandat. Želja da dobije još osam godina mandata toliko je jaka da je odlučila čvrsto zažmiriti na važnu preporuku Venecijanske komisije, savjetodavnog tijela Vijeća Europe o ustavno-pravnim pitanjima, čija je i sama dugogodišnja članica. A preporuka Venecijanske komisije glasi - ustavnim sucima ne treba dopustiti reizbor nakon jednog mandata, a kamoli nakon dva. Na spomenutu preporuku oglušilo se još četvero sadašnjih ustavnih sudaca koji se natječu za drugi uzastopni mandat: sutkinje Snježana Bagić i Duška Šarin te suci Marko Babić i Mario Jelušić.
Spomenuti ustavni suci su među 46 kandidata koji su podnijeli valjane kandidature za Ustavni sud. U predstojeća tri tjedna Sabor bi trebao izabrati 10 novih ustavnih sudaca.
Već u ponedjeljak pred Odborom za Ustav počinju javni intervjui s kandidatima. “Razgovore s kandidatima obavljat ćemo tri dana, od ponedjeljka do srijede”, kazao nam je predsjednik saborskog Odbora za Ustav, Robert Podolnjak. “Ne bih se usudio prognozirati hoće li Odbor u četvrtak stići zaključiti listu od 10 kandidata koju će predložiti Saboru, jer to je vrlo skučen rok. U svakom slučaju krajnji rok u kojem Sabor treba izabrati deset ustavnih sudaca je petak, 3. lipnja. Moguće je, naravno, da Sabor o njima glasuje i prije toga krajnjeg roka”. Podolnjak priznaje da su rokovi u kojima Sabor mora izabrati deset ustavnih sudaca tijesni, ali dostižni.
Riječ je o dosad najvećoj smjeni sudaca Ustavnog suda, koja se povrh svega odvija u okolnostima višestruke napetosti. Od 2010., otkad je u Ustav unesena odredba da se ustavni suci moraju birati dvotrećinskom, a ne natpolovičnom većinom, nije izabran nijedan sudac. Sud se polako osipa, a od početka ove godine radi u sastavu od deset umjesto trinaest sudaca. Ne izabere li Sabor ustavne suce do 7. lipnja ove godine, rad Ustavnog suda bit će blokiran jer će ostati bez kvoruma. Blokada rada Ustavnog suda imala bi nesagledive posljedice za funkcioniranje države, pogotovo u okolnostima rastuće političke napetosti koja dovodi u pitanje opstanak sadašnje Vlade. Na jednu od posljedica upozorio nas je u razgovoru i doktor ustavnog prava iz Osijeka Samir Vrabec: “U politici se, kao što vidimo, prilično kuha, a izvanredni parlamentarni izbori mogući su samo ako se izaberu novi ustavni suci”.
Neodgovorna kocka
Ustavni sud, naime, nadgleda zakonitost izbornog procesa i proglašava konačne izborne rezultate. Čini se da su i najveće parlamentarne stranke, HDZ i SDP shvatile da je vrijeme neodgovornog kockanja s odlaganjem izbora ustavnih sudaca prošlo, jer je funkcioniranje te institucije dovedeno do samoga ruba.
Nakon provedenih intervjua, Odbor za Ustav napravit će selekciju kandidata. Predložit će Saboru deset imena za ustavni sud, ni jednog više od broja koji se traži kako se glasovi ne bi rasipali. Glasovanje o predloženim kandidatima ovaj će put biti javno kako se ne bi ponovilo prošlogodišnje iskustvo kad se u tajnom glasovanju zastupnici nisu držali prethodno postignutog dogovora o izboru Sanje Barić u Ustavni sud, čime bi se popunilo barem jedno upražnjeno mjesto u Ustavnom sudu. Odluka o javnom glasovanju ovaj put, međutim, nije samo znak međusobnog nepovjerenja stranaka u poštivanje dogovora, već i nepovjerenja stranaka u vlastite zastupnike.
Pregovori između parlamentarnih stranaka o izboru novih ustavnih sudaca traju još od veljače. Odvijaju se u uskom političkom krugu i velikoj tajnosti, a koordinira ih predsjednik Odbora za Ustav, Robert Podolnjak. “U pregovorima sudjelujem prije svega kao predsjednik Odbora za Ustav”, kazao nam je Podolnjak te izbjegao precizirati pregovara li i kao predstavnik Mosta te hoće li Most inzistirati na svom kandidatu za Ustavni sud. U pregovore oko novih ustavnih sudaca u ime SDP-a uključen je Peđa Grbin, u ime HDZ-a Davorin Mlakar, u ime HNS-a u početku Vesna Pusić, koja je pregovore zbog zaokupljenosti kandidaturom za UN prepustila novom stranačkom čelniku Ivanu Vrdoljaku.
