Bešker: Tko će tužiti Veliku Britaniju za kaos u zraku?

Silan trošak u novcu, nevoljama i odricanjima uslijed zatvaranja evropskoga zračnog prostora zbog pepela iz islandskog vulkana Eyjafjallajokull cijena je koju plaća naše društvo jer precjenjuje svaki rizik - tvrdi Sir Max Hastings, renomirani engleski novinar i jedan od rijetkih koji nije prignuo šiju pod diktaturom gossipa i senzacije u nekad objektivnome britanskom novinarstvu.

Promašaj u prognozi

Hastings - jedan od rijetkih novinara u Kraljevskome književnom društvu - u redovitoj kolumni za Daily Mail analizira dugačku i zauzlanu izjavu dra Granta Allena iz Manchesterskoga sveučilišnog centra za atmosferske znanosti lakonskim zaključkom: “Ukratko, nema ključ”. Tj.: baljezga.

Panika oko vulkanskog oblaka uslijedila je samo nekoliko mjeseci nakon panike oko svinjske gripe. U oba ta slučaja rezultati nisu bili na povoljnijoj granici predviđenih mogućnosti, nego daleko, daleko povoljniji. Usporedimo li ih s kakvom predizbornom anketom, u kojoj se stanovitom kandidatu predviđa između 20 i 40 posto osvojenih glasova, možemo reći da bi ovdje kandidat osvojio u zbilji između 0,0 i 0,2 posto glasova.

Toliki bi promašaj u prognozi bio zbiljska katastrofa za ispitivače javnog mnijenja. Za bitno manje promašaje nestali su sa scene neki zavodi za ispitivanje javnog mnijenja u Italiji. Toliki bi promašaj uništio čak i ponekog astrologa.

Znanstvenici koji su svojim paničnim predviđanjima nanijeli dosada nezapamćenu štetu zračnom prijevozu i djelatnostima koje se o nj oslanjaju - ostaju zapravo nedodirljivi.

U međuvremenu na vidjelo izbijaju detalji koji zbunjuju svojom bizarnošću, ako su istiniti. Objavili smo da se odluka Centra za kontrolu zračnog prometa da zatvori zračni promet nad Velikom Britanijom temeljila na digitalnim snimkama Meteorološkog zavoda Velike Britanije koje su upućivale na veliki oblak prašine koji se širio jugoistočno od glečera Eyjafjallajokull, s time da je istinitost kompjuterskih snimaka morao testirati njihov zrakoplov BAE 146, no nije mogao poletjeti jer je bio u hangaru gdje su ga trebali prebojati, i tako sve do prošloga utorka, zadnjega dana suspenzije. Ako je to istina, riječ je o najskupljim kanistrima boje za avione u povijesti, a možda i u budućnosti.

Talijanska uprava za civilno zrakoplovstvo poslala je svoj ispitivački zrakoplov u prošlu nedjelju i ustanovila da nema ni traga od koncentracije čestica u koju su nas dotad uvjeravale evrounijske vlasti, temeljeći svoju naredbu baš na procjenama mitskih Britanaca.

U početku zabrane sprdali smo se u nevolji da bi trebalo tražiti odštetu od Islanda koji se, eto, zdušno posipa pepelom zbog svojih financijskih skandala. Sada prilično ozbiljno treba procijeniti mogućnosti tužbe protiv Velike Britanije i Evropske unije u cijelosti. Naravno, ako “ima suca u Berlinu” (što je ljuti seljak mogao odbrusiti kralju Friedrichu, ali ne vjerujem da je danas u Evropi klima toliko liberalna i ravnopravna, koliko je bila prije više od 200 godina u tada poslovično neliberalnoj Pruskoj). Tek nekako u isto doba u javnost je dospio podatak da NATO nije obustavio letove. Hrabrost, ludost - ili informiranost? Još nam nitko to nije objasnio. Ispostavilo se da premreženost informacijama, daleko češćima i gušćima nego prije tridesetak-četrdesetak godina, nije pridonijela njihovoj većoj pouzdanosti. Dapače.

Bolje strah nego neoprez

Kote se kako teorije urote, tako i pandemije panike - a zajednički nazivnik im je histerija. Koju ne treba podcjenjivati, sjetimo li se koje je posljedice imao Nilusov očito krivotvoren “Protokol sionskih mudraca” prije mnogih godina, kada je vijest mogla već brzo obigrati svijet, ali nije u nj mogla prodrijeti ni izbliza tako kapilarno kao danas.

Danas je u paničnu a neutemeljenu tvrdnju čak i lakše povjerovati, jer smo se u međuvremenu na stotinama i tisućama slučajeva uvjerili da omertŕ, urota šutnje, nije specijalitet samo mafije, nego da se njome bestidno služe (i bogate) stupovi društva. Tek sada su na optuženičkoj klupi vrhovi Eternita, koji je desetljećima tajio podatke o fatalnoj ubitačnosti azbesta.

Postoji cio niz grotesknih primjera (krah industrije jaja kada se 1988. proširila panika da će kroz njih pola čovječanstva pobiti salmoneloza - da bi se naknadno ustanovio da salmonela ne može u jaje). Ima i obrnutih slučajeva: 60.000 ljudi je pomrlo dok FDA nije priznala da analgetik vioxx može i ubiti.

Bolje je pretjerati strahovanjem, nego neoprezom - reagira prosječan građanin, čak i onaj koji je dva-tri dana logorovao na podu aerodroma ili plaćao enormne, ucjenjivačke tarife iznajmljivačima automobila ili taksistima. Čuli smo takvih izjava posljednjih dana.

Riskiramo i kao novinari: alarm moramo prenijeti, pozivajući se na mjerodavan izvor, nemamo ni vremena ni instrumenata provjeravati svaku vlast, a kamoli u hipu. A to nam jamči još ovakvih pandemija.