Ignoriranje Mosta
Potpredsjednik Odbora za Ustav SDP-ovac Peđa Grbin ovaj tjedan nam je priznao kako im je prioritet popuniti Ustavni sud da bi se izbjegla blokada rada Ustavnog suda, te kako će u samom izboru biti kompromisa.
Međustranački dogovori oko ustavnih sudaca zanimljivi su i s još jednog aspekta - čini se da su HDZ s jedne, i SDP i HNS s druge strane, u tim pregovorima odlučili ignorirati Most. Sudac Općinskog kaznenog suda Zorislav Kaleb, koji je od veljače savjetnik ministra pravosuđa Ante Šprlje, kandidat je Mosta, a na podršku istog zastupničkog kluba, kako neslužbeno doznajemo, računa i još jedan među 46 kandidata - glavni tajnik Ustavnog suda Teodor Antić. Na primjeru izbora ustavnih sudaca HDZ, SDP i HNS, kako se sada čini, žele Mostu odaslati znakovitu poruku - kako u budućim međustranačkim dogovorima taj stranački klub više ne računaju.
Ako je suditi prema strukturi prijavljenih kandidata, među sucima redovnih sudova, i to onih najviših, prilično je slab interes za izbor u Ustavni sud. Među 46 kandidata samo je 13 sudaca, od čega svega šestoro s najviših sudova: Branko Brkić i Katarina Buljan s Vrhovnog suda, Mirjana Juričić i Ante Galić s Visokog upravnog suda te Antonija Kovačić i Mihovil Klapšić s Visokog prekršajnog suda, a ostalih sedmero sudaca je s prvostupanjskih sudova i zagrebačkog Županijskog suda.
‘Dajem da mi daš’
Među 46 kandidata za Ustavni sud dvoje - Sanja Barić i Željko Potočnjak - dolaze s pravnih fakulteta, deset je odvjetnika, jedan zamjenik glavnog državnog odvjetnika, zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, hrvatska zastupnica pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, ali i jedan obavještajac, jedan vojni umirovljenik, nekoliko pravnika iz javnih i državnih tvrtki i ustanova. Među kandidatima je čak troje saborskih zastupnika, SDP-ovci Josip Leko i Ingrid Antičević-Marinović te HDZ-ovac Davorin Mlakar, sve troje članovi Odbora za Ustav.
Čitav niz uglednih pravnika koji su na vrhuncu svojih karijera s različitih pravnih područja, ne javljaju se na natječaje za Ustavni sud, jer su, tvrde, obeshrabreni dosadašnjom praksom izbora ustavnih sudaca. “Željela bih biti ustavna sutkinja, bila bi mi čast raditi taj posao i vjerujem da bih ga obavljala kvalitetno, ali nisam se javila na natječaj jer ne želim statirati u njihovoj unaprijed dogovorenoj predstavi”, kazala nam je jedna istaknuta zagrebačka odvjetnica. Identične riječi čuli smo i od nekolicine istaknutih pravnika koji su se javili na ovaj natječaj, ali sa slabašnom nadom da će dobiti potrebnu dvotrećinsku većinu saborskih ruku.
Profesorica ustavnog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu Biljana Kostadinov, na nedavnom je okruglom stolu o izboru sudaca Ustavnog suda, organiziranom u Saboru, podsjetila kako je izbor sudaca od političke vlasti uobičajen i u državama s dužim demokratskim stažem. U Kanadi, Japanu, Norveškoj i Danskoj ustavne suce bira vlada, u Austriji i Francuskoj na prijedlog vlade bira ih parlament, a u Njemačkoj, čiji je ustavni sud među najuglednijima u svijetu, ustavne suce bira parlament samostalno. Biraju ih dvije najveće njemačke političke stranke CDU i SPD prema geslu “jedan lijevi - jedan desni” ili “dajem da mi daš”. Zanimljivo je da je postupak izbora njemačkih ustavnih sudaca tajan, pa javnosti ostaje nepoznato tko se sve za ustavni sud natjecao, osim onih koji su dvotrećinskom većinom Izbornog povjerenstva, posebnog parlamentarnog tijela, u konačnici izabrani. Njemačka pravna elita, naime, ne bi sudjelovala na natječaju koji bi bio javan jer bi neuspjeh na javnom natječaju bio shvaćen kao mrlja u karijeri. Iako je postupak izbora njemačkih saveznih ustavnih sudaca stvar politike, nitko ne dovodi u sumnju njihovu stručnost. Dvotrećinska većina u tijelima koja ih biraju onemogućuju ulazak u ustavni sud političarima koji za taj posao nisu dovoljno kvalificirani.
Interesne veze
Većina imena mogućih ustavnih sudaca koja su procurila do Jutarnjeg lista još u travnju, i prije nego što je Odbor za Ustav raspisao javni natječaj, a oko kojih su se dva politička bloka - HDZ s jedne te SDP i HNS s druge strane - kako neslužbeno doznajemo, načelno, iako ne i konačno, usuglasila, ne daju razloga za optimizam. Sudeći prema neslužbenim informacijama koje cure iz saborskih kuloara, veliku ovogodišnju smjenu ustavnih sudaca političke stranke neće iskoristiti za podizanje kvalitete i narušenog ugleda Ustavnog suda. Podsjetimo, prema neslužbenim informacijama iz saborskih kuloara, SDP u Ustavni sud želi izabrati dvoje saborskih zastupnika: Josipa Leku i Ingrid Antičević- Marinović, odvjetnicu Lovorku Kušan te predsjednika Upravnog suda iz Zagreba Andreja Abramovića, a HNS svoju podršku dogovorenim ustavnim sucima uvjetuje izborom u Ustavni sud odvjetnika Rajka Mlinarića. I dok na stručnost Lovorke Kušan i Andreja Abramovića nema prigovora, s troje ostalih kandidata oporbe nisu oduševljeni ni neki SDP-ovci, ni HNS-ovci s kojima smo razgovarali. Josipa Leku i Ingrid Antičević-Marinović niti u SDP-ovci ne smatraju vrhunskim pravnicima (u životopisu nisu naveli nijedan objavljeni stručni li znanstveni rad), a kandidatu HNS-a Rajku Mlinariću zamjeraju se interesne veze s glavnim tajnikom Hrvatske narodne stranke Srećkom Ferenčakom. Mlinarić je, naime, Ferenčakov odvjetnik u dugogodišnjem sudskom procesu poznatom kao “afera nanbudo”. Lista od pet kandidata koje u Ustavni sud želi progurati HDZ također ne budi optimizam. Na njoj su dvoje sadašnjih sudaca Ustavnog suda: Snježana Bagić i Mario Jelušić, sudac Vrhovnog suda, po rođenju Karamarkov zemljak iz Kruševa kraj Obrovca Branko Brkić, odvjetnik Miroslav Šumanović i saborski zastupnik Davorin Mlakar. Spomenuta imena, kako doznajemo, ipak još nisu čvrsto zacementirana, pa su nakon intervjua s kandidatima moguća i iznenađenja.
Muževo prezime
Hrvatska je 2010. prema uzoru na Njemačku, uvela izbor ustavnih sudaca dvotrećinskom većinom, ali ne i model nominiranja kandidata za Ustavni sud. U njemačkoj u ustavni sud mogu biti kandidirani samo suci najviših saveznih sudova, uz suglasnost predsjednika tih sudova, a pravnike iz drugih područja također nominiraju različite institucije. U Hrvatskoj je međutim, dopušteno samokandidiranje. Tako među 46-oro kandidata ima i poprilično živopisnih. Jedna od kandidatkinja u prijavi za Ustavni sud ponosno ističe da je u osnovnoj školi višekratno nagrađivana za novinarske radove, navodi kad je uzela muževo prezime, a kad vratila djevojačko, naglašava da je dugogodišnja članica limene glazbe dobrovoljnog vatrogasnog društva te da amaterski svira klarinet! Drugi kandidat ističe da u dugogodišnjoj pravničkoj karijeri nije objavio nijedan stručni ni znanstveni rad, a kao kuriozitet navodi da su u njegovom odvjetničkom uredu pripravnički staž odradili mnogi mladi odvjetnici. Kandidat koji je u vojnoj mirovini ističe da se za posao ustavnog suca, uz ostalo, javio i zato jer je poželio raditi u “civilnom okruženju”. Kandidat zaposlen u Zagrebačkom holdingu u jednom od pasusa životopisa, tko zna zašto, odjednom iz prvog prelazi u treće lice.
Vrsnih kandidata, spremnih upustiti se u natjecanje za Ustavni sud, a pogotovo u avanturu javnog intervjua pred saborskim Odborom za Ustav, čiji članovi i sami masovno žele u taj sud - sve je manje. Političke stranke morale bi se nad time ozbiljno zamisliti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....